Antunović, Rukatac, 2010.

Cijena: 24,98 kn (05.08.2011.)

Ovo je uz Carićeve bijele entry-je i Imotske Kujundžuše jedino meni poznato vino koje se kvalitetom trudi u ovom cjenovnom segmentu. Svijetložuti Rukatac od kojeg vinar ne pokušava napraviti grandiozno remek djelo već ponuditi dašak lokalnog karaktera po pristupačnoj cijeni.

Diskretan nos, nije suzdržan, ali niti nježan. Arome su vrlo čvrste i težački konkretne. Vino iz polja u najboljoj tradiciji.

Vrlo jasna toničnost u podlozi svjedoči o dobroj sirovini, a herbalno-vegetalni tonovi (od đumbira do paprike) o sortnoj izvornosti. Čak donelkle nalik Žilavki u skromnijem izdanju ili Kujundžuši u sve dominantnijem izričaju.

Srk, žvak, gut!?! Wow? Bio sam spreman za osjetno tanje vino. Vrlo vrlo ugodno iznenađenje. I vrlo konkretno bijelo vino Dalmacije sa svojstvenim tvrđim karakterom, ali slanom mineralnošću koja je još osjetnija u gutljaju i s vrlo preciznom strukturom (12,3% alkohola).

Stvarno, čovjek ne bi očekivao terroir u vinu od 25 kuna butelja i tim je veći užitak kad prepozna kvalitet u tako pristupačnoj butelji. Trenutno jedino vino koje mi može ugroziti Kujundžušu u kategoriji vina-za-svaki-dan. Dobro je znati. Nadam se da će nove butelje biti na istoj razini.

Oglasi

15 thoughts on “Antunović, Rukatac, 2010.

  1. davor 20/09/2011 / 09:36

    postao si hiperproduktivan, ovo je teško i pratiti. bit će da su razlog “poletna” laganoalkoholna vina kojih si nabaco čitav naramak

  2. ifke 22/09/2011 / 23:09

    Kategorija “vino za svaki dan”……..ko je to izmislio?…..možda loši vinari i trgovci. Svaki put kad mi se pije vino, želim da je dobro. Što bolje – to bolje. Muscadet Clos de Briors, to je vino za svaki dan, to sam i pomislio kad sam ga probo: ovo bi mogo pit svaki dan umjesto vode… 🙂

    • buonsangue 22/09/2011 / 23:36

      (He he… Skroz kuzim kaj hoces rec. Ali, humor na stranu, Clos des Briords nije vino za svaki dan: opako je komplicirano. No, to shvatis tek kad se na zen nivou totalno ufuras u kozmos vrhunskog Muscadet-a :-). Medjutim, cinjenica da upravo CdB konkretno NIJE vino za svaki dan (a mislim da, onkraj retorickog efekta, zapravo i sam to znas) zapravo na paradoksalni nacin pojacava ostatak tvoje teze.)

      • buonsangue 22/09/2011 / 23:42

        (Odnos izmedju Cdb s jedne i npr. nekog Ramonet-ovog Chassagne ili nekog Hirtzbergerovog Singerriedel-a s druge strane aproksimativno je analogan razlici izmedju vrhunskog Haiku-a i npr. Eliot-ova Cetiri Kvarteta: sto je kompleksnije?)
        🙂

      • ifke 23/09/2011 / 16:55

        Eeee….upravo tako. Kao prvo, isprika CdB-u, koji je totalni mrak od vina, kaj ga koristim ko primjer (Markec mi ne bu valjda zameril). Ali….ne bih volio da fraza “vino za svaki dan” izmigolji iz cjenovnog konteksta gdje joj je mjesto, kak i direktor Vinopija veli. Evo, recimo da srednja klasa kod nas može izdvojit 5 eura za butelju vina dnevno (za potrebe razgovora) (u EU može ziher). U HR su za te pare uglavnom vina za mladenačke alko-partyje i roštiljade na Jarunu. U Austriji svaki Weinviertel DAC košta tolko, a u Francuskoj postoji mali ocean vina svih boja za 5 eura koja su po mojim i kriterijima kojekakvih komisija i natjecanja u najmanju ruku – jako dobra. Dakle, stari moj, trgovče, vinaru, hosteso, prezentatoru s kakvog štanda….probaj si malo Cotes du rhone rouge “Le Pas de la Beaume” 2009, što je jedan najobičniji CdR iz Cairannea za 3.90 eura, prije nego mi ponudiš svoj bljutavi plavčić kao vino za svaki dan za “atraktivnih” 35 kn… 🙂

  3. vinopija 23/09/2011 / 08:37

    “za svaki dan” koristim isključivo kao cjenovnu kategoriju, a ne i kvalitativnu.
    Marc Ollivierov Dom.de la Pepiere_Clos des Briords_Cuvee Vieilles Vignes_Muscadet Sevre et Maine_Sur Lie_2009 🙂 kojeg je Tvrle velikodušno otvorio bila je “najjeftinija” etiketa te večeri pa je u tom smislu meni apsolutno “vrijednost za novac” kategorija. Ipak bi mjesečno morao zdrobiti i preko 300 EUR da ga konzumiraš “svaki dan” 🙂
    Isprike što vraćam lopticu s Haiku-a na prozaične teme 😉
    Ali tko je uopće izmislio to “vraćanje loptice”
    Its a bloody mess anyway ;)))))

  4. madiraza 23/09/2011 / 21:29

    ono što meni fali u opisu nekih vina je riječ”mrtvo”.Mnogo puta mi je ta riječ prva pala na pamet nakon kušanja vina.Recimo to bi bio sinonim za vino koje je “leglo”u startu i ispustilo dušu.Nema života u njemu.Nešto kao isprani plavac +dva dodatna cijeđenja na sito.Tri dana stajanja na zraku. U tim vinima prevladava samo jedna konstanta. I bez obzira koliko se nakon prvog kušanja čovjek trudi nači neku ljepotu vino je isto kao i nakon otvaranja.Recimo od svih karakteristika sorte (miris,boja,gustoča,ukus…bla bla) koje očekujemo vino daje npr.25 posto.I poslije naravno pročitamo da je vino meko,blago zaokruženo…bla bla…može…po cijeni 15kn za butelju….ne za 50-60….

  5. madiraza 23/09/2011 / 22:04

    kad kažem karakteristike sorte onda mislim na to npr:ako pijem vino iz kutjeva ili istre.znači najbolje vino koje ima u tom kraju unutar sto km je referenca.ne mislim na karakteristike sorte unutra 10 000 km…

  6. madiraza 23/09/2011 / 22:05

    ne unutra nego unutar :))

  7. madiraza 23/09/2011 / 22:23

    ako netko više voli izraz “jednodimenzionalno”,umjesto “mrtvo vino”…isti se prihvaća…

    • vinopija 24/09/2011 / 12:45

      moram ipak reagirati na brzinu na ovo…
      vino ima svoj razvojni (životni) vijek u boci i može biti “mrtvo”. To je možda najgore što se može napisati o vinu. “Starikavost” recimo znači da deskriptor sluti kako će vino “izdahnuti” brzo, prije nego bi trebalo obzirom na očekivano. Kako se to manifestira sad ne stižem elaborirati, ali postoje brojni zapisi na tu temu…
      Sortnost ili evidentno postojanje sortnih obilježja znači da je vino prema brojnim bitnim značajkama bilo kojeg aspekta sagledavanja vina podudarno s ranije zabilježenim značajkama koje se “enciklopedijski” pripisuju određenoj sorti.
      Međutoa, jednodimenzionalno vino ni u kojem slučaju ne podrazumjeva mrtvo vino. Čak se te dvije odrednice niti ne preklapaju ni u kojem slučaju. Mlado i jednostavno vinificirano vino može biti jednodimenzionalno u smislu da nema “dubine”, “kompleksnosti”, može se zvati i “plošno”, “površno”, “prozaično” ako se želi naglasiti negativno, ali jednodimenzionalnost meni nije mana za brojna vina, kvantitativno najveći broj vina je takvo (rinfuze i sl) skoro bi se usudio reći. Naravno da od određenih vina očekuješ nešto više, ali brojna mlada vina ako su dobro “fokusirana”, makar “sviraju tek par nota” mogu pružiti veliku užitak, makar ponekad čak bila i “jednodimenzionalna”…

  8. jurica 23/09/2011 / 23:06

    neiskustvo vinara s određenom sortom, eksperimenti s minimalnim ili nikakvim sulfitiranjem dovedu da u kratkom roku vino vrijedno pažnje postane upravo takvo kao što je napisao madiraza ako ne i lošije

  9. madiraza 24/09/2011 / 13:27

    a dobro.samo ti nas osvijesti…. nemam niš protiv toga….

  10. madirazd 23/04/2012 / 21:31

    evo probao.ugodno iznenadjen.nimalo tanko.elegantan snjof.vuce na slatke note.u ustima doza slanosti.vidi se da kod vina upliv vinara bio minimalan.pomalo jedinstveno vino za 25 kuna.zadovoljan skroz

    • vinopija 23/04/2012 / 22:49

      da, da… nevjerojatno dobro za 25 kuna i pri tom ne mislim da “vrijedi duplo više”… treba biti upravo takvo i koštato upravo toliko i zato je izvrsno, ono je što je…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s