Cijena: cca 35 kn kod vinara (veljača 2012.)
Mosla-vina 🙂 Škrlet bi trebala biti prva asocijacija, ali pitam se je li tome tako… Unatoč dugoj tradiciji, Moslavina je tek na početku svoje afirmacije i jedan od vinara kojem je više stalo da promovira Moslavinu negoli da čim brže proda svoja vina je upravo Ivan Kosovec.
Da, napokon sam upoznao čovjeka koji je pod svojim imenom već dulje vrijeme komentator i ovih stranica i na čiji sam Škrlet slučajno naletio prvi put na prošloj Vinistri, tada još nesmireno vino, ali i potpuno drugačije od bilo kojeg Škrleta kojeg sam probao.
Kao i većini ambicioznijih vinara Moslavine, Ivanov je vinograd također u Volodersko-ivanićgradskom vinogorju, ali njegova filozofija je inzistiranje na maksimalnom neintervencionizmu o čemu smo imali preko nekoliko polemika na ovim stranicama 🙂
Zlatnožute boje u čaši i vrlo neuobičajenog nosa za Škrlet kakav poznajemo. Slatkasti kompotni mirisi zrelog voća upućuju na kasniju berbu i skoro pred-predikatnu zrelost grožđa. Ipak, nos nije „predikatan“, nije nimalo težak ili napadan. Svježina je zapanjujuća, dunje i blage cvjetne arome dovoljno diskretne.
Srk, žvak, gut !?! Ukoliko je nos neuobičajen za Škrlet, onda je tek gutljaj stvarno neobičan 🙂
Suho, prezentnije „na rubovima“ nego u tijelu kojeg opet ima sasvim dovoljno obzirom na berbu i znakovitih 11,3% alkohola… to pruža okvir u kojem se događa usklađena igra osnovnih komponenti. Jer je jednako tako vino zarazno pitko, svježe, s integriranim kiselinama dodatno ugodnim u samom finišu…
Vrlo sretan spoj obzirom na ekstremno problematičnu godinu i pred-potopnu berbu u Moslavini.
Najbolje od svega, vrlo nepretenciozno vino koje pruža neopterećenu pratnju uz jelo ili temu za razgovor. O potencijalima sorti na primjer 😉
Dnevnik vinopije 
Proslu berbu skrleti nisu toliko podbacili koliko druge sorte. Ali vjerujem da ces s gustom degustirati skrlete iz berbe 2011. 😉
I ja se tome nadam i priželjkujem. Ti više nemaš ni u tragovima onog Rajnskog Rizlinga 2009 jelda?
Hehe, a imam jos svega par butelja. 🙂 Iako smo ga poprilicno puno arhivirali za nase kapacitete brzo se razgrabio. da ti budem iskren, dugo cemo cekati da se takav ponovi 😉
Neću sad ulaziti čemu takva malodušnost, ali valjda znaš…
Cuj bilo bi vrijeme da se zaputis ka Moslavini pa da probas kako mlada vina izgledaju direktno iz inoxa. Cak i po mogucnosti nebistrena/nefiltrirana 😉
😀 Predlažem hitno Škrlet en primeur manifestaciju ususret Moslavini… ispred benzinske u Popovači recimo 😉
Dalo bi se to odraditi na pravoj lokaciji. 😉 Samo kaj odgovorni nemaju sluha za tako nesto, pogotovo kad prijedlozi dolaze od mlade garde
Neodgovorni starci dakle 😛
Pokušajte sami onda. MoslaVina Quality udrugu isto ili sličnomišljenika osnovati na brzinu i odma` u akciju 😉
Kad skupite novce možete profesionalce angažirati, preporučujem sebe :))
sve bi to bilo lijepo samo sto trenutno relevantni moslavacki vinari ostanu bez 2/3 skrleta do nove godine..
Trziste to trazi i ljudi od toga zive. 😉 U tom smislu ih shvacam. Ali da je to forsiranje vina, je…
svi vinari zive od prodaje svog vina pa nitko drugi u RH toliko ne forsira prodaju koliko moslavci a onda se cudimo zakaj skrleta nigdje nema izvan moslavine (a i tamo rijetko gdje osim po birtijama) i zakaj se prodaje za 15-20 kn.. po meni je to losa politika marketinga i prodaje i na kraju same reputacije vina, sorte i regije.
Hm pa ti si vinar, a ne vjerujem da zivis od prodaje svog vina. Isto tako ni ja…
kod mene kad god dodes vina su nebistrena i nefiltrirana, i to ne samo mlada, hehe.
Poštovani moslavački vinaru, ja ti predlažem da drugih vinara otkupiš sav škrlet po cijeni od 15 i preprodaš po 50 kuna.
Misteriozni Vinko Mesić 🙂 s lukavim poslovnim planom nudi prosperitet i osmišljenu strategiju tržišnog nastupa koji isključuje nekoliko bitnih preduvjeta neophodnih za održivi uspjeh doduše, ali ne bi sad cjepidlačio 😉
Upravo sam na blogu “vinske priče” pročitao reportažu o vinaru Marku Miklaužiću, graševina out – škrlet in. Zbog blizine našeg najvećeg tržišta- Zagreba i mogućnosti svakodnevne dostave vina direktno kupcu čini mi se logično da je “otpilio” veletrgovce koji kako kaže traže vino po 7 kuna, a prodaju po 37 kuna.
Zahvaljujem na preporuci 🙂 Ali, obzirom na sve gluposti koje je prije toga nadrobio i ta priča gubi na težini.
Jedinstven blog! Nesto izmedju “Tko to tamo peva” i nekog ranog filma Wes Craven-a. Mislim da je blog fenomenalan jer do nevjerojatne mjere docarava situaciju prosjecnog, reprezentativnog, lokalnog, autohtonog bica (negdje na pola puta od majmuna do skanjca mishara). Ovo mi je jedan od omiljenih post-ova:
http://zeljko-vinskeprice.blogspot.com/2011/10/mihalj-gerstmajer-stariji-sivi-pinot.html
Nakon toga, oni post-ovi o panonskim kronerima, a nakon toga – Kalaz! Brilliant stuff!
Na rubu cenzure 🙂 Genijalan uvid u “strah i prijezir…” ho ho ho.
Ipak moram copy-paste-ati ovo u nadi da se Željko ne ljuti 😛
“Za one koji svoja vina prodaju u buteljkama po 80 i više kuna, Mišika kaže ih treba javno objesiti.”
To te ja pitam.
Nije to rub cenzure, direktore moj, nego rub mozga, i to s krive strane 🙂
A kažu da je jedini način da stvarno doživiš vino upravo obilazak vinograda i vinarija 😉
… i pobjegnes glavom bez obzira 🙂
“Your tongue is like an accusatory giblet!”
“Shall we have some Adolf?
Certainly not!”
The Rum Diary memorable quotes
Je, a kod Mišike sve po 12. Po tati Mađar, po mami Kinez!
buonsangue, hvala na komplimentima, mislim da si sjajno detektirao blog! 🙂
vinopija, slobodno se posluži bilo kojim navodom, premda je meni osobno draže kad mišika objašnjava zašto je on jedini VIP vinar! 🙂
Je, malo me vuče na ifke-a 😉
B.I.R.O.S Greška! None, sjećaš se Suzane Mančić?
ifke
a born again hooligan only to be king again.
respect 😉
a pro pos nedavnog tamburica fetiša 🙂
Nevjerojatna je čitanost ovoga bloga – u desetak minuta, otkako je buonsanuge spomenuo staroga mišiku, imam već 20 ulaza na tekst o njegovoj vinskoj priči. BTW, mišikinu bevandu bih svakome preporučio, kao što bih svakome naglasio da mišiki ne smije zakasniti ni minutu na dogovoreno kušanje – čovjek odmah zatvara podrum i odlazi kući! 🙂
Pih, samo 20ak… pričekaj do preksutra. Ali, čuj, ne znam što je ljudima. Trudim se tjerati ih, sveudilj nećkajuć se, ali takova mi karma. Uskoro ću preimenovati ovo u Dnevnik vinopija isključujući sebe iz jednadžbe…
Željko, glede pedantnosti legendarnog Mišike koji je legendaran u osječkim okvirima: prije par godina dogovorio sam se s njim za doć probat i kupit vina i dočekala me teta koja nije baš znala puno informacija o vinima, i nijedno vino nisam mogao probati rashlađeno, niti iz butelje, već iz inoxa. Stekao sam dojam da legendi predobro ide, pa odbija kupce, ili da mu ide dovoljno dobro da mu sve popiju kojekake slavonske “face”, isto0 tako legendarne. Ne radi se o modernom pristupu već o osnovnom poštovanju prema kupcu.
očito te skužio da nisi VIP 😀
nema VI(na) za P… 🙂
ifke, sve što sam napisao o mišiki je light verzija onogo što se tamo doživi. iskreno, moji prijatelji su bili skamenjeni toliko količinom psovki koju on izbacuje u jedinici vremena da se to jednostavno nije moglo uvrstiti u tekst. no, to je mišika, kao što je mišika i ifkeovo iskustvo. DA, njemu ide dobro, fućka mu se za sve i o gostima ne brine nimalo. nažalost, njemu se ne ide bez dobre preporuke! kad ga vidim onako pogrbljenog, jednookog i spremnog da u svojim poznim godinama svakome dokaže da je on još uvijek VIP, onda mu sve opraštam! 🙂 i, ma što mi mislili o njemu, on JEST legenda.
Na Mišikinoj vinskoj etiketi mogla bi biti vješala na kojima visi falus kakav su stari Grci izrađivali od smokvina drveta u Dionizovu čast.
mišika da napravi bilo kakvu etiketu!!! prije bi sebe stavio na vješala… da ne gnjavim previše – čovjek MUST TO SEE! 🙂
Sta ja znam, Zeljko, meni, na temelju toga sto si sam napisao, vise zvuci ko krizanac izmedju morona i malo prepitoresknog lokalnog ridikula, a ne legenda, ali dobro… U ovim krajevima je pitanje definicije prilicno relativno, a puno ljudi ovdje, navodno, za sebe misli i da su, sta ja znam, Mirko Norac 🙂
Tko bi rekao da ću morati buonsanguea opomenuti da se suzdrži od političkog konteksta. Ima ih koji jedva čekaju od Dnevnika Vinopije napraviti birtiju za iznošenje svojih senzacionalističkih stavova iz domene dnevnog politikanstva i još jednom ističem kako ću brisati te komentare ukoliko diskusija ode u tom smjeru. Puno i previše mjesta postoji i na webu za to, ali ovdje ne.
vinopija, nema tu politike, pa zna se da smo svi mi bili mirko norac! 🙂
a ova rasprava teži da svi budemo – mišikini VIP-ovci! 🙂
Cekaj, o cemu ti to pricas? Ti mislis da je ona spika sa “svi smo mi Mirko Norac” “politiziranje”? U tom slucaju – sori. Ja sam naime mislio da je to vec odavno preslo u pucku mitologiju i postalo kronicarska metafora eventualno pogodna za uporabu u humoru apsurda ili u nekoj satiri. Savjetovao bih i tebi da pokusas to razmotriti s tog aspekta, te da time za 1 dodatno smanjis broj ljudi koji takvim idiotarijama svojom spremnoscu da ih uopce ozbiljno razmatraju stvaraju legitimitet i validnost, te ih na taj nacin cine “politikom”, umjesto da ih relegiraju u status masovnog vica, sto i jesu (to sto je humor pomalo crn 🙂 sasvim je drugi par cipela). A tvoj strah od vampira koji vrebaju tvoj blog je vec deseta tema. Ne jednom sam ti rekao da si sam otvorio vrata tome. Stoga, ne tritraj ko neka seoska uciteljica na laganom propuhu, nego, brate, brishi – ukljucujuci i mene.
Ma neću ti odgovarati jer sam siguran da shvaćaš na što mislim i jer bi onda potencirao teme koje makar pripadale u pučku mitologiju, nemaju izravne veze s vinom. Nek za sad sve stoji, lako obrišem.
Problem moj nije u vampirima koji bi mene rado etiketirali, već u tom da se ovaj prostor besplatno koristi za promoviranje čega god osim vina, a to neće ići. Barem ne besplatno 🙂
Dobro, priznajem da sam propustio neke inicijative komercijalne prirode nekim starterima…
Da budem iskren, nisam bas siguran da shvacam na sto mislis, direktore. Urednicki kriteriji i odluke su ti u odredjenom broju situacija bili dovoljno cudni i nedosljedni (u smislu “izravne veze s vinom”), da ne kazem sto gore, da bi se sad moglo racunati na jasnocu u tom pogledu. Just sayin’. 🙂
Ali, ako si bas na ovom primjeru odlucio izbrusiti te inace ne bas konzekventne kriterije, bit ce mi drago da sam bas ja pridonio tom procesu 🙂
Vinopija, kao prvo ovo je tvoj blog i radit ćeš što hoćeš, to je jasno. Svejedno, ne kužim kako bi doticanje bilokojeg životnog aspekta, ako je benigno i površno moglo zagaditi ovaj vinski blog. Ak se možemo sprdat na temu seksa zakaj ne i politika? Kaj su svi tak osjetljivi oko toga? A to da ima likova koji frustracije kaim žena neda i još neke druge atavizme rješavaju prek politike, jebiga….neki to rade i prek vinskih tema. To se uvijek može obrisat. Žik žik….ko mačja guza. Al Tvrletova opaska fakat nema veze sa tim kontekstom, po “mojem skromnom mišljenju”. IzNENADio si me! Uostalom, kad već inzistiraš na vinskoj “nekorektnosti” (čitaj: osobnom i osebujnom ukusu kao rezultatu jedinstvene percepcije svakog čovjeka), čemu upinjanje ka političkoj korektnosti. Sori, malo sam zaglibio u nevinske teme, ni prvi ni zadnji put… 🙂
Vinopijo, kao predstavnik blogovske mladeži poručujem ti da mladež 100% podržava tvoje stavove.
Nabijem vas sve, vratim se sa sastanka i svi poludili! Bilo kakva dnevnopolitička plasiranja neće džabe nitko na moj blog stavljati i točka.
Shvatite to kao fizičku prijetnju jer ako išta ne podnosim, to su “političari” 😀 Izuzev eventualno nanbudo majstora 😉 sve zajedno vas ionako strpam u mali džep. Papci.
Sve u redu, None, znam kako ti je – i meni je isto tesko i nitko me ne razumije kad mi dodju ti dani u mjesecu 🙂
Razmišljam tko bi među Vama blogerima mogao biti VIP. Moj favorit je Domagoj Jakopović, ribafisch. Odlično piše, a pogledajte ga na fotografiji snimljenoj na Vincekovo u Kutjevu, pored vola na ražnju. Pravi muž. Pola vas bi se smrzlo u skijaškim odijelima, a on u kratkim rukavima tješi vola: Stari moj, život ti je scheisedrek.
Ribafish? Pa zar nije on gay?
😉 Sori, riba. Nisam mogao odoliti.
Ak je fakat gej, onda je VIK, po Mišiki… 🙂
Hahaha…to je duh, None! Jebate ko bi reko da će Kosovčev škrlet izazvat šoru…to je sve od sumpora. Koshpa manje sipaj! 🙂
Jedino što Kosovec nije Košutić 🙂 Naime Koshpa = Košutić, Ivan = Ivan 🙂
Sori, točno. Ispričavam se obojici.
ne prihvacam ispriku, ocu vidjet soru!
zelim da se moj vinski dojam zapamti kao prvi koji je zapoceo soru.. ako ne moze po vinu onda barem po necemu.. 🙂
Samo vas gledam majku vam bozju 😛
Eh da, i religioznu spiku isto cenzuriram… calen bitte!
😉
Nobody expects vinopija’s inquisition! 🙂
and now something completely different… blog na aramejskom. I to uz pomoć Google translate-a 🙂
Ma Koshpa je htio reć – majku vam bložju! 🙂 ….zna da Vinopija cijeni samo blogobojazne….
Ivan
Ivanić Grad-Popovača
Odg: Radna snaga za vinograd
« Odgovor #3 na: 06 Travanj, 2009, 14:46:30 »
ja imam krug od nekih 10ak ljudi koji radi kod mene sad vec 4. godinu, po autu nas moze ici raditi ukupno 7 tako da uvijek iskombiniram 6 ljudi za posel. moji ne piju nista, uglavnom su to starije i nezaposlene zene (samo 2 muska) naucene radit jer rade od malena. mislim da ih dobro placam, 15 kn sat sa njihovom klopom i cugom, znaci to je 150 kn po danu jer radimo 10 sati, ponekad i vise ako treba zapeti i po ljetu kada se moze ici ranije i ostati kasnije. tak da eto, ja sam se snasao za ljude kojih istina, ima sve manje koji su voljni raditi, pogotovo mladih, jer di ces ti naci ljude od 25-30 godina koji oce raditi za 150 kn po danu (sto smatram da nije malo) po suncu, vjetru, dizati se u 6 ujutro, doci doma navecer u 7 i tako iz dana u dan, osim nedjeljom. nazalost toga nema..
Koja je poanta ovog posta???
Slažem se, pojasni ti to nama malo bolje Vinko, premda slutim da ću zažaliti 😀
Zasto bi zazhalio?! Bas je zanimljivo i pertinentno. Objasni, Vinko! Objasni narodu zheljnom jasnijeg uvida!
Interesantno. Upravo sam jučer probao Gerstmajerov Rajnski rizling, a sada pijem Kosovčev Škrlet. Gerstmajerova bočica od pola litre mi je djelovala na prvu snobovski. Kada sam se riješio slabunjavog čepa dočekao me je vonj koji me je pratio uz teške alkohole do zadnje kapi. Nije to bio vonj štale. To je bio vonj i točka, tako da je pola litre bilo i suviše. Ovdje to nije slučaj. Riječ je o smirenom vinu. Alkohol, iako nemali, vješto je skriven, a kiseline potisnute. Doduše nema onaj „after taste“i cjenovno, s jedne strane, ne može biti best buy jer ima zapravo boljih vina u tom rangu. Međutim, uzimajući u obzir da je to prirodno vino ne smijem cjepidlačiti jer znam da takva vina ispaljuju trocifrenu znamenku kao od šale. Uostalom sumnjam da Škrlet može uopće biti bolji od ove prezentacije. Dakle, govoreći o samoj sorti, ovo je čista petica. Drago mi je da sam otkrio ovo vino i imam namjeru nositi ga kao poklon (uz neka druga vina) daleko van naših granica. A bio sam skeptičan, moram reći, jer mi je Kosovčev Pinot završio u sudoperu prošle godine.
Ivo, hvala na komentaru. Vonj koji opisuješ kod tog Gerstmajerovog RR izgleda kao ono što bi nazivali “podrumarski vonj”. Što se Kosovčevog Škrleta tiče nisi napisao koji si otvorio, a zbunjuje i zašto bi ostavio komentar ovdje jer smo u međuvremenu imali lijepih diskusija i na recentnijim godištima, konkretno 2011 i 2012. Pretpostavljam di si otvorio 2011., ali ne Selekciju već regularni?
koji Pinot ste pili, koje godiste i gdje ste ga nabavili?