Cijena: cca 70ak kn kod vinara (siječanj 2012.)
Mračaj predstavlja vrhunski raritet. Vinar Jerković inzistira da Rudežuša nije isto što i Trnjak, a Mračaj je 100% Rudežuša. Dakle, raritet nad raritetima.
Koju uopće čašu mogu odabrati za ovo vino? Vjerojatno ću najmanje pogriješiti s čašom za Crni Pinot.
Mračaj nije opulentno vino juga Dalmacije i ne treba mu široka čaša, ali ipak je splet unikatne aromatičnosti koju treba osloboditi u prikladnijoj čaši od univerzalnih čaša za bijela vina…
Polutransparentna krvavo crvena boja ljubičasta odsjaja.
„Opojne mediteranske arome i čisti planinski zrak žeste se upravo na padinama Mračaja te kao takve ostaju zatočene u kapljama ovoga vina! Neka njegova radost poteče i Vašim žilama!“
Stvarno je tako kako piše na butelji. Terroir već na nosu… zemlja i makija… kao da govori nekim drugim jezikom i to tiho… šapat koji opija, ovo nije nos koji se pokušava svidjeti već beskompromisan uvid onome tko želi čuti.
Gutljaj, dva… ili ništa više nije jasno ili šapat postaje pjesma… istovremeno aristokratsko i narodno, mekano i robusno, takvo tkivo kakvo nisam do sad nikada doživio u vinu ovog podneblja. Mračaj doslovno pročišćava. Hm, znači zato je vino plemenito piće 😀
Potpuno nekomercijalno vino koje će malotko razumjeti. Toliko neopterećeno bilo kakvim diktatima tržišta da graniči s umjetnošću. Umjetnost prirode i stvaranja. Toliko jednostavno. Prekrasno vino. Rijedak privilegij.
Na fotografiji je staro godište jer novo još nije bilo etiketirano. Zahvaljujem KraljVidović Photography studiju.
Dnevnik vinopije 
Lijepo napisano. Post za gušt. 🙂
Meni se vise svidja ovo: http://www.enogastrobrutal.com/zdjelarevic-sauvignon-10
“Old School: Generation 2” 🙂
Kvragu. Čini mi se da “mineralnost” nije lako objasniti ako je ne doživiš… ufffff.
Ma meni općenito takvi opisi sa mirisima ovog i onog ništa puno ne znače, svako vino ima neke arome, mirise i sad koja je svrha njihovog nabrajanja? Da se pokaže kako dobar njuh imaš ili što? Hoću reći teško se može išta isčitači iz takvog pristupa, aj dobro tu i tamo neke asocijacije na miris ovog ili onog možeš istaknuti ali općenito kad vidim takva nabrajanja nekako me odmah neki osjećaj – skoro pa tuga uhvati ne znam ni sam zašto. Ovo se naravno odnosi na enogastrobrutalan pristup vinu, potaknut sam tvrletovim linkom, općenito takav, kako on kaže – laboratorijski pristup vinu me eto žalosti. Isto takav osjećaj me hvata kad čitam audiofanove komentare, nekakav čudan pristup svemu tome..
Luka, još jedno neočekivano ugodno iznenađenje od tebe. Lijepo je kad netko razumije…
Taj pristup koji opisujes mogao bi se najbolje sazheti stihovima legendarnog pjesnika Amadeus Ramba: “Meso mi se na tavanu sushi/ja sam robot u srcu i dushi” 🙂
He, ili ona ”Pijem pivo uvozno/da bi bolju ribu upozno”
🙂 🙂
Hm, ako se ne varam ovo je najvisa ocjena na ovom blogu. Eto, samo zbog toga cu se potruditi pronaci ovo vino. A nakon toga slijede 2 scenarija:
a) popljuvat vinopiju 😀
b) uzivat u ovoj kapljici 😉
bila je pokoja petarda, ali ne u jedinstvenom dojmu već kao best off prethodne godine, ali toga nema u obližnjem supermarketu ionako…
….ko što Mračaja ima ….eno ga gviri sa svake police 🙂
Ne sviđa mi se što omalovažavate audifana i enogastrobrutala.
…nije uzeo lijeeeeeeek, a okriće na jugooooooo 🙂
…moja mracajka te traaazi 🙂
…zna na kojem blogu pišeš, al neš još dugo 🙂
😀
Trifa koji si ti mračan tip, kad piješ takve Mrakane.
Nekako mi je sumnjiva ta tvoja naklonjenost Jerkoviću.
“Tek nije kuja zalud draga srcu mom.”
Pa kaže, uhvatih pršut i isjekoh ga skroz 🙂
Isto mračkast Jonny Cashovski tip kao i ti….
zbiljam si panglu kume 😉 mi osobenjaci koji osjećamo vino ne razumijevamo te tvoje prizemne tlapnje 😛
hihihihihihihihi
jel ima šta dobitnika u zadarskoj županiji????’
reci ti meni…
uzeo mračaj-a neki dan kod dropi-ja. dugustacija ce pasti za uskrs.
dobar ulov 🙂 podijeli slobodno s ljudima gdje je to jer ne znam ni ja 🙂
lovac sigurno misli na ovo:
http://vino.com.hr/dropipz/
inace dropi je ivan dropuljic, organizator vino.coma u esplanadi i vinski trgovac..
Stigle dvije bočice iz Runovića. Po 60 kn. Javit ću se…
BTW, ima na Frakfurtskom flughafenu, u djutiću kod B izlaza Chateau Lafitte Rothschilda 2008. za tričavih 1.150 EUR. Požurite, razgrabit će se
😉
Ja vidio pred par sati bocu DRC Romanej Konti (berba nevazhna…) za 22,600 EUR u djuti friju na parishkom ajrodromu. Razmishljo sam jedno dvije sekunde da kupim i poklonim prijatelju audiofanu kao znak pazhnje, ali tempreturni uvjeti u djuti friju bili su sumljivi, pa sam ipak odustao.
Dakle, Mračaj je dojmljivo vino. Kad sam ga ulio u čašu zamirisalo je na sto čuda. Poslije sam malo pogubio taj prvi šnjof, pa ne mogu točno reći na što sve podsjeća, ali taj prvi dojam je WOW!
Feeling je isprva čudan – nekako se čini kao da prevladava ona masnoća koja se itekako vidi na čaši, ali okus je delikatan i apsolutno ugodan. Nema tu ničeg previše, ni alkohola, ni tanina, ni kiselina, ni šećera. Sve nekako paše.
Sjajna cuga. Kupujem zalihu i tvrdim – Chateau Lafitte sigurno ne vrijedi 130 boca ove divote!
A DRC…preporučam se…istrpit ću sve temperaturne uvjete…;-)
“Sjajna cuga. Kupujem zalihu i tvrdim – Chateau Lafitte sigurno ne vrijedi 130 boca ove divote!”___ Tja, slushaj, to ti je -da se posluzim Ifketovom omiljenom metaforom- isto ko da prosjechnom lokalnom mushkom zhivlju postavis pitanje jel oche kresnut 130 puta zgodnichku susjedu s kucnog broja 36 ili jednom Scarlett. Prvi dejt sa susjedom ti je bio totalna ludnica i chini ti se da nema shane da je zgodnichka susjeda s broja 36 bas 130 puta manje zgodna ili dobra u krevetu od Scarlett. Cinjenica je, medjutim, da je jedini nachin da fakat doznas kako stoje stvari taj da kresnesh i Scarlett (i to, kako to vec ide kod velikih vina, po mogucnosti bar nekoliko puta, u cim vise razlicitih berbi, da ipak malo utvrdish gradivo) 🙂 🙂 🙂
Mislim, sve ovo govorim samo zato sto se radi o Lafitte-u. Da se radi npr. o Petrus-u ili o Veilleueiux Chotoa Crtanieu (zaboravio sam kak se pishe, moram pogledat na Vinskoj Prichi), ja bi ti prvi oma reko, brate ne troshi tolku lovu na te bakrache, kad u Istri imas dokazano “world-class merlot” 🙂 🙂
Uvaženi kolega, krivo ste ubrali značenje atributa “world class”. U postsidewayskom worldu merlot je kao sorta svrstan u “schwein napoj class”. Prema Standard & Poor-u zemlje koje ulažu u merlot imaju rejting CCC…. 🙂 ..ts ts ts….ne znam….ja da sam merlot, radije bih bio “Vižinada-class” nego “world-class”.
Uhm. Looks like you didn’t read the memo: http://www.tasteofcroatia.org/wines/radovan-world-class-merlot-with-istrian-dialect/
Fala na linku! Pretpostavljo sam iz tvojih riječi, al sam mislio da se radi o Vinskoj priči. Htio sam samo porat posluku da je etiketa “world-class” u biti pokuda. Sori ak nisam baš jasan, ovih dana više kopam, sadim i ..bem majku ovom blesavom proljeću neg što bivam među ljudima…
Da bi rech rekel!
Ali i mi sirotanovichi se moramo nechim tjeshit.
cul sam se s sean pennom, kaze da se mala scarlet slabo kreshe!:-))
…isto je meni rekla Scarlett za njega 😉
al’ samo kad je u cugi!
kupio zadnja 2 mračaja na borongaju i fakat mi nije bilo lako,
prvo su me prisilili da probam pršute i ono koji mi je bolji istarski ili dalmatinski, a ja se kao ne mogu udlučit pa probam još jednom…
pijem sad mračaj doma uz jetrnu paštetu i toast i mislim si jebote dinko pa ovo je sjajno, upravo kaj veliš vinopija terroir i slažem se s tobom da ovo vino nije za široke mase!!!
i fakat bi volio jednom probat malu scarlett, ups! mislio sam Chateau Lafitte ili DRC da mogu reći dali je mračaj world class!!!
A ja sam mislio da su moja dva bila zadnja…
na Svijetu 🙂
Ma ne, baš sam taj dan i ja bio tamo i uzeo dvije boce koje je gospođa Ivanka iščupala iz ormara…;-)
Pršut nisam probao jer sam se ubio ćevapima s lukom, pa mi nekako nije bio ćeif..
gospođa ivanka izgleda svima proda tu priču o zadnjim bocama!!!
Hm, hm…otvorio daljnje dvije bočice…prva mi se učinila malo čudnom. Ništa od onih divota koje sam iskusio u prvom kušanju nije se ponovilo. Pojavile se neke perlice i očigledna oksidacija. U drugom, odnosno trećem pokušaju skužim da je čep posve mokar i mekan. Zaključak se nametnuo: Mračaja ne polijegati i ne čuvati nego ga ispiti odmah i temeljito. Šteta. Velika šteta.
Pičim je jutros biciklom strmom nizbrdicom prema južnoj obali Korčule. I zamiriše mi obilatom kišom oprano crveno tlo i makija i pomislim: “Evo na što je Vinopija mislio kad je pričao u terroiru kod Mračaja.”
Doista, ti su me opojni mirisi odmah posjetili na onu prvu butelju Mračaja koju sam slistio. A više ga (Mračaja) nemam pri ruci…
Morat ću se utješit Miloševim Plavcem 2008. Nema mi druge.
😉
…zavidim na iskustvu, a obzirom da sam i sam sklon bikerskim rutama dajem ti priliku da se pohvališ s čime si se to spuštao južnim padinama Korčule 🙂
Mračaj i Plavac Miloš, uzvišena okrjepa za vinopije bajkere 😀
To je nekad bio Cannondale F7, ali od njega je ostala samo rama.
Vidiš, uvijek me zanimalo ima li vinopija koji su i bajkeri ili obrnuto. Kakve šanse za komercijalni uspjeh ima eventualni bike-tours sa postajama kod vrlih vinara?
Nevjerojatna koincidencija je da upravo sutra prvi put idem biciklom do vinarije 🙂 wine bike tours 😀 Ima šansi 😉
ne znam da li je Michael Broadbentova fotka s njegovom kantom još uvijek aktualna u Decanterovoj kolumni 🙂 Zvat ćemo i njega da vidimo čija majka crnu vunu prede 🙂
Ako nije indiskretno…do koje vinarije?
indiskrecija zajamčena 🙂 Plan je otići do Filipeca Tonija u Samobor za početak…
Objavljujem gradu i svijetu da sam jučer, dana gospodnjega 15og lipnja 2013., imao prilike piti novi Mračaj.
Sjajan je.
Nabavio kod Dropija, cijena 60 kn?
Ne, izravno od Mate Jerkovića, cijena nešto niža. Natočio nam je iz bačve, još ni etikete nisu gotove. Čista ekskluziva. Moram se ponoviti – sjajan je. Nešto drugačiji od 2010.-e. Nježan, mekan, pun crvenog voća i neke slasti koju si ne mogu objasniti. Malo drva, tanini svilenkasti (kako to vole reći oni koji se razumiju), kiseline taman.
Zaboravio sam napomenuti i da se Kujundžuša 2011 izvanredno drži. Za razliku od istarskih mladih malvazija, zadržala je sve bitno i razvila dodatnu dimenziju. Kako je Vinopija jednom prilikom rekao “mog’o bi ovo pit svaki dan”. Ali Mračaj…
Mogu samo zahvaliti na ovom urbietorbitalnom komentaru amateru 🙂 Moram obavezno nabaviti čim bude u distribuciji.
Bilo mi je zadovoljstvo. Veliko.
😀
Upravo pijem zadnju bocu Mračaja iz 2010. Čep probio pri vrhu (doduše, od prvog dana su skoro sve boce bile natopljene), na grlu boce nešto flore i faune, malo muzira na prvi gutljaj i, sve u svemu – ne obećava. tj. nije obećavao.
Pola sata na zraku i sve polako sjeda na svoje mjesto. Mišići su mu i dalje izraženi, ali je vino danas malo suptilnije i smirenije, iako je daleko od bilo kakve elegancije. I dalje vrlo brzo ide u krv. Hladna jezgra i crveni omotač. Vino za ratnike 🙂
Samo sam htio podijeliti da je i dalje vrlo, vrlo živo i vrlo dobro.
Nedostaju ovakva dijeljenja dragi Patti. Volio bi vidjeti više ovakvih komentara.