Tomac, Chardonnay, 2009.

Cijena: 74,30 kn (ožujak 2012.)

Na trenutak sam kraj Rajnskih Rizlinga i sada Crnog Pinota te pjenušca (Classic) bio zaboravio da Tomac pravi i jedan od najboljih Hrvatskih Chardonnaya. Zato me na to podsjetio s ovom buteljom audiofan s kojim više nisam u nikakvim odnosima, ali odlučio sam ipak objaviti dojam o jednom sjajnom vinu.

Ono što je najveći zamislivi plus ovom Chardonnayu je doživljaj na nosu. Mene je ozbiljno podsjetio na neke prave Šampanjce. Senzacija dublja od uobičajene voćnosti, pa čak i asocijacija na kvasac i dvopek prepečenac. „Slanost“ koja ostaje na usnama i tek dah drva na nosu…

Simfonično 🙂 Harmonično vino u najboljoj Chardonnay maniri unutar Hrvatskih okvira. Sa strukturom koju mi se ne da raščlanjivati na gradivne komponente. Ozbiljan Chardonnay s nešto više sočne užitnosti, nešto više alkohola (13,8%) i nešto deblje tjelesine 😉 ne toliko prezentnog ekstrakta, ali usporedivo s najboljima 😀

Besprijekoran balans djeluje ugodno i smirujuće, pamtit ću ga kao vrlo otmjeno vino, ugodno i glatko, svila na jeziku. Naposljetku, mislim da nije za pretjerane „Montrachet“ čaše. Ja sam ga konzumirao iz „univerzalke“ za bijela vina. Minus 4!

18 misli o “Tomac, Chardonnay, 2009.

  1. madiraza 04/04/2012 / 15:09

    vinopija od mrzitelja do ljubitelja charda…. lijepo je pratiti promjene…heheh…iako mislim da je područje pleševice više za to zaslužno negoli sorta…. u tvom slučaju

    • vinopija 04/04/2012 / 15:23

      pa i nije ti to tolika promjena… veća promjena u mojem slučaju bi značila da sam počeo preferirati Charonnaye koji su u jednom trenutku postali popularni, s previše drva, alkohola pa i ekstrakta, a osobito pretjerane malolaktike… maslac volim jesti, ali ne i piti.

      • vinopija 04/04/2012 / 15:24

        Evo, da sad moram odabrati jedno vino od svih na svijetu, vjerojatno bi to bio jedan Blanc de Blancs…

        • ifke 04/04/2012 / 19:56

          kakaf odvratantan suckup …….ljigoši, kupite si u dućanu kvasac de kvasacs, rastopite ga u deci mineralne, pa cuclajte… 🙂

          • buonsangue 04/04/2012 / 20:28

            Shefe, bojim se da si nakon ovog komentara ti taj koji ce ic u ducan po kvasac de kvasacs ak se jednog dana ipak spametish pa pocnes brijat na BdB :-). No, nista ne brini: mnogo sam te se sjecao jedan dan za ruckom dok sam greshkom ispijao jedno deset-petnaest godina premladi Trimbachov CFE 2004: vino ko stvoreno za tebe… 🙂

            • vinopija 04/04/2012 / 20:57

              imam ja nešto ko stvoreno za njega. Pokošeno sjeno se zvao taj aftershave iz davnih dana. ifkeu bi to bio najbolji Sauvignon ikad 😀

              • vinopija 04/04/2012 / 21:06

                osim toga, ne možeš tako ifke… koji kvasac i koju mineralnu i zašto baš deci ?!?
                😉

            • ifke 04/04/2012 / 22:53

              Hahaha…..nek ti bude, nisu baš tak loši 🙂 A ovo sa Trimbom je okrutan niski udarac prema nevoljniku koji se rodio i živi svoj jadni život sa kroničnom hiporizlingozom te enopedofilijom (potonja u fazi uspješnog liječenja)… 🙂 …al ak niš drugo, ja bar znam kak sovinjon miriši i nije me sram to reći… 🙂

  2. buonsangue 04/04/2012 / 16:26

    “…u najboljoj Chardonnay maniri unutar Hrvatskih okvira” ___ I shire, u slucaju ove berbe. Briljantno vino. Danas si bas u jednom danu ubo dva koja su cak i meni -za ozbiljno 🙂 – sam vrh lokalne produkcije zadnjih godina.

    • vinopija 04/04/2012 / 16:35

      ?!? vidiš, još za ovaj Chardonnay sam mogao naslutiti, ali tko bi rekao za Uroboros 08…

      • buonsangue 04/04/2012 / 16:47

        O, da. Uroboros ’08 je jedino vino kraj kojeg sam na trenutak blazheno zaboravio sta sve druga skvadra radi s “ambicioznim”, “odgajanim” malvazijama (ukljucujuci i tzv. “najbolja vina na svijetu” bez kojih je teshko zapaliti cigaru)… Apsolutno nadilazi zhanr: fabulous wine, no more and no less. (Kao i ’09, koja s izmjenjenom impostacijom ima veoma slican rezultat).

        • vinopija 04/04/2012 / 17:02

          Dakle smatraš da “nadilazi zhanr”? Meni je recimo prikladno isticati kako Trapan radi svoja, autorska vina i s velikim osjećajem u podrumu. Osobito Uroboros 09 bi tu izdvojio kao primjer. Nisam se usudio konstatirati da je nadišao sve ostale koliko god mi se svidjelo… možda ne tako različita kao Brečevićeva recimo, a uspješnija od svih dosad školovanih u akaciji.

          • buonsangue 04/04/2012 / 17:11

            Meni se cini da su Breceviceva malvazija i Uroboros fakat dva razlicita zhanra (to steta the obvious, kad kazhem zhanr ne mislim “malvazija”, vec upravo razliciti zhanrovi/trendovi unutar toga sto se i kako u Istri radi s malvazijom).. To mi je malo isto ko ono kad si mi ujutro upetljao onu neku “sur lie” spiku pod moj b) o superpoziciji signature terroir-a na sortnost. Ne znam jel si ti danas dekoncentriran ili ja kakam jos nerazumljivje no inace? 🙂

            • vinopija 04/04/2012 / 21:01

              uvijek sam okupiran nečim tako da ne bi trebao biti toliko dekoncentiraran ali moja gospođa se ne bi nužno složila 😀
              međutim, ovaj put ja “kakam nerazumljivije nego inače” u namjeri da potaknem ove odgovore, a vjerujem da će i vinaru biti jako drago

              • buonsangue 04/04/2012 / 22:38

                Pa moje mishljenje o Trapanovim uspjelijim dosadashnjim vinima nije vec odavno nikakva tajna. Nadam se da cu i ubuduce imati razloga za dobre, a tu i tamo cak i superlativne dojmove. No, kad smo vec kod toga, par kratkih i usputnih primjedbi na neke nedavne “kritike” sto lika, a sto i djela doticnog vinara. Prvo, kazu onaj Stanlio i Olio (jedan pishe, drugi odgovara na pisma citatelja, hilarious arrangement, mora da se burazi super zabavljaju 🙂 ) da Trapan iskache iz pastete, da ga vise ima u foto albumima cool skvadrice i na drustvenim mrezhama nego, kao, tamo gdje bi ga trebalo bit. Nije mi jasno zasto se ljudi toliko znoje oko toga jel covjek partijaner ili ne: nivo kvalitete vecine vina koja izlaze iz njegovog podruma je nedvojben i odaje zavidan nivo koncentracije bas tamo gdje je jedino vazno (nadam se da ce tako i ostati), a ono sto u kontekstu jos mnogo vise iznenadjuje i veseli je stilska zrelost i osvjezavajuca trezvenost vecine tih vina. Drugo: cijene Trapanovih vina su, na sadasnjim razinama, jednako trezvene, realne, i u veoma povoljnom odnosu naspram kvalitete. O cemu uopce pricamo?! Koliko znam, prakticki citava kolekcija se krece izmedju 60-ak i 100-tinjak HRK, a radi se o vinima koja su u hrvatskom kontekstu apsolutni vrh, a i u shirem kontekstu naprosto dobra vina s neekscesnom cijenom. Sto nije malo…

          • buonsangue 04/04/2012 / 17:15

            No, da odgovorim na pitanje: da, mislim da nadilazi zhanr u svakom smislu. Mislim da su Uroboros 08 i 09 manje-vishe najbolja istarska bijela vina koja sam uopce ikad probao, i to s prilicno osjetnim odmakom od iduceg pratitelja.

            • buonsangue 04/04/2012 / 17:17

              (Isto kao sto su i odredjena Tomceva bijela vina sasvim ocito najbolja suha bijela vina kontinentalne Hrvatske. O pjenushcima je izlisno uopce i govoriti.)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s