Cijena: 64,98 kn (siječanj 2011.)
Ovaj raritetni autohtoni kultivar s lokaliteta Vrh na 580 metara nadmorske visine, nakon 12 mjeseci u hrastovoj bačvi i čekanja u boci, završio je na vinopijinom stolu kao dar. Dakle, hvala Patti! Nisi trebao, ali jako dobro da jesi 😉
Vino ima nijansu između rubin crvene i trule višnje uz polutransparentni bakrenasti odsjaj.
Isprva je rustikalna na šarmantan način, trulo voće i mokro drvo, nekako iskreno, iskonsko… kasnije bilježim i floralni aspekt, pa smokve, suhe, rogač, pomalo topline… no, nakon kušanja transformira se u nešto drugo, neko svježije voće i začine…
Srk, žvak, gut!?! Prva bilješka: „Jbt, ovo je izvrsno vino.“ Krepka okrjepa 🙂
Bez šale, ovo je autentičan vinski doživljaj. Kad bi ga uvalio u neki lokalni toskanski vinski festival, pitam se bi li prepoznali „uljeza“.
Izražajne kiseline, ugodna trpkost neopterećena taninima i nakon treće čaše, ugodna suhoća uz 13,8% alkohola, aromatski profil? Terroir! Vino odiše terroirom kao malokoje Hrvatsko vino… puni usta zrelim, ali još svježim voćem uz zemljanost, na rubu animalnosti, čudesno…
Posebno. Gušt u kojem treba znati uživati. Npr. trenutak kad se odlučite radije zadržati na kanalu koji prenosi snooker umjesto prebaciti na Hollywoodski spektakl…
Love it! 4. Za 65 kn MPC jedno od ne previše vina Dalmacije koje vrijedi svake lipe… Patti, hvala na otkriću. I`m getting some more. Nadam se da su i druga godišta na razini 2005.
Darnekuša? Tko bi rekao.
Dnevnik vinopije 
Dobro jutro 😉 ! Sve si od A do ZH odlicno napiso, he he (jedino je ono s Toskanom malo nategnuto: no, na dobrom si tragu, what’s a few hundred kilometres between friends 🙂 ).
Ako Zinfandel festival navodi Primitivo iz Toskane, mogu i ja fulati autostradu više ili manje 😉
Kume,
mislim da su tvojoj visokoj ocjeni svakako pridonjele one puste graševine kojima si testirao želučanu ovojnicu. Sad si popio jedno korekno crno s juga koje je na tebe odmah djelovalo opojno (a možda jer ima i Vranca kojeg voliš 🙂
Imam jednu Plančićevu butelju (bez barkoda) koju čuvam za neki FATHER TO FATHER TALK, pa me baš zanima koji ocijenu ćeš dati tom raritetu. Ako je ovo 4 onda ovo mora biti 5, što svakako neće, jer je skala od 1-5 preuska za precizniji dojam. Ne kažem da bi trebao imati 0-100, ali možda da razmisliš 0-10, možda bi tako dao precizniju ocijenu kušanim vinima.
Mislim da si preraso ovaj školski sustav ocjenjivanja (bar ja pratim tvoju vino karijeru) i zreo si za precizniji pogled.
Iskreno, tvoj kum
Hvala kume, međutim sustav ocjenjivanja je zapravo više izrugivanje klasičnom modelu negoli moj pokušaj otkrivanja tople vode. Savršeno sam spreman koristiti i 100 bodovnu tablicu, međutim kad istu reduciraš opet se vraćamo na jedva 6 stupnjeva skale 0-5. Netko me u nekom trenutku nagovorio na bodovanje i ja sam stavio jedino iskreno bodovanje koje znam. A svima jasno. Dojam bez bodova ima smisla, ali bodovi bez dojma nimalo. Barem meni. Iz istog razloga ne ocjenjujem vina za koja nisam stekao dojam otvarajući butelju u vlastitom domu jer za njih nisam mogao napraviti bilješke, odnosno steći “dojam”.
Također, lako moguće da će me Darnekuša više iznenaditi od nekog Plančićeva pokušaja stvaranja “velikog vina” od Plavca Malog, jer slutim da bi moglo biti “preveliko” ali nisam dugo ništa njegovo isprobao pa se veselim prilici.
Plancic je interesantan slucaj: radi veoma siroku paletu vina. Ona najeftinija (cca 37/38-50 kunica) sva su skroz solidna. Vina izmedju 50 i 70 kuna su nista manje nego odlicna. A ona najskuplja, od Agera do barikiranog ID, su totalna koma… Bez obzira na tu besmislenu neprobavljivu drvenariju na vrhu palete (s jednim jedinim izuzetkom, nitko nije imun na ono sto se percipira kao stilski “diktat trzista”), za Plancica veliki palac gore za rad s Bogdanushom, Parchem, i -ponajvise- Darnekushom. Ta su vina – a svako za sebe bi zasluzilo zaseban osvrt – dobar primjer pravog pristupa kakvog treba cim vise kultivirati u hrvatskom vinarstvu (a ne raznorazne budalarije, tipa “znas sto mi je reko Michel Rolland” etc.).
You said the “p” word ?!?
😉
He he, direktore, posvetite se studiju lingvistike prije no sto ja to ucinim za Vas 😉 🙂
Šta reći na sve ovo. Citirat ću jednog od zagrebačkih prosvjednika:
“Elite se štite”
Evo još jedna petica….Bravooooooo. 🙂
Vrlo dobra je uz tunjevinu.
od plančića klasic plavac za 40 kn je za noge ispirati….što se tiće graševina sve koje su ocjenjene su realno ocjenjene i spadaju među bolje graševine.i na tome hvala.kao i na babici:)inaće i plančić mi na crnoj listi listi jer nema dobrog plavca do 100kn…nek se naši naši dragi vinari s “juga” prvo nauće radit korektne plavce od 50 kn…ili 70….pa im onda neću zamjerit nikakve druge pokušaje..prvo osnove područja u koje pripadate draga djeco…pa onda dalje….
Srećom, ovo nije Plavac već Darnekuša.
?! Da nisi mozda ipak malo pretjerao?
Ma pusti Plančićev Plavac.
Madiraza stani na loptu. 🙂
Vinopijo,
drago mi je da ti se vino svidjelo (kako si mi i sam rekao: jos jedan ”patuljak” vrijedan paznje).
Inace, dragi zajednicki prijatelj me nedugo podsjetio na ovo vino, a ja mu se vratio. Pozdrav stricu!;-)
I Bogdanusa i Darnekusa zasluzuju mnogo vise paznje jer se zaista radi o krasnim malim vinima koje strpljivima mogu pruziti puno zadovoljstva.
Odlican osvrt 🙂
Eh, da-imam jos jednu bocu iz ranije godine, pa kad nas put ili neka sila nanese-dijelimo.
Mozda ih cak mozes naci u Kuci hrvatskih vina (tamo sam lani uzeo nekoliko boca iz 2004.).
Vidimo se.
Miruj, netjache, miruj 😉
(Sve se u nacelu slazem, samo sam nekako sve vise i vise nesklon koristiti bez dodatnih kvalifikacija ove metafore o “patuljcima” i “malim” vinima. Pokushao sam nesto upravo o tome reci u jednom od zadnjih post-ova preko kod sebe, ‘Piccolo grande vino’, a jos vise u ovom zadnjem koji sam post-ao jucer navecer…)
Vid vraga….a ja mislio da si ugasio blog. 🙂 (Lijenčinooo! Antialkoholičaruuu!)
“Što ti radiš ovdje, Ilija?”
“Što ti radiš ovdje, Ilija?” ____ Indeed…
Sta da Vam kazhem, profesore… Guilty as charged 😉
Ovo što sam rekao da su mala vina, prvenstveno se odnosilo na to da su ta vina na tržištu skoro nevidljiva, kupci ih većinom ne (pre)poznaju, te boce lutaju po raznoraznim trgovinama, vraćaju ih i šalju dalje ponovo, završavaju na skrivenim policama… Sami nazivi tih vina i/ili sorti krajnjem kupcu zvuče nepoznato i djelomično opskurno (slična stvar kao i sa Žilavkom, Blatinom ili Kujundžušom). Barem je takav slučaj u mojem okruženju jer pri spomenu navedenih vina ljudi se pretvaraju u velike upitnike, a usmeno (raz)uvjeriti ih i nije lako. Za to postoje edukatori 😉
Dosta ljudi zazire od nepoznatog, potreban im je: ili potpis vinara ili sorta za koju ”znaju” da je ”prava” ili nešto vrijedno spomena na deklaraciji (stolno se ne kupuje pa makar u toj boci bili prvorazredni eliksiri). Dakle, sibljanski Syrah je možda čak u prednosti pred jednom Darnekušicom 🙂
Daleko od toga da su ovo mala vina jer Darnekuša je meni jedno od najdražih crnih hvarskih vina, a čak bih rekao i dalmatinskih.
Gušt po mom guštu. Ni više, ni manje 😉
amen.;)
Da li je netko probao Pharos Grand Cru, navodno kupaža Plavca malog i Darnekuše? Nažalost na ZWGF-u mi je nekako promakao.
I da slažem, se s ocjenom “priredbe”, mislio sam da je Muzej za umjetnost i obrt bio loš izbor ali ovou MSU je bila katastrofa, od toga da je garderoba valjda predviđena samo za ljetnu sezonu pa do nagurivanja vinara da si gaze po nogama…. Loše i neprihvatljivo za ovakvo događanje….
Onaj Dropuljićev u Esplanadi je kvalitiniji događaj po svim aspektima… (IMHO)
@goran Nisam probao, Pharos Grand Cru, ali kako vinopija kaže da se boji da ne bude preveliko vino, probat ću ga sam pa ti javim.
Moram priznati da nisam “ubrao” taj vinopijin komentar
Vidi pod 4. ili ispod
“Također, lako moguće da će me Darnekuša više iznenaditi od nekog Plančićeva pokušaja stvaranja “velikog vina” od Plavca Malog, jer slutim da bi moglo biti “preveliko” ali nisam dugo ništa njegovo isprobao pa se veselim prilici”
Ja sam to protumačio da se radi o velikom vinu od čistog Plavca malog, a ne o kupaži, al nema veze. Kada probaš javi dojmove i ekvivalent u krznenim životinjama…
”Pharos Grand Cru”???? issss… kakva su ovo sranja? očito svaka baba može svoje vino nazvat grand cru? kaj nije dovoljno što se Plenki s tim prokenjao a da pojma nema da mi nemamo tu klasifikaciju i da ona zapravo kod nas ništa ne znači osim jeftinog marketinškog trika za naivce koji misle da da takav natips na imu sugerirau visoku kvalitetu.. strašno…
Nije uopće stvar u nazivu vina nego u kombinaciji Plavca i Darnekuše, koji do sada nisam nigdje primjetio …. pa eto šteta da se na to ne skrene pažnja i isproba 😉
Ma bolje bez kombinacija.
Posebno Plavac, a posebno Darenkuša. 🙂
ma nije stvar u kombinaciji…nego ne može se samo tako svašta pisat na etiketu! mogao je stavit natpis Pharos Petrus Romanée-Conti Rolls Royce Grand Cru… meni je to ljiga….
He he, majstore, dobar si :-). Formalno, naravno, ne postoji ekvivalentna klasifikacija sto znaci dvije stvari. a) da mogu pisat sto hoce, jer nema nikakvih legalno-klasifikacijskih konzekvenci, b) da termin “Grand Cru” mogu koristiti kao ono sto se u Italiji zove “nome di fantasia”, na sto doista imaju pravo od sada do sudnjeg dana, ako bas zhele, sve dok izabrano ime nije prethodno zasteiceno ili ima ikakvih legalno-klasifikacijskih implikacija. A inace, sto se postojece prakse tice, u potpunosti se slazem s tobom 😉
Već duže vremena osjećam grižnju savjesti što ne pružam potporu sajtu koji me zabavlja i savjetuje. Vinopijo ti si cyber institucija.
A sad a propos ovog zadnjeg, jeste vidili Gavrilovićev Petrus? Čak je i font sličan (to znam putem google, ne iskustveno)!!!
Vinopijo mene zanima tvoje mišljenje o Miloševom Plavcu, jer ja to vino volim i cijenim.
Živio
Fala Klompa! Vidio sam taj “Petrus” i moram to nabaviti da ga brutalno izvrjeđam. S tim da je teoretski moguća vjerojatnost da je vino bar donekle pitljivo 🙂 Stvarno bježim od vinskog snobizma, ali ta etiketa je uvredljiva. Mislim čak i nedozvoljena.
Miloš je meni zakon, ali taj Plavac nisam probao godinama. Dakle, u nekom trenutku mi je prestao biti interesantan. Inače mi je bilo vrlo korektno vino i skoro benchmark Pelješkim Plavcima koliko pamtim…
Probo ga na Vajngurmeju, nisam zapamtio god, prevodenast i pretaninast, zato slijedi i preskup….govorimo o Plavcu , a ne Stagnumu…
Direktore, s jedne strane ljudi mi vec prigovaraju da sam na Milosheva vina osjetljiviji nego na pitanja ljudskih prava, no s druge, ovo “prevodenast, pretaninast, zato slijedi preskup” naprosto ne moze proci bez mog komentara :-). Shalu na stranu, obzirom da imam natprosjecno shiroko i duboko iskustvo s vinom o kojem se radi, moram reci par stvari… Najkrace moguce. Percepcija “tanichnosti” (premala, prevelika etc.) doista jest do velike mjere pitanje ukusa, pa o tome neman bogznasto reci. No, ovo sto ti zoves “prevodenasto”, ja definiram kao svjesnu stilistiku u smjeru finese, pitkosti i nijanse. Milosev Plavac je definitivno jedno od onih vina koja nisu bas kao stvorena za snapshot dojmove na degustacijama: otvara se vrlo polako i vrlo tiho, ima, da tako kazhem, izrazito spori narativni model. Druga stvar je da se radi o klasicnom “food wine” koje, za razliku od prevelikog broja drugih vina, u sinergiji s hranom, vrlo ocito i uvjerljivo stvara vrijednost vishe. Naravno, i dalje je moguce da to naprosto nije tvoj tip vina i da ga ti i dalje dozivis kao “prevodenasto”, no postoji najkonkretniji moguc “track record” koji ukazuje na to da se Milosev Plavac ni u kom slucaju generalno ne moze nazvati “vodenastim/prevodenastim” vinom: radi se, naime, o vinu koje ima sposobnost elegantnog, smislenog starenja i dozrijevanja koja je neobicna i nedostizna i vecini tzv. prestizhnih butelja plavca na CRO trzistu, a o grotesknom nesrazmjeru u odnosu na vecinu drugih “startnih” plavac da i ne govorim. Radi se -dokazano- o “obicnom plavcu” koji u dobroj berbi bez problema dozrijeva desetak godina, a u odlicnoj berbi i vise (npr. popio nedavno jos jednu bocu Milosh Plavca iz ’94.: stono se kaze, you just had to be there 😉 ). To je veoma konkretna stvar i nesto sto je, za razliku od dojma o visokoj koncentraciji, nemoguce postici bilo kakvim trikovima, te sasvim jednoznacno ukazuje na cinjenicu da to vino, onkraj instant-(ne)vidljivog, naprosto mnogo toga drzhi u rezervi, a niposhto NE ukazuje na uobicajene performanse “prevodenastog vina”… Iz toga slijedi i komentar na tvoju primjedbu o cijeni: franco cantina 50 kuna, u Zg ducanima obicno, ako se ne varam, 70-ak? Dakle, 7-10 eura za elegantnu i aromatski prilicno jedinstvenu, “slow” interpretaciju plavca s odredjenim potencijalom starenja? Ne znam za tebe, ali meni se to cini kao sasvim razuman, a za nashe pojmove prilicno spektakularan, deal… Sve to i dalje, naravno, ne znaci da se to vino nekome mora svidjeti. No, jedna stvar stoji: kao sto sam rekao, it’s a slow wine. You need to take your time with it.
Boun Sangue – slažem se s obranom Miloša, po meni jednog od najizdržljivijih vina koje sam ikad vidio. U kom smislu? Imah jednom davno mali Hyundai frižider kapaciteta 4,5 litara tečnosti i u njemu se čuvao Stagnum uz Pago de Caraovejas…. Frižiderčić je imao maleni display na kojem je prikazivao temperaturu koja se prema uputstvima mogla kretati od 6 – 20C.
I tako dođoh ja kući, pogled mi skrene a kad ono na frižiderčiću 48C. Usrah se od straha i trčim prema frižideru i vadim po načelu prioriteta i vidi sad ti vraga, niti etiketa mu nije otpala, dakle ako čovjek ne štedi na ljepilu kako će na grozdovima.
Da bi stvar bila bolja, kad se temperatura spustila na pitku probao sam drugi dan i Stagnum je bio fenomenalan….za razliku od nekih drugih, PdC je također bio lešan ali ni trunke manje kvalitetan.
🙂 Kume, ovaj živopisni opis konkurira za komentar mjeseca. Gro gro grohotno se smijem… boiling point je pravi test 🙂 Uvijek dozu aspirina za snižavanje temperature treba imati pri ruci, za vina i za kušača :-)))
Ali htio sam zapravo dodati da je blesavo “braniti” Miloša. Stagnum konkretno od početka stvara love/hate stav i to mogu razumjeti sa nekoliko stajališta, ali iz jednostavnog osobnog rakursa da li mi se nešto sviđa ili ne, situacija je jasna.
Meni je Stagnum pravo Veliko vino iz Hrvatske i nije nešto što se konzumira svaki dan tako da me ni cijena ne muči.
Premda recimo, zbog te love/hate kontroverze nisam Darrenu (sjećaš ga se nadam se) odlučio pokloniti Stagnum, već Plenkijev grand cru svojedobno… Darren naravno bio oduševljen
a) Jel se ja to varam ili se gubi iz vida da sam ja u prethodnom post-u pricao o Plavcu, a ne o Stagnumu? 😉
b) Stagnum je JEDINO pravo veliko hrvatsko crno vino, po najstrozhim kriterijima i u najuzhem smislu te rijeci, koje, pokraj nekih ocitijih ili popularnijih kandidata, definira u suvremenom razdoblju prvi pravi hrvatski Grand Cru.
c) Volio bih da mi netko jednom malo poblize objasni taj “hate” dio tog love/hate odnosa naspram Stagnuma…
Ma naravno da sve ocjene vina degustiranih oko 6 navečer nakon vojske malvazija & friends, a i inače na takim festivalima, treba uzet uvjetno. Ja sam sebi ne vjerujem, nego po smjernicam kasnije isprobavam na miru. Mea culpa, nije me sram priznat da sam Plavac probo poslije Stagnuma, ispalo je slučajno tak. Al pošto sam ipak naviko i na takve situacije i sve više vjerujem svom nepcu, tako da sam dovoljno drzak o tamo isprobanim vinima napisati nekakav sud. Ergo, pošto je Buonsangue čovjek koji zna što priča, i pošto se jedini suvisli sud o vinu donosi u mirnom kućnom cuclanju, ubošću pronto Milošev Plavac za po doma, jer sam i otprije narajcan…
a) nimalo, meni je barem razvidno jasno, ali ne škodi naglasiti zbog grubog padobranstva mog dragog kuma
b) mislim da dobro znaš na što se misli, a sad ti dajem priliku da “ovjekovječoš” još jednom svoj sud 😉 Dakle, animalnost i brett kod Stagnuma dio su karaktera, ali apotekarima ili sterilnošću opterećenim kušačima osjetljivim na brett, koji su obučeni tražiti “mane” u vinu, to može biti minus. Pretpostavljam u većoj mjeri jer smatraju kako je to “ispravan stav” i jer moraju tako misliti. Velim misliti, a ne osjećati… većini stranaca neopterećenih bilo kakvim predznanjem (premda ne i profesionalnih kušača) pozitivno je reagiralo na Stagnum. Onda mi se svidjelo što je izjavio Patti – postoji brett, ali postoji i “brett” (misleći na Stagnum)
Ajde da probam dati odgovor pod c)…
Problem seže malo doblje u povijest. Sjeti se prvih “velikih” Plenkija i posebno Grgića(naravno, govorim o Plavcima Malim). Većina tadašnjih direktora(tj. današnjih Managera i CEO-a) raznoraznih HR tvrtki(a i ostalih wannabe-a) je naprosto trošila Plenkija i Grgića u neslućenim razmjerima. Osobno sam bio prisutan jednoj “poslovnoj” večeri na kojoj je pila bevanda(!!) od Plenkijevog GC-a.
Milošev Stagnum nikako nije bio omiljen toj ekipi jer je jednostavno rečeno po mom skromnom sudu prekomplicirano vino za ove tipuse.
Onda dolazi i animozitet od strane tih istih ljudi prema Butkoviću(iz nekih drugh razloga) i evo ti kako se stvarao taj “hate” dio.
No… Razgovarao sam osobno sa nekoliko vinara iz ostalih dijelova HR(ne Dalmacije) i skoro svi su tvrdili da je Stagnum “…vino sa greškom.”
Zanimljivo, isto mišljenje ne dijele neki vinari iz ZG regije(Plešivica)…
Vidiš u ćemu je problem? Stagnum po meni traži malo dublju definiciju vina kao takvog.
A i budimo pošteni-oni kojima je Medvid zakon ne mogu istovremeno voljeti Stagnum.
Na akciji u dobrim vinima, 50 kn.
Puno hvala na dojavi, baš sam uzeo par butelja premda imam što konzumirati trenutno 😉 Postaješ majstor povoljne kupnje!
Trudim se 🙂
Da postoje Brett & Brett je Tvrletova izjava, da ne ispadne da se kitim tudjim perjem.
Tvrle je to, za moj pojam, najbolje artikulirao, iako ta “dvojnost” sad mozda trazi dodatna objasnjenja.
Kad se pocne govoriti o brettu i svemu sto ide uz tu temu (prljavstina, nehigijena u podrumu, mana vina itd. – ovisno s kim se prica), tesko je rusiti predrasude, a u ukuse ne zadirem.
Ne znam koliko puta sam vec ljudima objasnjavao da to sto nalaze kod Milosa nije nuzno ono sto misle da je, ali potrebno je strpljenje (ako postoji volja da se upoznaju ta vina) i malo vjere da najljepse stvari u zivotu ne izgledaju savrseno u svim ocima.
A kamoli na svim nepcima.
Pa ja čak ne mislim da je potrebno neko strpljenje ,mislim da je to jedna od onih stvari u životu koju osoba ili obožava ili ne može podnijeti.. Sad na zwgf sam probao (nijednom nisam pljunuo to bi mi bilo bahato prema tako finim vinima ,a i jebeš degustaciju u kojoj ti ne saznaš kakvo vino ima aftertaste;) nekoliko vina prije nego sam došao do Miloša. Probao sam stagnum 2005. koji me (koliko se sjećam:P) nije ostavio bez texta ali nakon 2003. trebalo mi je min-2 da uopće dođem k sebi i probam skužit kaj se sve događa u tom vinu (i u meni skupa s njim) ,to vino je živo biće. Btw cilj mi je i bio probai sve top plavce pošto mi je prskupo davati 200+ kn za butelju koliko god ona bila mindblowing ,a zanimalo me kaj propuštam. Ostali plavci koliko god tehnološki bili odlično odrađeni nisu me približili Dalmaciji i nečem iskonskom što mislim da bi svako vino trebalo imati. Jučer sam malo guglao Miloša i naišao na nekoliko textova Davora B.u kojima hvali Stagnum do te mjere da sam na trenutak pomislio da se on zapravo skriva pon nickom buonsangue:P On topic ,nagon silnog čitanja o vinu dobio sam želju popiti čašu vinu ,prikladno doma sam imao samo Darnekušu i baš mi je fino sjela. Stilski je slična Babici ,ali je ipak malo konretnija i stoga zahvalnija za uživati solo. Vjerojatno i stoga jer nema toliko sličnosti sa plavcem kao sortom ,voćne arome su egzotične i asociraju me na ljeto i more. Jedina zamjerka je blaga gaziranost,pjenušavost zbog koje sam se par puta čak i podrignuo i izražene kiseline pa vjerujem da odlično paše nakon tamnog mesa/ribe,no kada sam ju danas probao nestala je ta “gaziranost” i vino je bilo još užitnije. Inače ne volim kad vino “omlohavi” nakon dan-2 u flaši tako da imam jednu flašu od pive u koju ga pretočim ako mi ostane kaj;)
…osjećaj da je vino “živo”, energija koju prenosi – to je to! …što uglavnom ne dolazi uz nisku cijenu. Osim možda jedan Gulfi koji sam probao prije nekoliko mjeseci 😉 , ali to je druga priča i drugačije vino. Stagnum je uistinu Veliko Vino.
Btw pročitao sam i da je Miloš 1. penetrirao granicu od 200 kn (u vrijeme dok su vrhunski postupi/dingači bili <100) i drugi proizvođači kada su vidjeli da to prolazi su ga naravno pratili i zato mi više nije simpa ,koliko god imao dobra vina:P…ali poznavajući istrijane i njihovu samomističnost bilo je samo pitanje vremena kada će dignuti cijene..
@audiofan: pod c) dakle predlažeš malo dublju definiciju vina kao takvog 🙂 Međutim, zašto bi pokušavao u ikakvoj “filozofiji” tražiti smisao Stagnuma kad mu to nije potrebno ?!?
To keep it simple and stupid… Ja, konkretno, mogu istovremeno voljeti i Stagnuma, kao predvodnika “divljih, ali vrhunskih Plavaca” s jedne strane i Grgića, Korta Katarinu, Saints Hills kao perjanice “elegantnih, ali vrhunskih Plavaca” s druge strane.
Još nisam siguran gdje bi stavio Plenkija ili Buru u tu jednadžbu, a Medvida ni ne pokušavam 😉
Uf, puno se toga nakupilo u ovim komentarima od kad sam bacio granatu ;-)… Mozda cu jedan od sljedecih dana imati vise vremena komentirati, a sad samo kratko jedna stvar koja mi najvise bode oci. Direktore: Stagnum “divlji”… a Korta Katarina i Saints Hills “elegantni”??!!! Osobno to smatram dokazivo krivom postavkom :-).
Odlično! Veselim se toj diskusiji unaprijed 🙂
Nisam ni sam u vremenski izdašnom periodu, pa mi komentari malo trpe kvantitativno i kvalitativno… bit će prilike za dodatnim pojašnjenjima nadam se…
Da se podsjetim nedavne diskusije – baš sam u zadnje vrijeme otvorio nekoliko boca Darnekuše 2005. i treća je odudarala od prve dvije identične. Daleko od toga da je bila loša, naprotiv… sigurno je da se radi o istom vinu, ali fascinantno kako je ipak bilo nešto drugačije… druga bačva, sitne razlike u skladištenju, trenutak punjenja i stotinu drugih stvari čine razliku…
Darnekuša je stvarno nešto jedinstveno, svakako za probat. Neznam gdje kupujete vina, ali 65kn je stvarno skupo s obzirom da je u Dobrim vinima 49,90kn
U Dobrim vinima je trenutno na akciji. Sviđate mi se majstori, svaka čast, ali kad ovako upadate s ovim “komentarima” to vam ipak baš i nije na čast, ali nek vam bude… vidimo se u Središću 😉
počeo sam kužiti taj brett, sviđa mi se ovaj dobar brett!
…brett je zlo, ali “brettanizirano” vino itekako može biti zakon…
Ukoliko je vinar panglu i “dogodi mu se brett u podrumu” to je nešto drugo.
S druge strane, ukoliko je vinar virtuoz i u svojm vinu želi utjeloviti dušu, kulturu podneblja u kojem njegovo vino nastaje, što je još više od terroira, tada brett nije greška, jer taj vinar ne griješi slučajno. Tada je brett dio karaktera, neodvojivi dio identiteta koji prenosi kušaču.
Još jednom pozdravljam dark mastera koji nas je napustio 😉 i ističem Emidio Pepe, Montepulciano dAbruzzo, 1998. koju je otvorio… bez obzira na najdominantniji “merde” na nosu koji pamtim, niti najzagriženiji laborant ne bi odbio vino nakon kušanja.
Ova Darnekuša nije ni blizu tome i možda nije uopće primjer bretta, premda sam siguran da bi na analizi već našli nešto i u njoj kao i u većini crnih vina koji su vidjeli drvo makar “ovlaš” 🙂
probao danas ali 2004 godina.nakon otvaranja prvo što sam vidio da je čep do pola bio u crvenoj boji.ili ti mokar.rekao nije valjda pokvareno.i još sad ne znam dal je bilo ili nije.uglavnom:
ugodnog mirisa,ne preteško vrlo pitko,rekao bih čak lagano.Ja bih ovo nazvao korektnim stolnim vinom,Na jeziku malo pikavo.Osobno mi falilo mrvicu više sladora. Da li je vino potegnulo malo zraka,ili je godina kriva ili je to jednostavno takvo vino…ne znam.U ovom slučaju solidna trojka.A zo to je cijena od 65 ipak malo prevelika.Darnekuša….tko bi ju znao….Nisam razočaran ali niti oduševljen..možda netko tko je pio 2004. ………..
Hej superhiče, neki autoriteti vinske scene trenutno bi odbacili vino kojem je čep dopola bio crven kako kažeš. Dobro je da ti nisi to učinio, premda mi ova “pikavost” ne sluti na dobro. A opet, 2004. tek trebam probati, a kako sam čuo trebalo bi to biti nešto po mojem guštu. Kod Darnekuše, pa i Babice i još nekih vina koja smatram osobnim “otkrićem” je problem što ih ne bi masovno preporučio kao best buy i sl. Ta vina u svojoj kategoriji u okvirima domaće ponude i nemaju neku alternativnu konkurentsku ponudu i većina publike ih neće shvatiti.
…s druge strane imaju puno više smisla od mnogih (imaju “dušu”)
ma sve pet.vino je čak osvježavajuće.po mome sudu otvorio sam ga u zadnji čaš prije nego se pokvari.i možda je mrvicu “dobilo”.Jedino što mi čudno ipak taj manjak sladora.Stvarno mi malo falilo one pozitivne slatkoće,umjerene naravno.Iako je vino raslo na velikoj nadm.visini pa izostatanak čokoladica,rogača,inih slatkiša ne čudi.A možda je to i takvo vino.Moram se dočepat 2005 s ispravnim čepom.Za sada neću imati sud o ovom vinu.hik da..superhik..pleševičko.zelinski letač 🙂
Otvorio Darnekušu 2007. Odlična. Terroir. Toplina, ali i fine kiseline. Tjera me da probam i druge uratke obitelji Plančić.
Ovih dana ću je otvoriti i ja. Pa da vidimo ko tu koga… 😉 Darnekuša mi je jedno od ovogodišnjih otkrića. 2004. malo “prehermetična” za tržište, 2005. puno prihvatljivija, a jednako autentična. 2007. je na tom tragu.