Tomac, Chardonnay, 2009.

Cijena: 74,30 kn (ožujak 2012.)

Na trenutak sam kraj Rajnskih Rizlinga i sada Crnog Pinota te pjenušca (Classic) bio zaboravio da Tomac pravi i jedan od najboljih Hrvatskih Chardonnaya. Zato me na to podsjetio s ovom buteljom audiofan s kojim više nisam u nikakvim odnosima, ali odlučio sam ipak objaviti dojam o jednom sjajnom vinu.

Ono što je najveći zamislivi plus ovom Chardonnayu je doživljaj na nosu. Mene je ozbiljno podsjetio na neke prave Šampanjce. Senzacija dublja od uobičajene voćnosti, pa čak i asocijacija na kvasac i dvopek prepečenac. „Slanost“ koja ostaje na usnama i tek dah drva na nosu…

Simfonično 🙂 Harmonično vino u najboljoj Chardonnay maniri unutar Hrvatskih okvira. Sa strukturom koju mi se ne da raščlanjivati na gradivne komponente. Ozbiljan Chardonnay s nešto više sočne užitnosti, nešto više alkohola (13,8%) i nešto deblje tjelesine 😉 ne toliko prezentnog ekstrakta, ali usporedivo s najboljima 😀

Besprijekoran balans djeluje ugodno i smirujuće, pamtit ću ga kao vrlo otmjeno vino, ugodno i glatko, svila na jeziku. Naposljetku, mislim da nije za pretjerane „Montrachet“ čaše. Ja sam ga konzumirao iz „univerzalke“ za bijela vina. Minus 4!

Oglasi

18 thoughts on “Tomac, Chardonnay, 2009.

  1. madiraza 04/04/2012 / 15:09

    vinopija od mrzitelja do ljubitelja charda…. lijepo je pratiti promjene…heheh…iako mislim da je područje pleševice više za to zaslužno negoli sorta…. u tvom slučaju

    • vinopija 04/04/2012 / 15:23

      pa i nije ti to tolika promjena… veća promjena u mojem slučaju bi značila da sam počeo preferirati Charonnaye koji su u jednom trenutku postali popularni, s previše drva, alkohola pa i ekstrakta, a osobito pretjerane malolaktike… maslac volim jesti, ali ne i piti.

      • vinopija 04/04/2012 / 15:24

        Evo, da sad moram odabrati jedno vino od svih na svijetu, vjerojatno bi to bio jedan Blanc de Blancs…

        • ifke 04/04/2012 / 19:56

          kakaf odvratantan suckup …….ljigoši, kupite si u dućanu kvasac de kvasacs, rastopite ga u deci mineralne, pa cuclajte… 🙂

          • buonsangue 04/04/2012 / 20:28

            Shefe, bojim se da si nakon ovog komentara ti taj koji ce ic u ducan po kvasac de kvasacs ak se jednog dana ipak spametish pa pocnes brijat na BdB :-). No, nista ne brini: mnogo sam te se sjecao jedan dan za ruckom dok sam greshkom ispijao jedno deset-petnaest godina premladi Trimbachov CFE 2004: vino ko stvoreno za tebe… 🙂

            • vinopija 04/04/2012 / 20:57

              imam ja nešto ko stvoreno za njega. Pokošeno sjeno se zvao taj aftershave iz davnih dana. ifkeu bi to bio najbolji Sauvignon ikad 😀

              • vinopija 04/04/2012 / 21:06

                osim toga, ne možeš tako ifke… koji kvasac i koju mineralnu i zašto baš deci ?!?
                😉

            • ifke 04/04/2012 / 22:53

              Hahaha…..nek ti bude, nisu baš tak loši 🙂 A ovo sa Trimbom je okrutan niski udarac prema nevoljniku koji se rodio i živi svoj jadni život sa kroničnom hiporizlingozom te enopedofilijom (potonja u fazi uspješnog liječenja)… 🙂 …al ak niš drugo, ja bar znam kak sovinjon miriši i nije me sram to reći… 🙂

  2. buonsangue 04/04/2012 / 16:26

    “…u najboljoj Chardonnay maniri unutar Hrvatskih okvira” ___ I shire, u slucaju ove berbe. Briljantno vino. Danas si bas u jednom danu ubo dva koja su cak i meni -za ozbiljno 🙂 – sam vrh lokalne produkcije zadnjih godina.

    • vinopija 04/04/2012 / 16:35

      ?!? vidiš, još za ovaj Chardonnay sam mogao naslutiti, ali tko bi rekao za Uroboros 08…

      • buonsangue 04/04/2012 / 16:47

        O, da. Uroboros ’08 je jedino vino kraj kojeg sam na trenutak blazheno zaboravio sta sve druga skvadra radi s “ambicioznim”, “odgajanim” malvazijama (ukljucujuci i tzv. “najbolja vina na svijetu” bez kojih je teshko zapaliti cigaru)… Apsolutno nadilazi zhanr: fabulous wine, no more and no less. (Kao i ’09, koja s izmjenjenom impostacijom ima veoma slican rezultat).

        • vinopija 04/04/2012 / 17:02

          Dakle smatraš da “nadilazi zhanr”? Meni je recimo prikladno isticati kako Trapan radi svoja, autorska vina i s velikim osjećajem u podrumu. Osobito Uroboros 09 bi tu izdvojio kao primjer. Nisam se usudio konstatirati da je nadišao sve ostale koliko god mi se svidjelo… možda ne tako različita kao Brečevićeva recimo, a uspješnija od svih dosad školovanih u akaciji.

          • buonsangue 04/04/2012 / 17:11

            Meni se cini da su Breceviceva malvazija i Uroboros fakat dva razlicita zhanra (to steta the obvious, kad kazhem zhanr ne mislim “malvazija”, vec upravo razliciti zhanrovi/trendovi unutar toga sto se i kako u Istri radi s malvazijom).. To mi je malo isto ko ono kad si mi ujutro upetljao onu neku “sur lie” spiku pod moj b) o superpoziciji signature terroir-a na sortnost. Ne znam jel si ti danas dekoncentriran ili ja kakam jos nerazumljivje no inace? 🙂

            • vinopija 04/04/2012 / 21:01

              uvijek sam okupiran nečim tako da ne bi trebao biti toliko dekoncentiraran ali moja gospođa se ne bi nužno složila 😀
              međutim, ovaj put ja “kakam nerazumljivije nego inače” u namjeri da potaknem ove odgovore, a vjerujem da će i vinaru biti jako drago

              • buonsangue 04/04/2012 / 22:38

                Pa moje mishljenje o Trapanovim uspjelijim dosadashnjim vinima nije vec odavno nikakva tajna. Nadam se da cu i ubuduce imati razloga za dobre, a tu i tamo cak i superlativne dojmove. No, kad smo vec kod toga, par kratkih i usputnih primjedbi na neke nedavne “kritike” sto lika, a sto i djela doticnog vinara. Prvo, kazu onaj Stanlio i Olio (jedan pishe, drugi odgovara na pisma citatelja, hilarious arrangement, mora da se burazi super zabavljaju 🙂 ) da Trapan iskache iz pastete, da ga vise ima u foto albumima cool skvadrice i na drustvenim mrezhama nego, kao, tamo gdje bi ga trebalo bit. Nije mi jasno zasto se ljudi toliko znoje oko toga jel covjek partijaner ili ne: nivo kvalitete vecine vina koja izlaze iz njegovog podruma je nedvojben i odaje zavidan nivo koncentracije bas tamo gdje je jedino vazno (nadam se da ce tako i ostati), a ono sto u kontekstu jos mnogo vise iznenadjuje i veseli je stilska zrelost i osvjezavajuca trezvenost vecine tih vina. Drugo: cijene Trapanovih vina su, na sadasnjim razinama, jednako trezvene, realne, i u veoma povoljnom odnosu naspram kvalitete. O cemu uopce pricamo?! Koliko znam, prakticki citava kolekcija se krece izmedju 60-ak i 100-tinjak HRK, a radi se o vinima koja su u hrvatskom kontekstu apsolutni vrh, a i u shirem kontekstu naprosto dobra vina s neekscesnom cijenom. Sto nije malo…

          • buonsangue 04/04/2012 / 17:15

            No, da odgovorim na pitanje: da, mislim da nadilazi zhanr u svakom smislu. Mislim da su Uroboros 08 i 09 manje-vishe najbolja istarska bijela vina koja sam uopce ikad probao, i to s prilicno osjetnim odmakom od iduceg pratitelja.

            • buonsangue 04/04/2012 / 17:17

              (Isto kao sto su i odredjena Tomceva bijela vina sasvim ocito najbolja suha bijela vina kontinentalne Hrvatske. O pjenushcima je izlisno uopce i govoriti.)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s