Donatella Cinelli Colombini, Fattoria il Colle, Chianti Superiore, 2008.

Cijena: 85,37 kn (ožujak 2012.)

Premda je možda najpoznatija po kuriozitetu imena „Prime Donne“, treba znati da se iza imena vinarije krije strahovito davna Toskanska obitelj. Donatella Cinelli Colombini jedan je od predstavnika Brunella, među kojima je i gorespomenuto vino, specifično jer je napravljeno isključivo „ženskom rukom“. Za cjelokupan proces nastajanja vina bile su zadužene isključivo osobe nježnijeg spola 😀

Preda mnom se međutim našlo nešto drugo, jednako ako ne i još više autentično. U čaši već bojom, zapravo onom magličastom punoćom djeluje ozbiljno, starije nego što to berba sugerira.

Šnjof, šnjof?!? Profinjen nos s dosta „zemljanog“ karaktera, voćnost „kulturna“ i nenapadna, tek jedan mali ton oštrine odaje nemalih 14% alkohola uz minimalno „zadimljenosti“. Očekujem dosta „mesa“ u gutljaju.

Srk, žvak, gut!?! O da, ima tu svega. Tijela, završetka, retrookusa, puke snage…

A uspijeva biti vrlo otmjeno usput. Izvanredna struktura, odmah je jasno „da više nismo u Kanzasu“… uravnoteženost koju nije moguće dobiti isključivo u podrumu i u tom smislu već se vidim kako ispijam ovaj Chianti u nekoj okrepčevalnici u Toskani.

Brašnjavi, zemljani tanini ne galame iako su jako bitni u strukturi, kao i neprimjetno uklopljene kiseline i prezentnost ekstrakta – slatko voće i terroir. Za razliku od „supertoskanaca“ koji su idealan statusni simbol raspamećenih turista u Bora Bori ili Las Vegasu, ovaj Chianti odiše izvornim i autentičnim doživljajem Toskanske kulture koju samo Sangiovese može pružiti. Tako nestašan i prpošan u čaši, a s godinama sve ozbiljniji i konkretniji. Versatilno vino koje perfektno pristaje i uz običnu paštu s pomidorima i uz tradicionalnu salamu.

Izvrsno vino, jako dobar Chianti.

Oglasi

95 thoughts on “Donatella Cinelli Colombini, Fattoria il Colle, Chianti Superiore, 2008.

  1. buonsangue 19/03/2012 / 19:10

    Vrlo ok vino, dobra cijena. Palac gore za cjenovnu politiku Dobrih Vina, ducana koji cesto uspijeva dokazati da se strana vina na hrvatsko trziste mogu plasirati i bez 700%tne marzhe.

    • vinski ranjenik 19/03/2012 / 20:31

      Dakle, kao što si sam ustanovio nešto kasnije, Miva je uvoznik i distributer. Nevjerojatno dobra cijena za to vino stvarno…

      • buonsangue 19/03/2012 / 20:57

        Dobrodoshao na blog, vinski ranjeniche :-). Nevjerojatno dobra cijena za hrvatske prilike, inace bi u stvarnom svijetu 🙂 to vino otprilike toliko i trebalo kostati. (Danas je valjda dan ugodnih iznenadjenja. Mauro i San Roman na chashe, i to jos po odlicnoj cijeni?! U Zagrebu?! 🙂 )

        • vinski ranjenik 19/03/2012 / 23:42

          ako sam dobro shvatio, ne u Green Goldu već u Centru Kaptol ?!?

          • buonsangue 20/03/2012 / 00:41

            Da, kafic tamo u atriju-terasi na razini Nove Vesi.

            • vinopija 20/03/2012 / 11:55

              Nadam se ne iz “joker” čaše 😉 koja je cijena 1dcl?

              • buonsangue 20/03/2012 / 15:25

                Iz pristojne chashe, pristojno servirano, svjezha boca, dobio pristojnu kolichinu. 40 kn.

  2. buonsangue 19/03/2012 / 19:11

    (Trebao sam, zapravo, napisati “dobra strana vina”.)

  3. Ivan 19/03/2012 / 21:25

    imam to vino na piku od kad sam prvi put naisao na Mivin webshop ali nazalost nikak da ga konacno i nabavim.. mislim da ce ova recenzija taj proces ipak malo ubrzati.. 🙂

    • Ivan 19/03/2012 / 21:39

      kad smo se vec dotakli chiantia, meni jedan od boljih koji sam imao prilike probati je od Argiana Rosso di Montalcino.. jest da je skuplji od ovoga, 140 kn, ali je takoder fenomenalno vino! ko voli i/ili zeli probati (jos jedan) odlican sangiovese moja preporuka za Argiano.

      • buonsangue 19/03/2012 / 22:47

        “kad smo se vec dotakli chiantia, meni jedan od boljih koji sam imao prilike probati je od Argiana Rosso di Montalcino.. “__ Ivane, ne bih htio sad nesto tupit, i molim te da ovo ne shvatis kao napad na vlastitu osobu, ali pretpostavljam da i sam vidish nelogicnost u ovome sto si napisao.____ “ko voli i/ili zeli probati (jos jedan) odlican sangiovese moja preporuka za Argiano”___ Drzavni istrazitelji u aferi poznatoj pod imenom Brunellopoli ne bi se nuzno slozili s tobom oko sortne kompozicije vina Argiano :-). Shala mala! U svakom slucaju, padaju mi na pamet dvije stvari: a) za razliku od Cinelli Colombini, Argiano u RH kosta skoro duplo vise no sto bi trebao, b) pada mi na pamet tema koja, cini mi se, ne proizlazi dovoljno jasno ni iz cega dosad napisanog (sto ukljucuje i sam post vinskog ranjenika): Chianti kao “ideja Chianti-ja” i u tradicionalnoj realizaciji ima prirodu koja je, naravno, duboko obiljezhena Sangiovese-om, medjutim i povjesno, i idejno, i organolepticki gotovo jednako toliko i cinjenicom da se radi o blendu, a ne o monovarijetalnom vinu… Evo, ovo vam je potencijalni pocetak Chianti “masterclassa” (samo ozbiljnog, a ne onakvog na kojem se diseminiraju platitude s Wikipedije i krivi podaci… :-)). A sad, ukoliko vinski ranjenik sa zakashnjenjem od koju godinu odluci brisat post-ove i banirat mognoloide koji dodju ovdje samo drkat i provocirat, poput jurice/martina/kojivecq, mozda cemo se mi ostali nakon podosta vremena cak i moci nesto poticajnije i razgovarat o vinu 🙂

        • vinski ranjenik 19/03/2012 / 23:39

          deja vu, the matrix has changed 🙂
          Pod blend misliš na različite varijante Sangiovesea ili na Canaiolo ili Malvasiu biancu što čak navodi i wikipedia ?!?

          • vinski ranjenik 19/03/2012 / 23:45

            jedini Marzemino koji sam ikad probao došao je iz Alto Adigea…

            • buonsangue 20/03/2012 / 00:23

              Kakav te Marzemino napao, direktore? Osim toga, mislim da je vrlo vjerojatno da je tvoj Marzemino bio iz Trentina, a ne iz Alto Adige. 🙂

              • vinopija 20/03/2012 / 11:53

                Je, bio je Trentino, čega se nisam mogao sjetiti u datom trenutku nakon uvijek naporna ponedjeljka pa sam samo naznačio regiju najopćenitije moguće kao odrednicu u kontekstu dislociranosti od Toskane, ne i DOC.
                A tu sortu (između ostalih) navodi Wikipedia kao jednu od mogućih u nekom davnom Chiantiju…

                • buonsangue 21/03/2012 / 01:15

                  Pogledao sam stranicu Wikipedie na koju se vjerojatno referirash, i vidim da je tamo Marzemino spomenut u istom dahu s Mammolom, na temelju nekog fragmenta iz Villafranchi-ja – very misleading. Star sam i nemocan, ali poslusaj moj savjet: radi se o, u najboljem slucaju, statistickoj cinjenici koja ne igra nikakvu ulogu u ovome sto sam u svom post-u zaokruzhio kao “moderni Chianti” – komplicirana tema koju bi zalazhenjem u (u ovom slucaju nazalost anekdotalno i slabo dokumentiranu) arheologiju dodatno zakomplicirali do bola 🙂

          • buonsangue 20/03/2012 / 00:24

            “deja vu, the matrix has changed :)” – Hvala Pitonu…

          • buonsangue 20/03/2012 / 00:30

            “Pod blend misliš na različite varijante Sangiovesea ili na Canaiolo ili Malvasiu biancu što čak navodi i wikipedia ?!?” __ Odgovor slijedi uskoro…

        • ifke 19/03/2012 / 23:57

          Hurrrraaaaa! Potpisujem kraj Dobrokrvićeva posta! I pozdravljam produbljivanje teme Chianti nobile di Montalcino! 🙂

          • buonsangue 20/03/2012 / 00:34

            “Chianti nobile di Montalcino” ____ A tebi, sine monstrume, tri valijuma, cetiri ochenasha, bar dva razreda srednje skole, i da nisi tako Kalaza sljedecih dva tjedna dok ne odgovorim direktoru na postavljeno pitanje. 🙂

            • ifke 20/03/2012 / 01:12

              …dok čekamo ispravljanje wikipedofilijinih podatkovina, recimo samo da Buonsangueta oblači firma Robe di terroir iz Podsuseda, a našeg junaka vinskog Amfortasa alias Vinopiju firma Houmo di sapijens iz Zlatara. Nakon perolake digresije, vraćamo se momentu direktorova objašnjenja pojave misterioznog marzemina u omaglici granice Südtirola i još südijeg tirola. Aaaaaaand….now!

  4. buonsangue 20/03/2012 / 18:55

    “Pod blend misliš na različite varijante Sangiovesea ili na Canaiolo ili Malvasiu biancu što čak navodi i wikipedia ?!?” ___ Pod blend ne mislim na razlicite varijante Sangiovesea (tema koja za pricu o Chianti-ju, bar iz rakursa teme koju sam zapravo imao na umu, i nije toliko presudna), vec na koncepciju Chianti-ja (cija je najranija formalizacija tzv. Ricasoli-jev recept iz 1872.g.) kao kupazhiranje Sangiovese-a (u postotku koji se povjesno, uz odredjene amplitude, u praksi kretao izmedju 70 i 75%) s odredjenim brojem drugih sorti, sto crnih, sto bijelih, sto autohtonih, sto internacionalnih. Prica o modernom Chianti-ju (pritom mislim na za danashnje pojmove relevantan period od cca zadnjih 150 godina) je komplicirana i fascinantna “case study” o sudarima kulture, tradicije, komercijalnih interesa, moda, o pokushajima i opasnostima “brendiranja”, o artikulaciji identiteta. Mozda najkorisniji i najkoherentniji barometar za razumijevanje te bujne dinamike jest upravo pracenje fluktuirajuceg odnosa mogucih elemenata blend-a, dakle Sangiovese-a s jedne i “blending agents” (u smislu kolicine, kao i u smislu selekcije) s druge strane, s tim da u praksi za Sangiovese povjesni “low water mark” uopce nije ni spomenutih, “sluzbenih” 70%, obzirom na to da je manje-vishe poznato da je ’60ih i ’70ih sve vrvilo od proizvodjaca koji su za vlastiti Chianti koristili i do 50% visokorodnih bijelih sorti (prvenstveno Trebbiano). Na drugom (minoritarnom i cesto elitarnom) kraju spektra stoji, naravno, ideja o Chianti-ju kao o monovarijetalnom Sangiovese-u (mogucnost koju je npr. do relativno nedavno prijecio i sam pravilnik proizvodnje za Chianti Classico, sto je, naravno, razlog da su mnoga monovarijetalna vina spravljena od Sangiovese-a na podrucju DOC(G) bila izgnana iz krda, tj. morala su biti oznacena kao IGT, odnosno pridruziti se sharenoj trupi “Supertoskanaca”…).
    Mislio sam, dakle, na te cinjenice, i na njihove konkretne ramifikacije od slucaja do slucaja. Cini mi se, kao sto sam napomenuo, da se radi o temi koja je kljucna za razumijevanje vinskog Chianti-ja.

    • ifke 20/03/2012 / 23:21

      Šefe, užitak mi je čitati vake postove…svaka čast na trudu. Naravno, u ovoj temi samo škicam, al ak se taknete Superpleshivichansa, tu već kužim nekaj. Žuti plavec je tu zadan min. 50%. A preporučljiv je i IGT francusko-njemačkog prijateljstva, pol-pol chard i rizling, kao dokaz da se dva paralelna pravca ipak mogu sjeći, al tek negdje daleko u nekoj pizdi materinoj…..zašto ne PL? 🙂

      • buonsangue 21/03/2012 / 01:01

        Hvala Vam na pazhnji, doktore. Ima tu jos stosta zanimljivog (dapace, jos zanimljivijeg) sto slijedi iz ovih par stvari koje sam izlozhio. Samo… kao neka inverzna seoska verzija Sokrata, cekam da iz izlozhenog eventualno proizidju daljnja pitanja – da bih dao daljnje odgovore 🙂 (Osim, naravno, ukoliko na mjestu kompetentnog kulta u medjuvremenu ne osvane neki izvjestaj o Chianti pas master klasu, u kojem slucaj ce ne samo odogovori, nego i sama pitanja, postati potpuno izlishna 🙂 )

        • vinopija 21/03/2012 / 11:57

          Ti bi, daklem, u našoj kulturi repetitivnog “znanja” koje u potpunosti destimulira i satire ikakve čovjeku svojstvene procese poput razmišljanja, želio potaknuti pitanja 🙂
          Ja sam u svojem postu napisao da ovo vino osjećam kao “autentično” naprama onome što se smatra “supertoskancem” pri čemu mi udio ne-tako-davno-u-kontekstu-Chiantija-i-Toskane introduciranih internacionalnih sorti u istima tek služi kao isprika i ključna distinkcija, izvjesno ne i pravi razlog okarakteriziranja kao “vina za turiste”. Pravi razlog je vjerojatno cijena za snobove koja nema veze s ničim 🙂
          “Autentičnost” sam plasirao vrlo subjektivno, vrlo proizvoljno, ali i vrlo svjesno jer premlad sam da sam stigao doživjeti svojevremeno snažnu percepciju Chiantija manifestiranoj u onoj “fljoski”, karakterističnoj Fiasco butelji, u kojoj je ogroman broj proizvođača hiperproducirao s onim što je imao na rapolaganju od čega je kako veliš i mimo deklarativne regulacije skoro pola moglo biti Trebbiana, najrasprotranjenije bijele sorte na svijetu iz prozaičnih razloga pretpostavljam 🙂 Odabir butelje tog specifičnog oblika za lik Superhika u stripu Alan Ford (za koji srećom nisam premlad he he) svakako nije slučajan i naslanja se na taj identitet kojem, uzgred budi rečeno, naš prijatelj ifke neumoljivo stremi 😉
          Moj habitus svakako nije isključiv u slučaju kad imaš stare nasade u kojima je svašta nešto posađeno, ali uspostavljanje preferencije prema Sangioveseu u Chiantiju i crnoj Toskani općenito, nekako mi je prirodno. Ti koji si osobno upoznao Clemente Santija još 1865. dok si mu preporučio topping-up i re-corcking butelja sigurno ćeš se složiti 🙂 Ako su izvori točni, i tada je većina vinara tražila način da se vino čim prije konzumira i osobito naplati. Sugeriram ovdje da je taj utjecaj Brunella i konzekventno rigoroznog 100% Sangiovese pristupa izvjesno utjecao na cijelu regiju, pa i šire.
          Baš zbog povijesne “bujne dinamike” i “fluktuirajuceg odnosa mogucih elemenata blend-a, dakle Sangiovese-a s jedne i “blending agents” s druge strane” pretpostavljam da osobito Chianti, treba promatrati kao proces?!? Ili kao nesrazmjer inherentnog identiteta i pozicije u svijesti šire publike?!?

          • buonsangue 22/03/2012 / 00:29

            “Ti bi, daklem,(…) želio potaknuti pitanja :)”___ Ma jok, predomislio sam se. Cemu komplicirati i bezveze, ajmo ipak da nam je sve supach i da smo si svi supach, pa se svi mozemo super zabavljat i fotkat bez postavljanja glupih pitanja 🙂 ___ “Ja sam u svojem (…) cijena za snobove koja nema veze s ničim :)”___ Sve 5, ja se slazem da je Chianti Cinelli Colombini “autenticno” vino, a povod da sam pokrenuo citavu ovu pricu o blendovima je i to da se tog vina iz nekih ranijih godista sjecam kao blend-a (a ti spominjes samo Sangiovese). Ne znam jesu li novije berbe drukcijeg sastava? Sto se tice Supertoskanaca, tu naravski treba, kao i inace, biti oprezan s ploshnim kvalifikacijama, jer se radi o veoma heterogenoj grupi vina koju kao zasebnu grupu manje od toga sto jest definira ono sto nije (definitio per exclusionem 🙂 ). Pomodarsko-marketinshki aspekt je, koliko god u pojedinim slucajevima mozda iritantan, bas kao i pitanje cijena, samo jedan od aspekata te komplicirane i zanimljive price (koja bi npr. mogla ukljuciti i pred-epizodu o Carmignanu, drevnoj oblizhnjoj apelaciji koja, po istim kriterijima, jednim svojim dijelom predstavlja Supertoskanu avant la lettre, a tako i Supertoskance iz kasnih ’60ih i ’70ih smjesta u manje razvikani i nesto zaboravljeniji pretpostojeci povjesni kontekst…). Kad smo vec kod heterogenosti, nekako u prethodnom odgovoru citavo vrijeme podrazumijevam nesto sto mozda nije zgoreg jednoznacno naglasiti: i pojam Chianti takodjer oznacava veoma heterogenu grupu. Vecina stvari o kojima pricamo odnosi se, niposto iskljucivo ali u prvom redu, na tzv. Classico zonu. A cak da uzmes u obzir samo Classico… raznorodnost, pluralitet, diverzitet bilo cega od mikroterroir-a do mikrolokalnih tradicija otezhava bilo kakve ekstrapolacije, osim najbanalnijih. A kad bismo u pricu upleli i Rufinu, i Colli Fiorentini, i ogroman i relativno amorfni teritorij koji pokriva Colli Senesi… you get the idea 🙂 _______ “Moj habitus svakako nije isključiv (…) pristupa izvjesno utjecao na cijelu regiju, pa i šire.” ___ Kao prvo, nisi bas morao ovdje pred svima rastrubiti sto sam radio pred 160 godina.Pitanje preferencije prema monovarijetalnim izrazima: to stvarno ovisi od slucaja do slucaja, od vina do vina. Uvjeravam te da ti mogu pronaci npr. neki Colli Fiorentini ili Colli Senesi koji ce te bez problema uvjeriti u kozmicku smislenost blendanja npr. s Canaiuolom. Ili, da ne zalazimo u preveliku ezoteriju, uzmimo primjer Montevertine. Volio bih da me netko uvjeri da postoji vinarija ili vino koji zonu Radda, jedan od najjacih terroir-a citavog Classica, portretiraju suptilnije, filigranskije, dublje i tocnije od Pian del Ciampolo i Montevertine, i jedno i drugo vino imaju 5% Colorino + 5% Canaiolo. Pa ipak, ista vinarija radi i Pergole Torte, vino-ideal, vjerojatno najvelicanstveniji monovarijetalni Sangiovese citavog Chiantishire-a… Zelim reci da i za prva dva, kao i za to zadnje vino, unutar filozofije i sustava Montevertine postoje veoma snazhni razlozi, i opet bas nista nije crno-bijelo… Blablabla… Brunello je sasvim deseta, veoma razlicita prica, i tu sam apsolutno militantan (sto logicno proizlazi i iz moje povjesne uloge koju si tako lijepo opisao :-)). A sto se tice ovoga sto sugerirash o utjecaju Brunella, cini mi se da to mozda bas i ne stoji. Kao prvo, na terenu bi se iznenadio kolika je relativna insularnost i izoliranost Montalcina (i Montepulciana) u odnosu na Chianti: kad ostavis iza sebe tzv. le Crete Senesi i stignes u dolinu Orcie i u sjen Monte Amiata, cini ti se da si od Chianti-ja odmakao mnogo dalje nego sto kilometarski doista jesi… Nazalost, dogadjaji zadnjih desetak godina sugeriraju da je do neke mjere upravo obrnuto, tj. da je Brunello vishe gledao prema van, no sto su ovi izvana gledali prema Brunellu. Kad covjek razmishlja o Biondi-Santi-ju ili o odredjenom broju drugih monumentalnih vinara/licnosti/pojava lako je smetnuti s uma da se zapravo radi o apelaciji koja je u pojedinim trenucima znala pokazati frapantno nisku razinu samopouzdanja i sabranosti – nadam se da cemo i toj “vacilaciji” uskoro vidjeti kraj. ___ “Baš zbog (…) pretpostavljam da osobito Chianti, treba promatrati kao proces?!? Ili kao nesrazmjer inherentnog identiteta i pozicije u svijesti šire publike?!?” ___ Ono prvo. To je ono najvaznije i mislim da to jasno proizlazi iz svega do sada recenog. Sto se ovog drugog tice, mislim da treba (as demonstrated, hopefully :-)) prvenstveno imati na umu cinjenicu da se pod imenom Chianti, dakle, krije prilicno ogroman pluralitet mikroidentiteta.

            • vinopija 22/03/2012 / 18:28

              Kad sam radio bilješku neizbježno sam želio nešto reći, a to je nemoguće ako bi se ogradio od svega nebili zadovoljio maksimalnu točnost. Niti sada ne znam ima li u ovom Superioru još koji contributor izuzev Sangiovesea, ali bilo mi je iz nekog razloga značajno istaknuti Sangiovese kako bi uspostavljajući tu poveznicu iskoristio priliku da spomenem jednu jako bitnu sortu. Međutim, to mi do naše diskusije nije bilo niti bitno. Osjetio sam “autentičnost” za što također nisam imao dovoljno “dokaza”, a što mi je zapravo bilo bitno i još uvijek je, naravno.
              A sad, kad sam se već pozvao na “autentičnost” i Sangiovese, drago mi je da si dao naslutiti dubinu toga što sam doista tako plastično plasirao.
              Međutim, kod “supertoskanaca” moram dodati kako sam zbog utjecaja svjetske štampe formirao svoju percepciju da su “supertoskanci” = Toskanska prestižna vina napuhanih cijena preplaćena na 94-100 bodova, misleći pritom isključivo na Sassicaiau, Ornellaiau, Tignanello, Solaiau, Brancaiau, Oreno kao planetarno popularna imena za “name dropping” i peglanje kartica turista željnih glamura, redom Sangiovese plus Merlot i Cabernet Sauvignon kupaže. Mislim da su ta vina prva asocijacija na “supertuscans”, a ne svi Toskanci koji nisu DOCG niti DOC pa su eto jadni tek IGT a zapravo “stoput više vride” 🙂 Tako da se možemo mi popesti na trepavice, ali isti oni koji su stvorili tu kovanicu odgovorni su i za ovu moju percepciju. Ako bi govorio o IGT Toskancima, meni ne bi palo na pamet spominjati “supertuscans”. (Carmignano uopće ne bi naslutio u tom kontekstu. Now You’re Just Showing Off 🙂 But Thanks anyway!
              Možda bi Chianti ostao na razini reputacije 50ih i 60ih da nije bilo uspjeha Supertoskanaca?
              Možda bi svjedno ostali na toj razini da nije neko tijelo inzistiralo na rigoroznijoj regulaciji DOCGova i DOCova ?
              U svakom slučaju, pretpostavljam da ispravno doživljavam Sangiovese kao jedini put koji se želi nazivati tradicionalnim i autentičnim u Chiantiju. A tek onda dolazi ovaj “masterclass” s “blending agentsima” i Pian del Ciampolo i Montevertine s jedne, a Pergole Torte s druge strane iste medalje… ili da ipak idem nazdraviti s ifkeom 😉 (care, javi se)
              U Brunello se ne bi nikako uplitao, ali zahvaljujem na uvidu. Drago mi je da je moja provokacija urodila plodom :o)
              Posebno me veseli što sam nakon skoro tri godine doživio nešto novo – razvijanje diskusije na stranom vinu. U pravilu, bilo koje vino van RH ima / imalo je za trećinu slabiju posjećenost. Nadam se da ovaj thread neće biti “information overload” koji bi destimulirao istraživanje drugih vinopija poput Luke već naprotiv.

              • buonsangue 22/03/2012 / 18:52

                “(…)Sassicaiau, Ornellaiau, Tignanello, Solaiau, Brancaiau, Oreno kao planetarno popularna imena za “name dropping” i peglanje kartica turista željnih glamura, redom Sangiovese plus Merlot i Cabernet Sauvignon kupaže(…)”___ Gle, stvar se rachva i dalje. Meni je skroz jasno sto si ti napisao i zasto, i to sve stima. Ali kad kazem da treba biti oprezan i sa Supertoskancima, uzmimo npr. bas tvoju kratku i, pretpostavljam, nasumicnu listu koja ilustrira upravo jedna od kljucnih problema. Navodis imena sest vina, od koji Sangiovese -u odnosu na druge elemente blenda- u samo dva igra relativno dominantnu ulogu (pretpostavivsi da kod Brancaie govorimo o uglavnom najpoznatijem vinu, tj plavoj etiketi), u jos dva izrazito minoritarnu i relativno sporednu, a u dva (od tri najvaznija koja spominjes) se tradicionalno uopce ni ne pojavljuje. Jasno ti je na sto ciljam – upravo na to da, koliko god percepcija koju objasnjavas bila razumljiva i donekle opravdana – Supertoskanci su takodjer pojam koji pokriva mnogo toga. Tvoja nasumicna lista sasvim sigurno opravdava kvalifikaciju kojom se na imena nadovezujes. Medjutim, onkraj toga sto govoris, ja gledam tu listu i vidim sest veoma medjusobno razlicitih prica, povijesti i – na kraju – vina. Mozda je previse za jedan thread da otvorimo ovdje jos i taj front, pa to ostavljam za neku drugu priliku 🙂

                • ifke 22/03/2012 / 23:28

                  Desno jaje stavljam na panj ako vam se neko uključi u spiku. Jedino ak padne neka dobra lista, onda možda audiofan… 🙂

                  • Patti 23/03/2012 / 00:38

                    Idem odmah na Wikipediju po relevantne i nepobitne podatke pa se uključujem. Ifke, ti za to vrijeme ”skidaj gaće”. 😉

                    • ifke 23/03/2012 / 00:56

                      skidaj gaće?…Gejčino, znao sam da mi ga žudiš strPatti… 🙂

                  • vinopija 23/03/2012 / 11:22

                    Ma možeš staviti i lijevo (ne prejudiciram ovime da posjeduješ oba 🙂 da se neće javiti, jer moje iskustvo s audiofanom mogu sažeti u narodnoj mudrosti “gdje ti mnogo obećavaju, malu torbu ponesi”.

                    • ifke 23/03/2012 / 14:53

                      ts ts ts….None, None, None, dobri moj None…ne znam…….kao da gubiš vjeru u ljude…nije to dobro 🙂

  5. ifke 20/03/2012 / 23:42

    Btw. cugam Enjingijev pinot crni i sad tek kužim kaj mi je falilo u onim burguncima od neki dan….15,6 vol.% 🙂 kalaz je učio od najboljih…

    • buonsangue 21/03/2012 / 00:42

      Ne brini, sine, ego te absolvo. I mene je veceras noc stigla u tudjini, pa sam pio Pinot Noir od Francis Forda Coppole iz Nape. No, pukih 13,5% alk – pederana…

      • buonsangue 21/03/2012 / 01:02

        (BTW, shalu na stranu, Coppola je skroz ok. Niki ekscesi…)

        • ifke 21/03/2012 / 20:13

          Također šalu na stranu, Enjingi pinot crni 2008 je mrak vino. Jedina zamjerka je taj fakin alkohol, koji malo zažeže na kraju. Al opet, nije da strši, već više mijenja karakter vina….recimo ko da si obučeš ribičke čizme pa počneš trčat za tramvajom. Al miris…buaaaaz…zemlja, herbalnost, tioli, ravioli…ziher je bolji od ovog kaj su ti napravili Francis i Ford poppola… 🙂

          • buonsangue 21/03/2012 / 20:38

            Vjerovat cu ti na rijec. Ja suha vina od 15,6% alk snifam jedino kroz gas masku.
            (Pinot Noir s 15,6% alkohola! Briljantno! “Ein geniales Rennpferd”!)

            • vinski ranjenik 21/03/2012 / 20:44

              Ako sam dobro čuo od kuma koji je danas bio na Gastu bez “gast maske”, probao je jedan Baranjski od 16,5% !!!???!!!
              Ni reverzna osmoza tu ne pomaže 🙂

              • buonsangue 21/03/2012 / 22:02

                Mozda bas taj baranjski stamenik uskoro osvane na Taste of Croatia kao sljedeci neznani junak u poznatoj seriji “the best Croatian thing since sliced bread”. Ili na mom omiljenom, Romero-look-alike, originalno nazvanom sajtu “VinskeE PrichE” 🙂
                Simpatican je na neki nacin taj uporni, a bilo kakve kriticke (samo)refleksije lishen, poriv da se u boce stavlja ama bas svasta. 🙂

    • dinko-šminko 21/03/2012 / 18:36

      jos nisam pio dobar Enjingijev crni pinot, ovo je 2008a?, vrijedi probat?

      • Ivan 21/03/2012 / 21:48

        ja jos nisam pio dobro enjingijevo crno vino, osim pokoje berbe zweigelta.. crni pinoti nemaju veze sa crnim pinotima i definitivno su prealkoholni i preukuhani, dzemasti, itd. nema finese i elegenacije cpa a tome nimalo niti ne stremi, vino za sebe..

    • vinopija 21/03/2012 / 18:41

      @dinko-šminko: evidentno! Lijepo te opet vidjeti u komentarima.

      • dinko-sminko 21/03/2012 / 23:12

        A fala ti vinopija …… ja sam ti tu svaki dan samo u zadnje vrijeme nemam sto za rec pa samo citam.

  6. vinopija 21/03/2012 / 22:08

    @Ivan: Enjingijev Zweigelt recimo koliko god bio kasne berbe i barrique meni je jako drago vino i svako malo se pitam zašto ga češće ne konzumiram… možda zbog nešto zahtjevnijeg kombiniranja s hranom…
    A što se Crnih Pinota tiče ostajem pri svojem da sva ta vina mogu biti krasna vina, ali katastrofalni Crni Pinoti 🙂 Jedan jedini, Tomčev Crni Pinot 2008, a i 2010 će biti bar jednakodobar. A jednog dana, koliko god široj publici to čudno zvučalo, Sontacchijev Crni Pinot bi mogao nešto ispričati…

    • buonsangue 21/03/2012 / 23:08

      Meni ti ne drzhi vodu ta forica s “krasnim vinima, a katastrofalnim Pinot Noir-ima”. Mislim da fakat bas nema nekih razloga da bobu ne velimo bob. Prvo, reci mi jedan od tih domacih nakaradnih PN-ova za koji doista mislis da je “krasno vino”. Drugo, ak su tak krasna vina, a tak katastrofalni PNovi, fakat steta – tko zna kolko su tek dobra mogla bit da se netko, za pocetak, sjetio koristit prikladnu sortu 🙂

      • vinopija 21/03/2012 / 23:51

        pa to je u osnovi upravo ono što znači “krasno vino, ali loš PN”, što bi bilo da je netko koristio prikladnu sortu… Shiraz recimo 🙂
        U tom smislu, Krauthakerov Crni Pinot mi je jedan od najboljih Merlota 🙂 PN Drage Režeka kojeg nikako da nabavim nakon one jedne propale butelje… našlo bi ih se još. Ono što me kod Rh Crnih Pinota smeta više od “neprimjerene opulentnosti” je drvo. Dalo se zaključiti kako nisam sklon frkati nos čim registriram drvo, ali jedan Kutjevački Crni Pinot iz pretpostavljam novog Slavonskog hrasta ili još gore čipsan nagorim wood chipovima… kao da sam uronio u ugljenokop. To mi je bilo uvjerljivo najgore Pinot Noir iskustvo prema kojem je Makedonski Bovin od 23 kn pravi Clos Rougeard (koji zapravo nije PN 😉

    • Ivan 21/03/2012 / 23:20

      @vinopija, znas dobro da sam veliki enjingijev fan ali jednostavno mu crna vina nisu na nivou i gotovo! crno venje ponajprije od svih.. jedino za zweigelt kazem da je ok ali kod njega se precesto dogadaju problemi u boci kao sto je zavrelica, los cep, itd. ali opcenito njegovi zweigelti su ok vina narocito s obzirom na cijenu koja je oko 60 kn. meni je bio izvrstan zw kb bq 03 ali s tom godinom je bilo dosta problema u boci i rijetko kada si naisao na dobro seriju tog vina.

      • vinopija 21/03/2012 / 23:56

        Je, imali smo već diskusije oko Enjingijevih čepova 🙂 Primjećujem međutim da su bogme cijene fino pale kod Enjingija… a uveo je i one pol-buteljke što bi jako volio da uspije, ali bojim se kod nas… dosta teško

        • TheName 22/03/2012 / 11:53

          Baš u nedjelju otvorio Zweigelt i nije bilo dobro. Proslijediti ću djeci u parkiću da ga mješaju s colom.

          Je, lijepo je vidjeti da Enjingi prilagođuje cijene, a i male buteljke su odlična ideja.

          • vinopija 22/03/2012 / 12:00

            ovako plemenite pobude će bez daljnjeg naići na odobravanje… međutim obzirom na nove pravilnike/propise za Zagreb, mogao bi završiti i s lisicama na rukama 🙂 radije daj ifkeu 😀

  7. Luka 22/03/2012 / 00:03

    Ja sam enjingijev crni pinot 2008 pio kroz 3-4 dana, toliko me peklo da brže nije išlo. Možda da sam jeo divljač bi kliznilo brže.. Uglavnom Zweig. mu je dosta bolji, pogotovo 2006

    • Ivan 22/03/2012 / 00:08

      pa enjingi ima pol-buteljke vec dugo, sigurno 4-5 godina.. prvo je u njih punio predikate a onda polako i kb.

      ma cak niti nisu problem toliko cepovi koliko je refermentacija u boci koja se desava 99% kod crnjaka, crni pinot gotovo pod obavezno..

      @Luka, zw 06 bolji od kojeg?

    • buonsangue 22/03/2012 / 00:33

      “Možda da sam jeo divljač bi kliznilo brže.. “__ Ne bi nista ishlo brzhe, naprotiv, samo bi jos dodatno ubio vec prethodno ustreljenog Bambija. Potpuno nepotrebno izivljavanje nad jadnom zivotinjom. 🙂

      • Luka 22/03/2012 / 10:28

        🙂 🙂 cipelarenje..
        Ivane, 06 mi je bolji od 07.
        No vratimo se na chianti.. buonsangue? 🙂 🙂
        Da li misliš da je dr. Hanibal Lecter najzaslužniji za markentiški uzlet chiantia?

        • vinopija 22/03/2012 / 10:57

          Znam da si pitao buonsanguea, ali ne mogu izdržati ne podijeliti oduševljenje poznavanjem suvremene kinematografije 🙂 U toj uvjetno rečenoj trilogiji, mislim da je lik Hannibala “with a nice bottle of Chianti” (spomenuto usput u jednoj sceni najlošijeg filma “trilogije” – Hannibal), svakako utjecao na dio publike, ali u odabiru na polici supermarketa. Što nije loše.
          Ono manje dobro je što se to manifestira na način koji u struci zovemo “impulzivna kupnja” i koji sam osobno možda najslikovitije doživio prije nekih desetak godina u Amsterdamu. Naše šareno društvo je trebalo odabrati vino za večeru u lokalnom dućanu i već tada me sadašnja gospođa “gurnula” da ja to riješim… dok sam počeo studiozno proučavati većinu meni tada nepoznatih butelja, domaćica koju sam taj dan upoznao je ugledala prepoznatljiv natpis Chianti te donijela butelju i ja sam procijenivši situaciju (nedovoljno vremena za studiranje police, većini nevažno pitanje odabira vina…) rekao super!
          Puno vinara je toga svjesno i računajući na tu vrstu kupnje, pazi da se naziv sorte jasno vidi na etiketi.
          Pacijenti poput mene radije će potražiti autorska vina itd., ali mi nismo većina. Radije žrtve vlastite isključivosti 😀

          • Luka 22/03/2012 / 12:00

            Najlošiji film trilogije? Pa to je iz Kad jaganjci utihnu.. to najlošiji dio?
            Ne znam, meni je to jedna od najupečatljivij scena filma, i to mi je dugo vremena, dok se nisam počeo zanimati za vina, bila jedina asocijacija na chianti. A i čini mi se još je, pošto mislim jedino što sam probao je Peppoli Chianti classico, a to je ono valjda neko all around the world vino, pa i dalje pojma nemam što je to chianti, a kako je buonsangue krenio rasčlanjivati i proširivati temu, izgleda da nikad i neću :(.. ali bar znam da se dobro slaže sa jetricama i bobom.. http://www.youtube.com/watch?v=M1b2v_Lls3A

            • vinopija 22/03/2012 / 12:07

              Imaš pravo. Zabrijao sam skroz krivo na Hannibala, a kad ono kultni “Jaganjci”… dakle učinak još i veći.
              Ovo što kažeš za raspravo oko Chiantija je vjerojatno prilično destimulirajuće jer iz razumljivih razloga većina ljudi nije te sreće (uključujući i mene u velikoj mjeri) da na toj razini osobno doživi ono o čemu buonsangue piše, ali baš zato je dobro ovako izmijeniti mišljenja i opservacije. Recimo i meni je Peppoli bio skroz dobro iskustvo premda je kako kažeš “all-rounder”, ali njegova regularna cijena je u RH čini mi se cca 100 kn dok je Donatella koje nema baš u svakom hipermarketu odavde do Meksika svojih 80ak !?!

              • vinopija 22/03/2012 / 12:11

                zanimljivo je kako je u knjizi lik H.Lectora navodno trebao reći “Amarone” 🙂 Još zanimljivija kombinacija uz jetrice i bob 🙂
                Slutim zašto bi takvo što promijenili 😉

              • Luka 22/03/2012 / 12:48

                Eh, vidio sam to vino i ovdje u dobravina, samo 2004. godina. Valjda nije u padu.. zainteresiralo me sada..

                • vinopija 22/03/2012 / 12:53

                  teško da je u padu, a po svojoj prilici moglo je biti korektno skladišteno što znači… još bolje što je 2004.
                  Doduše, za specifične okolnosti berbe u Donatellinom zavičaju pitat ćemo doktora…

                  • buonsangue 22/03/2012 / 17:08

                    Svijest o pravilnom transportu i skladishtenju vina u Hrvatskoj je, nazalost, jedva i u povojima (cast iznimno rijetkim izuzecima, npr. Vino.hr, koji skladistenje shvacaju maksimalno ozbiljno, za transport ne znam). Rizik, dakle, postoji, no, ukoliko se radi o gore navedenoj cijeni (pretpostavljam da govorite o Cinelli Colombini), kupi jednu bocu pa vidi u kakvom je stanju. 2004. je bila izvanredna berba, a ovo vino bi upravo sada moglo biti taman za piti.

            • buonsangue 22/03/2012 / 17:27

              “pa i dalje pojma nemam što je to chianti, a kako je buonsangue krenio rasčlanjivati i proširivati temu, izgleda da nikad i neću :(“__ Luka, znam da ti je poanta sasvim jasna i bez da ju ja ovdje “spelujem”, i shvacam da ovaj mix filozofije, teorije, prakse, povijesti i podataka tesko pada na prazan zheludac:-). No, tko zna, kad se sljedeci put, tko zna gdje i tko zna kada, nadjes u drustvu boce Chianti-ja, mozda ces, ni ne primjetivsi, imati u rukama temeljno orudje za najmanje generichku kontekstualizaciju vina u chashi. Bar se nadam… a za to se uopce i trudim :-).

        • buonsangue 22/03/2012 / 17:10

          “Da li misliš da je dr. Hanibal Lecter najzaslužniji za markentiški uzlet chiantia?” — Sasvim sigurno za to, a, po svoj prilici, i za cinjenicu da od jaganjaca otad ni glasa… 🙂

          • vinskamusica 27/03/2012 / 22:47

            kupio u DV 2004. Boca nažalost nije izdržala …

  8. ifke 22/03/2012 / 01:27

    Dečki, svaka vama čast, al meni je taj Enjingijev pinot 2008 odlično vino u kojem sam uživao. Točka. Svjestan sam da postoje i “tipičniji” predstavnici sorte. To nije garancija da u njima mogu uživati. Nisam jeo uz spomenuto vino, nego lagano rokanje navečer uz film prije spavanja, tako da nemam informacija o slaganju s hranom. A kaj se tiče zweigelta, neki dan sam otvorio 2007 i otišla je u kuac butelja, čini mi se. A nisam bio oduševljen ni dobrim buteljama iste berbe. Inače, oduševljen sam re-otkrićem majstora Enjingija, koji karakterom i cijenama svojih vina fakat rastura….

    • buonsangue 22/03/2012 / 18:21

      Sve 5, shefe, ne moras inzistirat. Da imas pomalo specifican ukus jasno nam je odavno :-). Nije mi namjera nesto puno sad ovdje o Enjingiju, ali, eto, kad smo vec tu… Moj odnos prema njegovim bijelim vinima najtocnije bi se mogao opisati kao odnos kritickog postovanja. Probao sam, tijekom godina, nekoliko odlicnih vina (sto sasvim sigurno nije slucajno), a bogami i nekoliko njih koja su mi se, onkraj varijable berbe, cinila sto pomalo “odradjena”, sto naprosto ne bas toliko uspjeshna. Sto se crnih vina tice, recimo to ovako: da ih se, kojim slucajem, odluci ostaviti, s moje bi strane svakako naishao na razumijevanje i podrshku u toj odluci 🙂

      • ifke 22/03/2012 / 23:25

        Hehe…..”đavle pakleni!”, rekla bi moja baba. 🙂 Ja kopam cijeli dan da bi vi prasci imali fensi paradajze na ljeto, i kaj me dočeka na dišinom blogu?! Kaj ste vi….neki intektualci? Dnevnik Vinozofije? I još koju temu su dečki zabrijali….pa čovječe, kad vas se dohvati ekipa s vinske priče, odgovoriće na sva vaša otvorena pitanja ko beba na zvečku. Ne petljajte se u njihov teritorij (prekultna su to vina za vas), dečki imaju u malom prstu Toscanu, kao najistočniji ekstremitet Ribere del Duero…. 🙂

        • buonsangue 23/03/2012 / 18:18

          Ma znam, psihofizicki se pripremam na novi pas mater klas o Srednjoj Roni… Evo, vec sam narucen na lobotomiju za dva tjedna (nije moglo ranije, velika je potraznja u ovim krajevima), bojim se samo da geniji ne preduhitre kirurge… 🙂

  9. madiraza 30/03/2012 / 15:27

    Donatella Cinelli Colombini….joj ….znam da nije lijepo ali ovo ime ti fino zvuči ko da je iz nekog pornića…. odma bi ga pogledao…mmm 🙂

    • buonsangue 30/03/2012 / 20:38

      Tebi vjerojatno i Prossima Uscita Portogruaro onda zvuci ko ime nekog napetog pornica? 🙂

      • madiraza 30/03/2012 / 21:03

        ma ne.savo ova donatella mi napeta.hehe

        • buonsangue 30/03/2012 / 21:12

          To ti je jedna fina gospodja u godinama. Al mozda bolje da se ne uplicem vishe u tvoje kreativne mashtarije, nece nitko profitirat 🙂

          • vinopija 30/03/2012 / 21:32

            madirazi je napeto i kad vidi Iločki podrumi, a kamoli Glavinuša, Darnekuša… perverznjak 🙂

            • madiraza 30/03/2012 / 21:45

              za par dana imam okrugli rodjendan.sve mi napeto postalo.sve pratim…hehe…tko ne pobjegne…

              • vinopija 31/03/2012 / 08:40

                regular gilf hunter 😀

                • madiraza 31/03/2012 / 08:58

                  teen porn 🙂

  10. madiraza 30/03/2012 / 21:16

    ma necemo dalje.i tak je zivot iluzija.jedino kaj cu ti reci da me od brkica bolila glava.djaba bilo konja vranih kad ja nisam s onom koju….

    • vinopija 30/03/2012 / 21:34

      Brkićeva vina ako su ispravna zadnja su na svijetu od kojih bi te “boljela glava”…

  11. madiraza 30/03/2012 / 21:36

    pa znam.zato sam i napisao.

    • ifke 30/03/2012 / 23:25

      madiraza, priznaj puku kolko si ti tih butelja brkića slistio pa te boli glava…….a uvijek postoji i mogućnost da te boli glava od manjka sumpora u vinu, što je za jednog zagorca ipak šok… 🙂

  12. madiraza 31/03/2012 / 08:31

    pola butelje….zato mi i bilo loše . to je vinopija kriv…njegova taktika…. a svi normalni ljudi koje ja znam oke mene piju 2-3 litre….. čak me sram im reči da znam koji put butelju maknut…..pokojni stric bi me se odrrekao… 🙂

  13. madiraza 01/12/2012 / 21:46

    evo probao sam chianti iz 2006. 70 kn getro….
    boja vrlo slična nekim postucina..tamno karamelizirana…miris mi vuće na neke naše plavce uz napomenu da je vino “svježije na nosu”..prozračnije…hm..vrlo pitko vino..ne izgleda u čai puno ali u ustima itekako…malo sam ga ostavio disati da ubijem tih 14% alc…uglavnom jako dobro..i nije preteško…

  14. madiraza 01/12/2012 / 21:49

    volim kad mi nalon vina pstane čisto grlo…nakon par minuta..kao da sam pio vodu..to mi je uvijek bio znak dobrog vina..iako nisam siguran da će svi shvatiti na što mislim..

  15. madiraza 01/12/2012 / 21:50

    a hebem ti slova mi beže ……daj insatlraj neki auto-correct ..heheeh

    • dinko-šminko 02/12/2012 / 11:50

      madiraza kakva je ponuda vina u getrou?

  16. madiraza 02/12/2012 / 12:09

    tak -tak—-da se nešto i nači ali dosta skupo…nisam oduševljen…nema ništa posebno opčenito..a po cijeni pogotovo…a vrutak još uvijek najisplativiji….

    • vinopija 03/12/2012 / 16:22

      Pa dobro čime si se ovaj put trovao… nisi naveo jel to President`s Choice Chianti ili možda Grandi Chianti? Inače nemam ništa protiv Getroa, čak imam i njihovu karticu lojalnosti jer sam svojevremeno dosta pazario 😉 i kad mi je već usput, ali sam zaključio da mi je vinska ponuda potpuno van konkurencije. Čak mislim da se sjećam posljednjeg vina kojeg sam kupio u Getrou prije tri godine, Rioja, Berberana, Dragon ili Red Dragon 🙂 Neki smešni Tempranillo, mislim da bi morao biti u dojmovima, uf 😀 Uglavnom, wtf si to točno uzeo? Jučer me stara uplašila kad me pitala kakvo je to vino na kojem piše konzumirati u roku tri dana nakon otvaranja?!? Iz Lidla… možda su to ta čuvena nesumporena vina 😉 Ili obrnuto?

  17. madiraza 03/12/2012 / 17:16

    hehe..nije baš tak kako misliš…dakle kupio sam Donatella Cinelli Colombini, Fattoria il Colle, Chianti Superiore, 2006 po cijeni od 70 kn,,,to mi jedino zapelo za oko….a slažem se s tobom u vezi ponude u Getrou…skupo i ništa posebno(klasično opremljeno)….čuj za nesumporena vina nemam novaca… i godina da bi bih povjerovao u tu priču:) osim možda od onog janeza…president choice nisam nikad probao i ne namjeravan kao ni jedno vino koje je netko kupio u koncentratu,razrijedio i prepakirao.(president choice)…to mi nešto najoodvratnije što se može s vinom napraviti….stara ti nije kupila vino nego proizvod sličan vinu 🙂

  18. madiraza 04/12/2012 / 22:52

    e a sad mi nakon dva dana skroz drugačije….drugo vino…prehard za mene…ko neki ultra teški crni pinot….naporno mi….ishlapile vitalne kiseline..e sad mi nevalja…i hebi ga….i kaj sad?koju poruku poslat?da sam poludio valjda…

    • Krešimir 27/03/2013 / 13:21

      U Mercatoru su danas butelje na -30%. Gore navedeni Chianti godište 2009. me došao 53,19 kuna! Uzeo i 2 Miloševa plavca 2008. za 58 kuna!!! Razmišljao sami o Stagnumu iz 2005. koji bi došao 160 kunića, ali sam odustao sjetivši se koliko dugo stoji na sobnoj temperaturi i svjetlu. Našao bi se još pokoji dobar ubod…
      E da, ovaj Chianti je ispao genijalan combo sa sarmom!

      • vinopija 27/03/2013 / 13:31

        Chianti Donatelle CIneli Colombini i sarma?!? Sad me strašno zanima kakva je to sarma 🙂 Ali, hvala na informaciji. Općenito, već sam negdje najavio da će proljeće uoči 01.07. biti puno akcija i pražnjenja zaliha.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s