Tomić, Caplar, 2008.

Cijena: 266,80 kn (listopad 2011.)

„Proizvedeno u sprezi Hvara, ljubavi i znanja.“ Na lijepo oblikovanoj etiketi produciranoj na idealno odabranom papiru diskretan natpis pretenciozna sadržaja – veliko vino. Caplar je neuobičajen spoj dvije moćne sorte, Plavac Mali (cca 70%) i Cabernet Sauvignon (cca 30%) i 6 mjeseci francuskog barriquea 🙂

Šnjof, šnjof?!? Humus!? Nešto što se ne doživi svaki dan… plus sušeno crveno voće, pa i maslina ?! Ne mogu reći da ne drži vodu sve što je već rečeno o ovome vinu, međutim unatoč prezanimljivom nosu ja ga u ovom izdanju nalazim još uvijek pomalo nehomogenim i nesuvislim. Zašto?

Inicijalni udar kiselina osjeti se u dubokom finišu i to je čak u redu, ali nešto zanimljivo pretvorilo se u nešto čudno. Baš čudnovato, a ne čudesno jer kiseline kao da nisu od tog vina, tanini su postali ljepljivi i ne baš prijateljski, slatkoća tanina i ekstrakta u srednjem tijelu s neuklopljenim kiselinama… kao da gledam film s isprekidanom radnjom. Caplara bi trebalo poslati Christopheru Nolanu.

Dakle, ta skoro bljutava slatkastost ne ide s tim kiselinama… ili se već raspala struktura ili se nikad nije niti „sastala“… a možda je jednostavno spoj Plavca Malog i Cabernet Sauvignona meni bio prečudan te večeri. Ali probao sam i čudnije. Ovako bilježim „niti Plavac niti Cabernet, ali neloš pokušaj 14,5 postotnog Dalmatinskog crnjaka koji ipak na neki čudan način sjeda“. Možda tu ima nečega pa ćemo isprobati kroz neko vrijeme.

Jedini problem – skoro 300 kuna za eksperiment? Suzdržavam se ocjene do te prilike, ako je ikad bude…

Oglasi

10 thoughts on “Tomić, Caplar, 2008.

  1. audiofan 13/10/2011 / 18:11

    He, he… Nakon tvog prvog dojma o Caplaru koji si mi prenio u verbalnoj formi pretpostavio sam da će i finalni dojam biti takav kakav je.
    Caplar je po meni vrlo, vrlo interesantno vino. Svojedobno je Butki pisao o tome da je Gaja u jednoj posjeti Hrvatskoj probao nekoliko Plavaca i glasno razmišljao o tome da bi blend Plavca Malog i Caba bio vrlo poželjna stvar(ta je priča inaće 100% istina).
    Nekoliko godina kasnije imamo Caplar… I sad u kome grmu leži zec?
    Hmm… Ja sam bio prvo dosta oduševljen Caplarom no, nakon druge butelje taj prvi dojam je splasnuo. Nekako mi se ćini da Caplar pokušava biti puno toga, možda su naša očekivanja prevelika?
    Struktura se nije ni sastala… Ili možda se neharmonično sastala? Jer se nekim ljudima Caplar jako sviđa.
    Svega je puno u Caplaru(začini, čak kakao, koža itd) i vino kao što si napomenu ima dobru kiselinu(posebno ako imamo na umu da je to ipak uglavnom Plavac). Ali, finalno ono je pomalo neharmonično-po meni naravno i poprilično ostavlja u nedoumici komzumenta što na kraju želi biti(mislio sam na Caplar, posebno u kontekstu velikog vina kao što stoji na etiketi)…

    I sad-da li je Gaja bio u krivu ili je Tomićev uradak samo vrlo interesantni eksperiment?

    • vinopija 14/10/2011 / 16:49

      Plavac that became a Cabernet, a Cabernet which became a Caplar, Caplar who defied a Grand Wine…

      but not yet, not yet…

      Alas sharum du koos
      Shaley koot-tum

      🙂

  2. Filip 13/10/2011 / 22:00

    Ja ovo ne bi kupio zbog neukusa. Samo Dalmoši mogu bit toliko prepotentni (“veliko vino”). Gledam etiketu i ne vjerujem. Podsjetilo me na “art of winemaking” na postupu/p. mili od istravina.

    • vinopija 14/10/2011 / 16:53

      Bojim se da prepotencija nije tako isključiva.
      Zanimljivo, draža mi je od lažne poniznosti koja je sama po sebi svojevrsna uznositost 😉

  3. Vino 14/10/2011 / 00:00

    Vino koje bi nekom kušaću naslijepo bilo totalna nepoznanica, bez ikakvog smisla, a cijena pa u Dalmaciji smo. Izbjegavati

  4. Luka 14/10/2011 / 15:09

    Pa ko ovo pije? 🙂

    • vinopija 14/10/2011 / 16:41

      Odlikaši 😉

      • buonsangue 14/10/2011 / 17:21

        Care! Tri antologijska “odgovora” u jednom kratkom thread-u! ROFL 🙂

      • jurica 14/10/2011 / 22:22

        ” Jedini problem- skoro 300 kuna za eksperiment.”
        Dati 300 kuna za vino mnogoma nije nikakav problem.

        Veliko vino- svako drugo istarsko i dalmatinsko vino ima u imenu nekakav grand, grand cru ili prestige. Ništa novo.

        Jedini” problem” je – to što si odstupio od svog pravila i nisi brojčanom ocjenom 1 do 5 ocjenio ovo vino.

        • vinopija 18/10/2011 / 09:29

          Ocjenjivanje uopće nije neko moje pravilo. Pa to sam uveo na nagovor nekolicine komentatora i posebno ljudi koji uopće ne prate Dnevnik vinopije baš tako redovito. To je neki populizam u meni proradio. Uvijek naglašavam da ocjene ne služe zbrajanju krušaka i jabuka. Osobno ne vjerujem u ocjenu bez opisa.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s