Cijena: 114,90 kn (30.10.2011.)
Bila je ovo 2873. butelja od ukupno 3180 butelja proizvedenih „uz njegu na talogu u bosanskom hrastu“. Blatina s položaja Greda, jednog od sinonima za Brkića, vinara biodinamičara Mostarskog vinogorja.
Ahhh, napokon istinski kompleksan nos. Predivno voće, idealnog intenziteta, slatka višnja i suha šljiva, brusnice, bačva vrlo mekana, najfinija vanilija koja se realno niti ne primjećuje.
Miris okrjepe, smiren, suzdržan, a bogat i pun, dodatno se otvara s vremenom u čaši.
Srk, žvak, gut… raskoš, bez težine. Nevjerojatna struktura, genijalni „rad kiselina“, 12% alkohola i tanini poput prašine. Aromatski jedinstveno, kao da leži na sloju kišnice, mineralna podloga specifična karaktera koji traje osobito i u afteru. Skoro „slanost“ koja ostaje nakon svega. Nedoživljena ravnomjerna prezentacija u ustima… savršena kružnica pada mi na pamet.
Istinski otmjeno vino i klasa za sebe. 4+, dakle 4 plus!!! Samo zato jer je 4do5 rezervirano za 2007. koja još nije na tržištu 🙂
Dnevnik vinopije 
Baš si me zainteresirao, pošto mi je Greda žilavka ostala u lijepom sjećanju vjerujem da je i blatina something special.
Ovo je veoma mracno vino. Vjerojatno jedno od pet najboljih crnih vina uopce u ovim krajevima.
A sad, kad ste vec pitali, da vam ja napisem koja su, po mom skromnom mishljenju, 27 najboljih crnih vina u Hrvatskoj
Bla bla bla 2007, bla bla bla 2008, bla bla bla 2005… shala mala 🙂
🙂 Vivo, đava te gonja, opet me nasmija! Assumptujem da je ovo “bla” kvartovska spika za “black”, pošto se radi o crnjacima…
A sta ces, vidio sam kako te postove pishu pravi shmekeri i znalci, pa probo i ja… 🙂
(Usput, proveo sam citavo popodne nabavljajuci klasicne, zrele, shkrte, tanichne, isushene i acidichne brugunce, samo zato da mi se vise ne bunish da nisi nikad probo, he he 🙂 )
Sunce te burgunsko okupalo! Loza ti sva syrahom radjala! Banka ti kredite oprostila! Gospodarska te komora umjesto Vinopije financirala! 🙂
Još i više od Grede, Plava Greda stvarno ima dušu… Mene fascinira Brkićeva bazna Žilavka, ali to je vino koje većina ne može doživjeti niti razumjeti. Otvorit ću i bijelu Gredu uskoro…
Viva i ja smo nekako uspjeli identično vrijeme kliknuti komentar i njegov top 27 popis ostao je zarobljen u blogosferi. Samo onaj koji lajka više od 100 vina u manje od 27 minuta moći će ga vidjeti 🙂
“ali to je vino koje većina ne može doživjeti niti razumjeti” _ Nemoj da budes takav usrani elitist, otvori konacno nesto i za raju!
Rajoooo… onda može Smederevka
zapravo sam htio reći da je komercijalno koliko i Damir Urban ili Drveće i RIjeke od Čipsa. Meni mind-blowing genijalno, većina voli što već vole mladi 😉 Ne znači da nema svoju publiku koja se ne smatra nužno boljom samo zato ju je dodirnulo nešto što druge nije…
Ma sve je to u redu, ali mene zapravo muci to sto sam ja frustrirani kreten koji voli prcat ljude naokolo, a i inace sam totalno u pitonu u svakom pogledu, sudbina mi se nesretnome narugala pa mi je tako kako je, za razliku od tebe koji si pametan i lijep, a sem toga je ocito da te financira godspodarska komora. Majke mi, stvarno mi to ne da mira, mislim da to nije u redu, i mislim da je ovo pravi trenutak i pravo mjesto da to konacno ovdje oglasim 🙂
(Ovo sam ti sve, naravno, rekao u ime “poshtene inteligencije” 🙂 )
Eheeeej, ojhaaaa riđane……..stani malo. Tako se vrijeđat, ko je to vidijo…..šta onda ostane za nas? Ima naas koji ćemo ti po spisku, kak veli Rundek, “kad dođe vrijeme za to”. A do tad nek ti kapi s oboda padaju na uže i gan, Života, Žile, Žiki….iliti Viva.
Javno priznajem da mi je gospodarska komora Azerbejdžana financirala operaciju i ugradila dvije jetre da me ne bi drugo jutro glava boljela 🙂 Vječno sam zahvalan. təşəkkür edirəm !!!
konacno…ionako me ljudi vjecno u drustvu gledaju poprijeko, najbolji frend se čudi jer moja butelja vina zna koštati kao i njegovih 0,7 viskija…Odmah da se ogradim, nisam vinski elitist, dapače smatramse još uvijek itekakvom neznalicom, ali stvarno volim i uživam u vinima.
Uz pohvale, jedan mali prijedlog i autoru za novo vino, ako ga do sada nije probao. Osobno, smatram ga vrlo kvalitetnim, sad je i dovoljno odležao da se može piti i da bi na skali ocjena ovdje zaradio bar +3. Radi se o Cabernet sauvignon – Škaulj, Nadin.
Možda će zaintirigirati činjenica da je vinograd na skoro identičnom području gdje i Badel proizvodi svoje nove uspješnice – Korlat vina. Pa usporedba CS Korlat od velikog proizvođača i CS od malog bi mogla biti zanimljiva.
I samo još jednu bih stvar dodao oko svega što sam ovdje pročitao, a vezano uz Badel. Iako mi je Merlot i CS onako-onako (ok, i nisam neki pristaša Merlota općenito), Syrah je puno bolji od recenzije koja je napisana. Bar meni. I vrijedi mi svake lipe od 89,90 kn (Vrutak, Zg)
Dobrodošao Moror! Susjećam s tvojim sentimentima prema vinu i zahvaljujem na preporuci. Ne bi se složio vezano uz Korlatov Syrah kao što si mogao vidjeti, ali mislim da si Šimi Škaulju dao istu ocjenu koju bi i od mene dobilo to vino 🙂 Inače, taj CS je najbolji u njegovoj ponudi i meni. Svakako bi mu kao kupac dao trenutno prednost pred Korlatom, ali taj CS je čini mi se i relativno skuplje vino… da je barem Plavina ili Lasina ili nešto treće 😉 Ali, zato će ifke uživati 🙂
Stvarno nisam siguran u MPC za Škaulja, jer mu vino uzimam direkt kod njega (eh, da mi je samo takvih više), ali ne vejrujem da je išao preko 60-70 kuna. U taj neki cjenovni rang (ipak precjenjenih hrvatskih vina) bih ga svrstao.
Plavina – ne vjerujem da itko će od te sorte moći napraviti vino konkurentno za nekakve nagrade i koji će davati nama – konzumentima – kako je netko napisao u komentarima o Merlotu (Korlat), predivan osjećaj topline.
A za Syrah. Istina je i moram nerado priznati da sam i malo emocionalno vezan uz samo ime vina, položaj vinograda…je, vino je stvarno malo jednodimenzionalno. Ali mi je u svim ostalim segmentima – spot on. I možda najvažnije. Iako suši, iako dehidrira, sutradan nema glavobolje. Budiš se uzosjećaj – kako sam dobro vino pio sinoć.
Ne, nije top 3 hrvatskih vina ni meni, ali bi ga osobno sigurno stavio na listu top 10, a možda i top 5 koje sam probao ove godine
Covjece, vidish, kak smo mi alkosi medjusobno razliciti: “konzumenti” traze “predivan osjecaj topline”, a imas i bolesnika poput mene koji jednako ocajnicki tragaju za “prekrasnim osjecajem hladnoce” 🙂
znači zato te onaj Sansigot zanimao 🙂 2009. čeka na red
pa valjda ovisi o bijelom ili crnom (rjeđe rose-u)…za prekrasan osjećaj hladnoće mislim da ide graševina, ’04. zimska berba, kutjevo, ako se ne varam…smrzne te pomisao na zimske bobice, smrzneš kad uzmeš bocu u ruke, a smrzne te i cijena koju platiš (cca. 400 naku)…i onda kad popiješ…dakle 4 u 1
Bez brige Moror, slutim da nije na to “Viva” mislio… “srce od mentola” bliže je toj rijetkoj senzaciji, ali ne u aromatskom smislu… ne znam bi li mogao to objasniti riječima, ali zabavno je pokušavati 🙂
je li bar osjećaj povezan s degustacijom vina
Nije, Morore: osjecaj je povezan s nepodnoshljivom lakocom postojanja 🙂
od brkića sam probao gredu 2006….izvrsno vino.ono što me začudilo je to što sam od vina koje je odležalo na svom talogu i još k tome barik izostao vau efekt…malo sam očekivao polumonstruma…ono što je brečević napravio od malvazije…ali štanga—ovo je žilavka koja me lagano podsjeća na vino tipa bogdanuša… čak i za regular žilavku je malo tanka… a istodobno uredno puni usta… vino po mom stilu… jedino da je cijena malo manja … iako znam da nije lako zalijevat grozd u 3 ujutro kad mjesec izadje 🙂
he he madiraza geniju neotkriveni i lukavče nedorečeni 🙂 Ništa pametno nemam za reći (barem ne još) ali malo gledam bilješke vrteći Crnog Mjesečara u čaši. Ovo što Brkić radi s Blatinom je povijesno-kulturološki fenomen. Kladim se da neće proći na Zavodu 😀
“Kladim se da neće proći na Zavodu”
hehehe, kao da je to problem.. 😀
🙂 ajd dobro…pa nije valjda da se ne kuži ne pričam o žilavki
poslije sam skužio da ima post i o njoj…sve je to povezano..tko sve čita odma poveže:)
ajd dobro…pa nije valjda da se ne kuži da pričam o žilavki
poslije sam skužio da ima post i o njoj…sve je to povezano..tko sve čita odma poveže:)
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa 🙂
finger happy madiraza 😀 sve se kuži, nemaj brige… Samo me Brečevićev polumonstrum, bogdanušasta tankoća i zalijevanje kad mjesec izađe iznova razveselilo 🙂