Clai, Sv. Jakov, Malvazija, 2009.

Cijena: 129,90 kn (21.01.2011.)

Nakon nedavne diskusije o tzv. „meditacijskim vinima“, samodostatnim objektima ili radije „medijima“ koji obuzimaju kušača prenoseći ga u neku drugu spoznajnu razinu odlučio sam isprobati domaćeg pretendenta za naslov „vini di meditazione“ ili radije „vini di conversazione“ imajući u vidu društveni aspekt svakog vina.

Ja ću ga prostodušno nazvati „nedjeljnim vinom“ imajući u vidu konzumenta kao osobu koja nije kontrolor leta na nedjeljnom dežurstvu, već nekoga tko eventualno nedjeljom može predahnuti bez nemira i nespokoja koji prati većinu ljudi pa tako i vinopija 😉

Već na izgled jasno je da se radi o tzv. „narančastom vinu“. Uz specifičnu boju zajedničku svim naturalnim, biološko-organsko-biodinamičkim vinima, Sv. Jakov djeluje dodatno uljasto i masivno u čaši.

Na nosu je to najljepši i najmirisniji cvijet (bagrem?) koji mogu zamisliti, omotan medenim likerom kroz koji se jasno naslućuju prirodne voćne kiseline, kompleksnost koju nisam niti naslutio svojim patetičnim pokušajem opisa. Primjerice, voćnost ne želim niti spominjati kod ovakvih vina jer nije slična ničem „primarnom“ ili konvencionalnom, a u prozaične svrhe mogu reći da je raspon od marelice do badema…

Prezentnost vina na nosu ispunjava mirisne receptore toliko potpuno da sve drugo dodatno smrdi u usporedbi. Osobito ženino samostalno farbanje kose i nemirisni nusproizvodi istog procesa 🙂 U svakom slučaju, znam da kad jednom probam vino, neću moći uživati u mirisu na identičan način pa niti ne žurim.

Kako sam i očekivao, nakon kušanja se mistika prvog nosa nepovratno gubi, ali javlja se želja da opišem drugi dojam. Međutim, svaki pojedini aspekt koji mogu opisati pojavljuje se istovremeno. Još jedna osobitost „narančastih“, „iskrenih“ vina, a nazvat ću je iminentna prezentnost. Dakle, nije dovoljno naglasiti dobru ukomponiranost komponenti jer bi to značilo da sam vino ipak uspio „secirati“, a nisam. Nisam niti poželio, niti mi je to potrebno. Sve je odmah tu i ima ga dovoljno…

Npr. ne pamtim u posljednjih skoro 250 objavljenih dojmova i još kudikamo više neobjavljenih prije njih, da mi je ijedno uvjetno rečeno bijelo vino s 14,5% alkohola palo ovako lako. Ne pamtim niti da je ovako puno vino bilo tako lagano pitko.

Potvrđuje se tako teza o vinima di meditazione u smislu da štogod poželim napisati ima malo veze o sadržaju čaše per se.

Bjutiful. Eternalno. Vanvremenski. Nije to stvar stilistike. To su drugačija vina.

Oglasi

60 thoughts on “Clai, Sv. Jakov, Malvazija, 2009.

  1. Gogo 28/01/2011 / 16:36

    Jako je lako pisati o standardnim vinima, enološkim tehnikama dovedenim do savršenstva. Kiseline, šečeri, alkoholi, ravnoteža, perzistencija… Jako je teško pisati o “iskrenim” vinima, je, tako ih i ja zovem jer ne znam kako strpati u isti koš sva ta ne nužno organsko, biodinamička, seljačka, iskonska vina. Tebi je to uspjelo, iako kao što sam kažeš o tom vinu bi se moglo pričati satima među prijateljima.
    Ja sam primjetio, a i Darko Baretić, da je ovo godište 2009 nešto posebno. Miris je puno svježiji i vino je još pitkije od 2008 a pri tom još kompleksnije i teže za odgonetnuti.
    Smijem se kako s oprezom kažeš nema tu one klasične voćnosti, kad sam prvi put probao narančasta vina od Radikona nisam imao pojma kako da ih opišem. Tako i s Claijem. Potpuno novi jezik ti treba…
    E jesam se raspisao

    • vinopija 28/01/2011 / 17:27

      Pa nek si se raspisao, zahvaljujem!
      Moja iskustva također su ograničena i osim Radikona, probao sam još i Batiča, dijelom je tu i Piquentum, a iznimno sam imao sreću doživjeti Brkićevog Mjesečara…

  2. buonsangue 28/01/2011 / 17:48

    Ovaj post otvara dosta pitanja. Na brzinu i u prolazu, tri kratke primjedbe: a) talijanski termini su “vini da meditazione” i “vini da conversazione”; b) “Uz specifičnu boju zajedničku svim naturalnim, biološko-organsko-biodinamičkim vinima (…)” ___ Wrong. Ta “specificna boja” je – cesto, ali cak ni to u potpunosti – zajednicka vinima s dugim maceracijama, te tzv. “skin-contact whites”. Daleko od toga da su “sva” naturalna, bioloshko-organska ili biodinamicka etc. vina “narancasta”. c) Iskreno ;-), kad mi ljudi pocnu u ovom kontekstu baratati pojmovima poput “iskren”, malo mi se ospe ten jos vise nego inace. Usvajanjem takvog registra ulazi se na st-rash-no sklizak teren, koji veoma brzo i veoma direktno vodi u lazhne dihotomije, netocna pojednostavljenja, i nepostojece dihotomije.

  3. buonsangue 28/01/2011 / 17:50

    (… i sugurno jos i u neke trece “dihotomije”, koje sam zaboravio u napadu pravednog grecistickog bijesa 🙂 🙂 )

  4. audiofan 28/01/2011 / 18:47

    @vinopija,
    review ti je dobar. No, ja sam pomalo sumnjičav prema bijelim vinima od Clai-a. Nekako su mi pretenciozna u nekom čudnom obliku. Nisam tako dobar sa tastaturom kao ti ili buonsangue ali, ovaj Sv. Jakov 2009 nije niti food vino, niti vino za razgovor, niti vino za meditaciju. Ono je vino za sebe. Kod mene je to kategorija i(i kao impresivno/interesantno), tj. nikako nije za svakoga niti za sve prilike.

    @buonsangue,
    odlično si napisao ovo o “iskrenom” vinu. Da li je Sv. Jakov 2009 iskreno vino zato što ga je Clai napravio takvim kakvo jest? Ili je Sv. Jakov možda prepretenciozno(znam shugav termin) vino(takvim ga smatra moj Austrijski prijatelj koji voli Loimera) u svom nastupu?
    Pomalo ne volim komentare o vinima kao “autorskim radovima”.
    Voli bi vidjeti tvoj review ovog Cali-evog vina.
    BTW, mnogi će slijediti ovaj stil(duga maceracija, visoki alkoholi itd.) u Istri sa malvazijom. Osim Rožanića(Antika i Classica) na Vinistri će Benvenuti lansirati maceririanu malvaziju berba 2008 koja je skoro 2 godine odležala u velikom hrastu. Je li to ispravan pravac za malvaziju? Ne bih rekao(izuzmimo Clai-a kao posebnog vinara ovdje).

  5. buonsangue 28/01/2011 / 19:15

    @audiofan: cini mi se da sam ovim komentarom na “iskrenost” zapravo mislio uglavnom na nesto drugo. Meni je ok da netko za neko pojedino vino, Clai-evo ili cije vec, ustvrdi npr. da je to “iskreno vino”. Problem nastaje kad se odredjena, manje ili vise homogena grupa ili kategorija vina (proizvoljno: “vina s dugim maceracijama”, “vina bez sumpora”, “po integralistickoj definiciji biodinamicka vina”, “vina s 13.4-13.7% alc”, “vina s nekim posebnim sjajem u ocima”, i tako ad infinitum i ad absurdum 😉 ) opisuje rijecima koje sugeriraju odredjeni vrijednosni sud, kao npr. “iskrena”. Da maksimalno skratim: ukoliko netko -primjera radi – doslijedno biodinamicka vina nazove “iskrenim vinima”, problem nije u tome sto sama ta vina jesu/nisu “iskrena” (stogod to u ovom kontekstu uopce znacilo), vec u tome sto takav izbor pojma eksplicite sugerira o svim vinima koja ne spadaju u grupu X. A svakome je, tko je o vinu razmisljao vise od 479 sati u zhivotu, jasno da u prilicno napuchenom prostoru izmedju npr. dosljedne biodinamike/amfore/ekstremnog non-intervencionizma/dugih maceracija/nesumporenja etc. na jednom kraju spektra i potpune industrijalizacije na drugom postoji mnogo “nijansi”. Taj napucheni prostor i te tisuce nijansi (ex negativo) definirati “neiskrenima” bilo u najmanju ruku veoma naivno.

  6. buonsangue 28/01/2011 / 19:30

    A sto se tice mog review-a Clai-evih vina koja poznajem iz berbi u kojima ih poznajem (konkretni Sv Jakov 2009. nisam jos imao prilike kushati), dosta sam o tome sto opcenito o njima mislim vise ili manje izravno vec rekao u onom zadnjem thread-u o “meditacijskim” vinima. Tamo sam pokushao to formulirati na bar djelomice ozbiljan nacin 😉 , a ovdje cu, umjesto daljnjih vlastitih komentara, u shali citirati sicilijanskog vinara Salva Foti-ja, koji je Andrei Scanzi-ju u proshle godine izashloj knjizi “Il vino degli altri” rekao sljedece (u mom slobodnom prijevodu): “Kada me pitaju pravim li prirodna vina (op.p.: vini naturali), odgovaram: svakako, prirodna, ali ne previshe. I nenashminkana zhena s brkovima je prirodna, pa ipak nekako nije moj tip. Ukoliko u cijeloj toj prici netko ispada chudan, ne bih rekao da sam to bas ja.”

  7. wineandfood4u 28/01/2011 / 19:42

    fantasitčno vino… Clai car! 🙂

  8. audiofan 28/01/2011 / 19:44

    zanimljiv post…

    Ovo će izgleda biti godina prirodnih/maceriranih/amforiranih itd. bijelih vina.

    No, tko će ih kupovati i tko će ih piti? Nisu baš pre-restoranska vina po mom skromnom sudu… Mala digresija… Prije par dana u jednom top ZG restoranu dva poslovna partnera zahtjevaju:”…ne Korak Chardonnay Sur Lie 2007-to svi već piju! Ili Clai ili Amfora od Tomca!” I to im konobar dofura… Jeli su file orade da nekim sezamom… Kada su vino probali po facama se moglo vidjeti da im se ne sviđa. No… Clai je trenutno IN.
    Ta gospoda nisu niti pili niti vidjeli Bastovicu(poznavatelji Clai-a će znati o čemu se radi), a kamo li druga njegova vina.

    • buonsangue 28/01/2011 / 20:08

      “No, tko će ih kupovati i tko će ih piti? Nisu baš pre-restoranska vina po mom skromnom sudu…” _____ Koja konkretno? Osobno ne bih ni tu bas previse generalizirao: Clai-eva bijela vina koja sam kushao u organoleptickom smislu imaju veoma malo zajednickog s npr. Tomcevom Amforom (vinom koje, usput receno, smatram -u francuskom znacenju rijeci- gurmanskim vinom par excellence). A sto se tice toga tko ce ih kupovati i tko ce ih piti, za Clai-evu klijentelu na tvom mjestu ne bih pretjerano brinuo. S jedne strane, par redaka povise zabiljezeni izraz trezvene podrshke mog prijatelja WF4U ti vec daje prilicno pouzdanu indiciju 😉 🙂 . A s druge, postoji sasvim realna mogucnost da za svaku bocu Clai-evog vina koju mozda nisi kupio npr. ti ili npr. ja vec u redu ceka neki Captain Tumorman ili -tko zna – neki dzhenoveshki trgovac, sin Kristofora Kolumba 😉 . _________ “Clai je trenutno IN.”___ Ma neeee… Pa jel moguce?! 😉 🙂 ___________ Kad si vec spomenuo Bastovicu, usput cu i neobavezno napomenuti da je od svih Clai-evih vina koja sam imao prilike kushati vjerojatno upravo to vino najblizhe necemu sto bih ja mozda imao razloga piti i cesce od jednom do dvaput godishnje 🙂 . Sapienti sat, he he. I must have missed the memo, or something 😉 .

      • audiofan 28/01/2011 / 20:19

        Sv Jakov 2008 nikako nije restoransko vino po meni. Ottocento 2008 bijeli također. Crna su druga priča.
        Tomac Amfora je po meni kao što si ti napisao gurmansko vino par excellence.
        Tko će kupovati Clai-jeva vina? Svi(kojima ne smeta cijena). Brombonero 2007 je dobar primjer. Danijela Kramarić napiše odličan review i vino poslije toga plane(na jedvite jade sam nabavio 2 butelje, BTW odlično vino).
        Problem će biti ako Clai-jeva klijentela postane zasićena njegovim vinima u budućnosti… Makar mislim da se to neće dogoditi.

        • buonsangue 28/01/2011 / 20:29

          “Sv Jakov 2008 nikako nije restoransko vino po meni. Ottocento 2008 bijeli također. Crna su druga priča.” ___ Crna su druga prica? Sta ja znam, kako koje, bar se meni cini. Nedavno popijeni Refoshk koji je, ukoliko se dobro sjecam, imao nesto tipa 15.3% alkohola i dopadljivu cud jednog od zadnjih preostalih primjeraka rijetkog litvanskog bizona netom prije no sto su izumrli, pozelio sam, na primjer, koristeci pritom za svaki slucaj sacmaricu umjesto nozha, probati uz krvavi steak od Jetija.__________ “Problem će biti ako Clai-jeva klijentela postane zasićena njegovim vinima u budućnosti… Makar mislim da se to neće dogoditi.” __________ Naravno da nece. Nije Giorgio bedast 😉 .

      • igor 29/01/2011 / 15:38

        Ima oni koji ce pregist tih 129,90 kn i budu guštali u Clai-evom Sv Jakovu.Iskreno i otvoreno nisam taj…..Jednostavno to je vino za sebe.Probao sam i 2008 berbu i 2007 jos dok nije bila u prodaji.Broj 1) 2007 2) 2008 3) 2009…………..
        Sva tri vina sviraju svoju glazbu i prica su za sebe.Veliki ljubitelji Clai-evih vina su dobili malvaziju vrijednu veće pažnje….
        I slažem se oko degustacije _ “od jednom do dvaput godishnje”….
        Što se tice Tomceve Amfore slažem se oko toga.Može kratak komentar o Amfori buonsangue..

  9. habanero 28/01/2011 / 19:48

    Sa aspekta iskusnog (i ostrascenog) uzivaoca kubanskih cigara odgovorno tvrdim da su sve macerirane Malvazije sa svojim visokim alkohlima i svim onm sto uz to ide ODLICAN izbor uz cigare. Ja sam pobornik toga da bela vina nisu dobar izbor uz cigaru, ali upravo vina pomenuta u komentarima od Claia do Rozanica sve sam probao i to se uvek ispostavilo da je uz cigaru daleko bolje cak i od nekih crvenih vina za koja bi se ocekivalo da su odlican izbor…
    Verujem da cemo ove godine na Vinistri otvoriti ovu temu u odabranom krugu uzivalaca vina i cigara….

  10. vinopija 28/01/2011 / 23:15

    Čekam da ispucate arsenal pa da se mogu na kraju pravit pametan 🙂
    Ako je Korlat Merlot skupio 118 komentara, onda Clai kad je tako “in” mora ići bar na 200
    Odlična diskusija BTW, @habanero: dobrodošao!!!

    • buonsangue 28/01/2011 / 23:23

      @Direktor: Pazi, Slavko, da te nesto ne okrzne dok besposlen cekas 🙂
      E, da, @habanero, pridruzhujem se dobrodoshlici! Apropos “Verujem da cemo ove godine na Vinistri otvoriti ovu temu u odabranom krugu uzivalaca vina i cigara….”: a) drzhim fige da vam to doista podje za rukom, b) drzhim fige da vam se slucajno u kruzhok ne infiltrira neka seljachina, c) molim da mi svakako, ako je moguce, proslijedite zakljucke na temu. Unprijed zahvaljujem! 😉

      • buonsangue 28/01/2011 / 23:30

        @Direktor: By the way, kam je Ifke nestal? Fali mi neko sa smislom za humor, obzirom na to da ste Vi odlucili igrati ulogu drvenog mobilijara 🙂

        • vinopija 28/01/2011 / 23:53

          Pitam se… prvo mi je Šeherezada pala na pamet, ali već je završila ili ?!? Nadam se da se nije navukao na neku drugu tursku sapunjaru. Ifkeeeeee!

  11. cipelicelutalice 29/01/2011 / 13:14

    razmišljam razmišljam …pa mi došlo da je vrijeme da i ja tipnem prva slova na blogu vinopijinom.prije/poslije svega,hvala vinopiji što svoje misli s nama dijeli! čitam,čitam pa vidim ima tu svašta..monologa,dijaloga,ega,srca,misli,(ne)misli,ISTINA,pitanja i odgovora.s obzirom da VINO zivim,radim ,volim… pitam se ..da,svašta se pitam (uglavnom retorički);)
    vina?
    priroda i društvo?
    vinarenje na malo,vinarenje na veliko
    clai,radikon,gravner,amfore,maceracije,istina,mjesečeve mjene,što je žena bez brkova?..

    Does experience of wine lie in the glass or in our minds?
    Does a wine expert enjoy wine more than a novice?

    ISKRENO…what’s that?!(ne)retorički
    PORUKA U BOCI? tebi,meni,vama,nama….

    citiram…”Problem će biti ako Clai-jeva klijentela postane zasićena njegovim vinima u budućnosti… Makar mislim da se to neće dogoditi.”
    pa dodajem…hvala bogu sto samo mijena stalna jeste

    btw.sv.jakov..njam!…ki da sam u nekoj staroj istarskoj kuzini.. di se kuva nesto lipo i zagonetno…u teći koju je kuvarica u dotu donila.miriše na n-tu…šta se kuva,niko ne zna,dok ne proba 😉

    u slast!

  12. audiofan 29/01/2011 / 13:58

    @vinopija,
    S obzirom da si istaknuo visok alkohol u Sv Jakovu 2009 možda bi bilo dobro da uskoro recenziraš i još neke alkoholnije malvazije…

    Npr.
    Coronica Gran Malvazija 2008 14.8%(baš me zanima mišljenje o ovom vinu…)
    Kabola Malvazija Amfora 2006 14.8%
    Kozlović Santa Lucia(koju osobno ne volim)

    Samo mala sugestija od mene…

  13. ifke 29/01/2011 / 21:43

    Ifke’s nerding his white ass off! How? Drinking some overmacerated overpriced overadoredbymany orange istrian shit, man….. And turning black, obviously…. 🙂
    Pa nisam valjda mogo pustit da meljete tolko, a da ja ne kužim o čem se radi. Dakle, odličan mi je taj Sv.Jakov 2009 i ne bih baš reko da to nije vino za uz klopu. Svakako ne uz ribu, al uz malo složeniju klopu zašto ne…. suho je, prozračno, alkohol ne strši, kiseline dobre. Dapače, iako je i baš zato što je aromatski složeno, fali mi malo masti i težine eda bi mogo reć da je to vino za solo cuganje, žvakanje i preživanje, a ne za uz klopicu. Iako, mi smo ga cugali solo i bilo nam je super. Cijena mi je previsoka. Dao bih mu 8 – 10 eura kod njega doma.
    A tema “vino da meditazione”…..sve je to lijepo, eterično, intelektualizirano….i samim time podložno raznim bulšit pričicama sa kojima cijene odr. vina rastu barem do visine sv. Ilije ili Japetića, recimo. Evo, ja volim u bulju….sinoć neka klopica uz sj.austrijski sauvignon, poslije malo pričice uz sv.Jakov. Fino vino i sve super, al ja bio umoran, onak malo u sejf modu, i od meditacije ni m. Situacija druga….dođem doma s posla i ufffff….fali mi kiseline. Otvorim veltlinac za 6 eura, popijem pol butelje i otvori mi se treće, četvrto i jedanaesto oko i počnem komunicirat sa galaktičkim federacijama. Da bi se duša vinula u visinu, tijelo mora dobit svoje, a to nije uvijek sv Jakov.

    • vinopija 01/02/2011 / 12:47

      Bolje da prijeđem na .hr ili .com domenu jer ako samo čujem da je netko uzeo neko vino koje nisam “preporučio” pomahnitat ću od bijesa :))))))))

      • ifke 01/02/2011 / 15:29

        Aaaaaaa…..sad žimku……zato si ti utapo suze u 17,4 alc… 🙂

  14. BK 01/02/2011 / 18:54

    Može još jedno pitanje za iskusnije:

    Analizirao sam danas malo prodajne centre za cigle u kojima bi u garaži napravio “policu” za držanje vina. Većina što sam vidio se postavljaju ravno, tj boce su bez ikakvog nagiba. Jel bi to bio optimalan način položaja vina ili bi trebalo biti pak malo nagnuto (što me informira jedan čovjek koji je radio par takvih “kućnih podruma”)?

    • buonsangue 01/02/2011 / 19:15

      Ma nema ti nagib nikakve veze, to su gluposti i shminkeraj. Bitno ti je jedino da ti se boce ne skuhaju i da su na relativno mracnom mjestu. Ak ides pricat s burazima, savjetovat ce ti i da ugradis elektricnog svemirca da ti okrece boce svakih 5 godina 😉 . Svi koji razbijaju glavu ovakvim pitanjima, pocujte: ak imate negdje sobu u kojoj temperatura po ljeti ne prelazi cca 20-22 stupnja, a po zimi ne pada ispod -30, relativno je mracna i ne nalazi se drito ispod zheljeznickih shina, sve 5. Mirno spavajte, jer sve drugo je ionako u bozjim rukama 😉

      • BK 02/02/2011 / 01:51

        Zahvaljujem buonsangue – i mislio sam nešto along these lines, samo sam želio zrno razdora maknuti iz liste varijabli 😉

  15. buonsangue 01/02/2011 / 19:19

    (Mislim, ok… Super je imat temperature-controlled, perfectly insulated wine chamber, gdje je temperatura citave godine 13.1 stupanj paracelzijusa. Al vecina ljudi to nema, nit bu imala. A ak imate ovo kaj sam gore naveo, bez zaista predrasticnih i prenaglih temperaturnih fluktuacija, that’s good enough, i mozhete mirne savjesti odlezhavati svoje boce.)

  16. buonsangue 06/02/2011 / 22:58

    Post scriptum diskusiji o ovom vinu: probao danas ovu 2009. Malo vise ravnoteze i malo manje proizvoljne svireposti nego inace kod Clai-evih bijelih vina. Za mene je, medjutim, i dalje dominantan dojam “vina ljuske” i vina koje cijelo vrijeme velikodushno nesto obecava i cijelo vrijeme isporucuje manje no sto obecava: doslovce na pola puta izmedju necega i nicega. I dalje zavrshava s jakim hint-om konjaka. Uopce me ne cudi da drugi tvrde da je fantasticno uz cigaru (navodno je i konjak). Citavo vrijeme se pitam ima li u tim Clai-evim bijelim vinima nesto sto mi “izmice”. Mozda, be that as it may… U svakom slucaju, kako sam, stjecajem okolnosti, dosta dobro upoznat s (vec prilicno shirokim) spektrom vinskog idioma unutar kojeg je do velike mjere moguce smjestiti i Clai-eva bijela vina, osobno su mi (ukoliko per un momento lashamo da parte il fashino personale, la filozifija, e anke il divertimento e anke lentuzijazmo oko toga kak je sve to super otkaceno, duhovito i seksi) -cisti kao vina- naprosto slabija i manje zanimljiva od mnogih drugih usporedivog pristupa i stilistike.
    Da pojednostavim, tzv. naturalnim, “orange” i sl. vinima odredjeni upuceni ljudi predbacuju citav niz stvari, a neki od prigovora su da slabo ili nikako prenose oznake terroir-a, ili pak da su medjusobno relativno slicna i, kao takva, pomalo monotona… Nemam se vremena upustati u detaljne ekskurse o ovim pitanjima, no, bilo kako bilo, jedna stvar mi se, na temelju iskustva, cini izvjesnom: medjusobno slicna ili ne, terroir-transparent ili ne, i medju ovim vinima ima onih koja su jednostavno i sasvim jasno fantasticna vina i onih koja su… manje uspjeshna. Clai-eva bijela vina mi bar za sada spadaju u ovu potonju kategoriju.
    That said, I will be watching that space regardless.

    • vinopija 06/02/2011 / 23:19

      Jako lijepo elaborirano.
      Moje iskustvo u tom segmentu nije toliko “kontaminirano” i priznajem da je skromno, ali mi se čini kako stoji ova uopćena kritika da su sva “orange” wine slična… vjerojatno kao i kritika moje gospođe da su joj sva ta vina koja pijem “kisela” i kao takva, ista 😉
      Nedavno sam kušao jedno koje ću nadam se imati prilike ponovo doživjeti i objaviti u Dojmu, a koje mi je najbolje od svih do sada probanih. U noći punog mjeseca možda…

      • ifke 07/02/2011 / 01:00

        suncemu, vinopijo, pa nabavi gospođi neko lužnato vino….a ti buonsangue, ko junak iz pjesme “u divljaka luk i strijela” ….mislim…..Claiomania grubo interrupta! Narančasta superorganska eko biodinamička seksi prirodna vina da nemaju terroira? A oksidacija jedinstvenim lokalno tipičnim molekulama kisika? A aroma znoja nogu lokalno tipičnih istrijanskih ljepotica koje zgaziše grojzdje? Došećerivanje proizvodima sa lokalnih polja šećerne repe? 🙂

        • vinopija 07/02/2011 / 10:58

          Inače nisam uopće svjestan te Clai-manije koja “vlada”… bit će da nisam dovoljno po restoranima, ali meni je Clai prije “topla voda” negoli otkriće…u pozitivnom smislu, u smislu da sam već 5 godina pod dojmom Clai-manije 😉
          Jako je zanimljiva teza da tako minimalno intervencionistička vina zapravo su međusobno jednako slična negoli “intervencionistička” vina iz različitih terroira… Slutim kako nisam isprobao dovoljno takvih vina da bi donosio takve zaključke, ali nekako sam uvjeren kako ih je Buonsangue probao puno više, pa iznosi tu “kontroverzu” 🙂

          • ifke 07/02/2011 / 13:58

            Ma kenjam, nema manije, moram bacit kost malo….. Što se tiče maceriranih bijelih vina, nisam ih ni ja probao neznamkolko, ali (pošto su u modi, nemoguće ih je izbjeći) svejedno ću reći svoj dojam. Dojam baziran uglavnom na furlanskim vinima gdje je gravnerizacija uzela najviše maha. Dakle, meni je to još jedna bulšit pričica zepter-jehovinisvjedoci karaktera, koju su mnogi vinari prepoznali ne da bi iskazali svoje duboko poštovanje prema prirodi i prirodnosti, niti da bi proizvodili duboka i kompleksna vina pošto sebe također smatraju takvim individuama, već da bi čim više para zaradili.
            Naravno, postoje veće ili manje razlike među takvim vinima, ovisno o cijelom nizu faktora, i svima nama se neka sviđaju više, neka manje. Ali svima je zajedničko slijedeće: gube sortnost, gube svježinu i pitkost, gube uskladivost sa hranom i sva su skuplja od “običnih” bijelih vina. Tanini iz pokožice, oksidacija, drvo iz bačve često često stvaraju takvu organoleptičku buku od koje se ništa drugo i ne raspoznaje. E tu onda uskače priča o prirodnosti, kompleksnosti koje te nagovaraju na opravdanost nabrijane cijene takvih vina. Ne kužim….ti si maceriro vina 5 dana i sad više nisu 6 nego 15 eura. Ima mahera koji uspiju napravit i smisleno vino, naravno. Ali evo, ja mijenjam istog momenta (čim mi neko pokloni 🙂 ) kutiju Claievog sv.Jakova za kutiju rieslinga ili veltlinca iz Kremstala (koji je po 8 eura).

      • cipelicelutalice 07/02/2011 / 17:38

        ….Nedavno sam kušao jedno koje ću nadam se imati prilike ponovo doživjeti i objaviti u Dojmu, a koje mi je najbolje od svih do sada probanih. U noći punog mjeseca možda

        tu sam do nedilje…odgovorno tvrdim da ne moramo cekati da se misec (na)puni….organiziraj druzenje i zelja ce ti biti ispunjena 😉

        • vinopija 07/02/2011 / 22:21

          Ma tooo šefice 🙂 Tema će biti “dunja u vinu” u svim inkarnacijama… bez šale, prvom prilikom si pozvana.
          Što se Mjesečara tiče, znam da ih je jako malo, ali prodat će mi gazda valjda jednu butelju jer niti jedan dojam nisam objavio ako nisam probao vino “izoliran u svom svijetu” 😉
          U dobrom društvu vinopiji poput mene i Ribar može biti odličan. A pravo vino zaslužuje da mu se posvetim.

    • audiofan 07/02/2011 / 14:28

      Agreed.
      Ukratko, mislim da si skoro pogodio srž Clai-jevih bijelih vina.
      Meni se nekako ćini da ih Giorgio prerano pušta na tržište… A možda se i varam?
      Rožanićeva Malvazija Antika 2007 je barem po cijeni usporediv proizvod koji se uglavnom publici koja nije luda za Clai-jem više sviđa od Sv Jakova 2009(što je po meni dosta interesanta stvar…).
      Kao što sam spomenu u jednom ranijem komentaru-macerirane Malvazije će biti hit Vinistre 2011. Više istarskih vinara izlazi sa njima. Osobno, nemam neko osobito mišljenje o tom incoming trendu.

      • buonsangue 07/02/2011 / 14:53

        @audiofan: Ja sam se dosta takodjer u tishini hladnog skriptorija 😉 mnogo propitkivao o tome da li su ta vina pushtena prerano i kakva ce biti njihova evolucija u boci. Prekomplicirano da se sad upushtam u objashnjavanje: ukratko, rezultat je negativan. Tj., trenutak pushtanja na trzhiste nije vazhna determinanta. Isto sam tako zakljucio i da me ne zanima da ih, takva kakva jesu, odlezhavam. Hoce li trajati? Ma sigurno… Trajat ce dok na vrbi rodi grozhdje… Moja odluka se temelji na tome da me osobno ne zanima tip evolucije kakav predvidjam ovim vinima. That simple. Of course, I might be wrong. But I doubt it 😉 .
        Kratko o temi “trenda”. Osobno uopce nisam protiv te ideje, dapace, sav sam za (sori, elaboracija bi zahtjevala dosta vremena). Seljacki receno, ono sto mi se ne svidja, i prema cemu sam veoma sumnjicav, nisu sama ideja ili sam trend, vec – bar za sad – konkretni rezultati…

        • audiofan 07/02/2011 / 21:09

          Konkretni rezultati… Ovaj vikend je stigla do mene jedna macerirana malvazija iz 2008 koja će tek biti predstavljena na Vinistri 2011. Ukratko-vino je bez veze. Međutim, imam feeling da će to isto vino steći skoro Cali-jevski status kod određene publike…
          Meni se Rožanićeva Antika 2007 nešto više sviđa od Clai-jevog Sv Jakova 2009, Kabolina Amfora 2006 je također donekle interesanta(za ljubitelje macerirane malvazije).
          Jedino hrvatsko dugo macerirano vino koje mi se zaista sviđa je Tomčeva Amfora 2007. No, ona po meni nikako ne ide u isti koš sa Clai-jem i Rožanićem.

          • vinopija 07/02/2011 / 22:23

            Da, ni meni ne ide u isti koš, preneobično vino o kojem ne znam što bi mislio… Očito trebam biti kritičniji jer meni su zakon i Roxanich Antica i Kabola Amfora 🙂

          • igor 08/02/2011 / 09:35

            audiofan,
            ak sam nekaj propustio slobodno me ispraviš….
            Koja je to macerirana malvazija berba 2008 bez imena i prezimena došla do tebe. 🙂

            • audiofan 08/02/2011 / 14:40

              Ime winemakera bi zadržao za sebe još neko vrijeme. Nadam se da to možeš shvatiti…
              Koliko ja znam najmanje tri istarske vinarije izlaze prvi put sa maceriranom malvazijom na Vinistri 2011.

              • igor 08/02/2011 / 16:03

                Ime winemakera si možeš doživotno zadržati audiofan…to je najmanji problem ili slobodno napišem nema problema.
                Shvaćeno je dosta toga i prije odgovora. 😉
                Ma sve je jasno i oko tri Istarske malvazije koje prvi puta izlaze na Vinistri 2011.;-)

                • audiofan 08/02/2011 / 17:13

                  Huh…
                  Vinar koji mi je dao tu malvaziju(još je bez etikete) me ja zamolio da ju ne spominjem u javnosti. Moja greška što sam uopće spomenuo to vino… Bilo je to u kontekstu da nisam baš lud za maceriranim malvazijama…

  17. buonsangue 07/02/2011 / 11:41

    Mislim da se to razumije, ali za svaki slucaj: ja sam to naprosto citirao kao jedan od “prigovora’ koji se obicno spominju u vezi s takvim tipom vina. Moji pogledi o cijeloj prici su, iskreno, dosta dosadni i nepotrebno komplicirani: ne bi stali cak ni u tip duzheg formata kakav si cesto ovdje dopustim.

  18. buonsangue 07/02/2011 / 14:43

    @Ifke: “Dakle, meni je to još jedna bulšit pričica zepter-jehovinisvjedoci karaktera, koju su mnogi vinari prepoznali ne da bi iskazali svoje duboko poštovanje prema prirodi i prirodnosti, niti da bi proizvodili duboka i kompleksna vina pošto sebe također smatraju takvim individuama, već da bi čim više para zaradili.”____ Gle, naravno da toga ima masu, i to je jedna od stvari koje me gadno nerviraju u citavoj toj prici. Ali DALEKO od toga da je sve bas tako jednostavno i da se ta citava prica doista moze svesti samo na to. ___ “Ali svima je zajedničko slijedeće: gube sortnost, gube svježinu i pitkost, gube uskladivost sa hranom i sva su skuplja od “običnih” bijelih vina. Tanini iz pokožice, oksidacija, drvo iz bačve često često stvaraju takvu organoleptičku buku od koje se ništa drugo i ne raspoznaje.” ____ Isto kao i ovo prethodno: slazem se da je to karakteristika jednog odredjenog broja takvih vina. No, upravo u tome i je poanta. Ona koja su stvarno dobra, ili cak velika, su veoma uvjerljivi pozivi na rekalibraciju nepca u odnosu na, izmedju ostalog, upravo kategorije koje navodis: sortnost, svjezhina, pitkost, uskladivost s hranom. Tema je fakat komplicirana, a nemam trenutno nazalost vremena za pismenu elaboraciju, ali, da to pokusham najkrace moguce formulirati ovako: na papiru bih se slozio s mnogima od ovih stvari koje si, malo “indiscriminately”, nabacao na teret citavoj kategoriji (stovise, radi se o vishe razlicitih kategorija koje, u nekim slucajevima, tek dijeli odredjen ograniceni broj karakteristika). Ostaje mi, dakle, samo mao i neznatan problem diskrepancije izmedju jednog seta pretpostavki na temelju jednog tipa iskustva unutar te “grupe” i drugih iskustava unutar iste “grupe” koja su potpuno drukcija, da ne kazhem suprotna: naime, neka od najsocnijih, naj food-friendly, najsvjezhijih, najpitkijih vina koja uopce znam proizlaze iz “natural/bio/blablabla” miljea, a neka i iz tzv. “orange wine” miljea.
    Iz vlastite zbunjenosti tim cinjenicama nisam izvukao nikakav konkretniji ili pametniji zakljucak pored onog ocitog: generalizacije su, i ovaj put, nezahvalne. Precesto na taj nacin izvedena gesta neodoljivo nalikuje onom poznatom engleskom izrazu: “Throwing the baby out with the bath water”.
    My 2 cents.
    Postoji, naravno, mogucnost da je to pitanje ukusa i da bi tebi islo na zivce ama bas svako vino koje je malo dulje macerirano ili je u vinogradu zakopan kravlji rog ili sto vec. U kojem slucaju, nothing doing, svaka je macka siva.
    No, cinjenica je da unutar samog vinskog konteksta o kojem je rijec (sad ide ona serija epiteta s kosim zagradama…) govorimo o prilicno shirokom rasponu i velikom (i rapidno rastucem!) diverzitetu pristupa, filozofija, procedura i konkretnih rezultata.

    • vinopija 07/02/2011 / 14:51

      Mene je kod ifketovog iskaza suda bez priziva posebno to “gubljenje sortnosti” ubolo u oko… kako znamo da to nije zapravo sortno obilježje, a ne ono na što smo naučili ?!?
      A što se tiče mijenjanja, mislim da bi pola bloga mijenjao za još koji divlje fermetirani Assyrtiko, Il Templare da ne spominjem 🙂

      • buonsangue 07/02/2011 / 19:44

        “kako znamo da to nije zapravo sortno obilježje, a ne ono na što smo naučili ?!?”__ E, ovo je jedno od zanimljivijih pitanja u cijelom tom diskursu. Mislim da bi bilo prakticnije da, ukoliko te zanima, o tome nekom prilikom raspravimo u tri dimenzije, po mogucstvu s nekim konkretnim materijalom za obradu na stolu. 🙂 ___ “A što se tiče mijenjanja, mislim da bi pola bloga mijenjao za još koji divlje fermetirani Assyrtiko, Il Templare da ne spominjem” ___ Zamolio sam upravo neke prijatelje koji se bave takvim procjenama da mi izracunaju koliko u monetarnom smislu vrijedi pola tvog bloga. Kad mi jave sta su izracunali, I’ll be calling back to tell you whether we have a deal or not 😉

        • vinopija 07/02/2011 / 22:28

          Ubaci onda još kojeg Eric Nicolasa i Patrick Ducournaua 😉 Kad je bal nek je maskenbal.

      • ifke 07/02/2011 / 20:08

        Pa evo primjer, vinopijo. Na Colliu, slov-tal granica, probao sam 3-4 sauvignona različitih vinara koji su bili dugo macerirani, od 2-3 do tjedan dana. Naravno, probao sam i druga njihova vina. Dvojica su bili biodinamičari koji nisu uopće koristili sumpor. U tim sauvignonima se jedva osjetila ili se uopće nije osjetila aromatičnost tipična za tu sortu. Ni trave, ni bazge, kadulje, metvice…niš ili jedva neš kroz druge arome. Pa zbog nje ljudi vole i kupuju baš tu sortu. Zakaj si zasadio baš sauvignon, ak ne misliš napravit sauvignon? Mogli su napisat na vino “malvazija”, meni bi bilo svejedno. Ili nek napišu bez sorte, samo “biodinamičko vino” uz objašnjenje: “ovo je vino koje je uslijed oksidacije ostvarene nekorištenjem sumpora i nekontroliranjem temperature vrenja izgubilo sortne osobine, al je jako zdravo”.
        Naravno, postupci maceriranja mogu bit različiti pa se tako i sortne osobine mogu potpuno ili nimalo izgubiti. Najviše aroma i ima baš u pokožici. Istina je da sve to nije baš jednostavno i da o ovoj kompleksnoj temi generaliziranja nisu dobrodošla, Buonsangue je potpuno u pravu. Ali ono što sam ziher je da od te gomile maceriranih koje sam probo na sajmovima i nekolicine koje sam pio doma u miru, nijedno me nije oduševilo. Pogotovo ne cijenom. Za sada je tak.

        • buonsangue 07/02/2011 / 20:30

          @Ifke: “U tim sauvignonima se jedva osjetila ili se uopće nije osjetila aromatičnost tipična za tu sortu. Ni trave, ni bazge, kadulje, metvice…niš ili jedva neš kroz druge arome. Pa zbog nje ljudi vole i kupuju baš tu sortu.”___ Doktore, ne bih Vam preporucio taj pristup. Konzistentna promishljana upravo takovih ideja dovela su me, tijekom godina, do nezavidne situacije u kojoj sam sada: izraso mi rog nasred chela, a svijet bijelih sauvignona mi se sveo na tri vinograda u Sancerre-u, a i unutar njih mozda ne vishe od tri-cetiri vinara. Ergo, konsiderirajte moju neveselu sudbinu i sami razmislite treba li Vam u zhivotu takav rizik 🙂 . ___ “ovo je vino koje je uslijed oksidacije ostvarene nekorištenjem sumpora i nekontroliranjem temperature vrenja izgubilo sortne osobine, al je jako zdravo”___ Aaaaaaaaaaaaa priceless. I’m gonna have to use this… 🙂 . (shalu na stranu, odlican i temeljit opis odredjenog tipa vina na koji smo, izgleda, svi naishli. 😉

          • ifke 07/02/2011 / 20:56

            Naravno, predrasude najbolje ništi dobar sadržaj u čaši…sjećam se kroz neke mediteranske izmaglice riječi pjesme starog pastira… “cugaj cugaj milo moje – Austriju u tri boje”. Ili to bješe samo san…..ahhh……

  19. Tomislav 01/04/2014 / 14:49

    Isprva sam mislio kako je vino odlično ali je cijena prenapuhana. Nakon nekog vremena shvatio sam da ne mogu naći bolju Malvaziju. Clai je majstor, tek takav, šteta što je toga svjestan pa se ne može svrstati u laku kupnju.

  20. Franc dominikanc 12/01/2016 / 20:25

    Clai nije samo majstor za vina nego i za komercialu. Imam još od prilike 300 butelja 2007 kako Sveti Jakov tako i Ottocento bijelo i crveno pa je bio spreman kada sam bio kod njega kući da mi zamijeni za iste godište 2013 ali jedan-jedan.

    • vinopija 12/01/2016 / 22:54

      Dragi Franc dominikanac, kada drugi put poželiš napraviti nešto slično, molim me bez ustručavanja kontaktiraj na vinopija@vinopija.com
      Konkretno, dobro čuvana zdrava boca vina 2007 Ottocento Crni danas (meni barem) vrijedi neusporedivo više od 2013

  21. Filip 15/01/2016 / 03:41

    Mislim da i Francu isto 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s