Vrijeme je bilo memljivo 🙂
Ali zato je festival bio izvrstan. Zamršeni labirint hodnika pun eksponata Gliptoteke odigrao je šarmantno ulogu kulise vinske priredbe u kojoj bi se volio izgubiti ponovo.
Čak niti Zagrebačko proljeće s izmjenom hladnih vjetrova, sparine, kiše i varljivog sunca nije smetalo. Sadržajem prebogat festival razvukao se prostorom Gliptoteke, a dijelom i Centra Kaptol i sve je sličilo na vrlo ozbiljnu manifestaciju za koju tri dana definitivno nisu previše.
Bilo je mjesta i za moju radionicu o čemu ću više napisati uskoro. Organizacija navodi brojku od čak 5000 ljudi koji su prošli festivalom, a da ni u jednom trenu nisam doživio gužvu kakva uobičajeno nastaje pod takvim pritiskom.
Savim dovoljan broj vinskih izlagača od čega manji dio stranih vinara, očito su bili dovoljan poticaj publici da iskoristi priliku. Jedini segment koji je posjetitelja metropole mogao spustiti na zemlju bila je nešto škrtija gastro ponuda. Doduše, moji favoriti Azrri, Igo Mat, „Milena“ bakalari nisu izostali, ali da nije bilo Paške sirane, sira ne bi niti okusio. Stoga, od sad gledam odabirati češće njihovu ponudu.
Već tradicionalno, trenutak je da izdvojim vina koja su meni bila svojevrsna „otkrića“ festivala:
1. Masseria Pepe, Dunico, Primitivo di Manduria, 2009
Vino koje se pojavilo kao uzorak iz bačve napunjeno u boce za potrebe festivala dio je ponude Racemi, skupine vinara Puglie.. Žao mi je što nisu ponijeli vina lokalnh opskurnih sorti Ottavianello i Sussumaniello, ali ipak se barem u kupaži moglo kušati Negroamaro i Malvasia Nera-u. Međutim, Primitivo je bio logičan odabir i premda sam koncentrirano probao i Felline, možda prvo vino selekcije, oduševio me tek Dunico. Čudesni Dunico je 100% Primitivo sa pjeskovitog tla na samom rubu unutrašnjosti talijanske čizme iz 50-60 godina starih vinograda vrlo niskih prinosa, u podrumu odgajano u velikim bačvama Slavonskog hrasta tijekom barem 8 mjeseci. Naravno da je najskuplje i najteže dostupno od ponuđenih vina, premda se tih 20 EUR ne čini tako nepristupačnim obzirom na ostale parametre jednažbe…
2. Saints Hills, Sv. Roko 2010
Komarna na Pelješcu je lokalitet s kojeg dolazi cjenovno pristupačniji Plavac Mali kuće Saints Hills i jedva ga čekam probati u miru kad se uskoro pusti na tržište. Po pamćenju, dobra ekstrakcija i uravnoteženost strukture iznad očekivanja…
3. Tenuta Villanova, Refosco Colombara, Uve Nostre, 2008
DOC Isonzo (Friuli), isključivo Refosco dal Peduncolo Rosso ako se dobro sjećam i prekrasno vino u potpunosti prema mojim afinitetima u ovom segementu.
Bilo bi tu još nekih vina, ali koja još nisu u potpunosti spremna poput Crnog Boškinca 2009 i dr.
Prve večeri je Frano Miloš predstavio svoju izložbu fotografija na temu godišnjih doba na Pelješcu i tom prilikom otvorio i Stagnum 1994. te desertni Stagnum iz 1992 !?! Istovremeno uzbudljiv i smirujući trenutak raritetnog doživljaja.
U nedjelju je održan i masterclass Ridge vineyards u kojem je David Gates predstavio vina:
- Ridge Santa Cruz Mountains Estate Chardonnay 2008
- Ridge Monte Bello Chardonnay 2007
- Ridge Santa Cruz Mountains Estate 2007 (58% CS, 42% M)
- Ridge Monte Bello 2006 (68% CS, 20% M, 10% PV, 2% CF)
- Ridge Monte Bello 1995 (69% CS, 18% M, 10% PV, 3% CF)
- Ridge Geyserville Zinfandel 2008 (64% Zinfandel, 20% Carignane, 12% Petite Syrah, 2% Alicante Bouschet, 1% Mataro (Mourvedre)
- Ridge Lytton Springs Zinfandel 2008 (74% Zin, 21% Petite Syrah, 5% Carignan)
Iz fotografije se vidi koliko sam kojeg vina ostavio u čaši i prema tome koji su osobni favoriti. Tek kasnije sam doznao da ipak imam skup ukus 😉 Međutim, nakon Ridge Monte Bello 1995 morao sam zaključiti kako više nema smisla vraćati se na festival. Tako sam se neočekivano pozdravio s ovogodišnjim ZWGW uz posljednje kapi Monte Bella u čaši sa željom da se ovakvo iskustvo festivala ponovi i sljedeće godine.
Dnevnik vinopije 
na ovim festivalima se samo narajcaš. U svakom smislu. I nakon toga odeš i počneš tražiti ista vina.prvo se razočaraš jer nisu dostupna.onda se razočaraš sa visokom cijenom. onda se razočaraš kak neki piju fina vina a ti nemaš za ista.onda se ubiješ s nekim šrotom i pričaš bajke kompiću kak si bio na festivalu i sve mu ispričaš.dajte mi sva vina sa svih festivala na svijetu u dučan i po cijeni od 30 kn…to bi mi imalo jako smisla 🙂
postani osnivač pokreta “sve po trideset”… jedino me nešto muči, sjetio sam se nedavno neke čudnovate “akcije” u Zadarskom Metrou u kojoj je Milošev Stagnum bio 80 kn… onda sam shvatio da zapravo ne želim da to vino košta toliko, ili zato jer sam ga plaćao više ili zato jer to ruši neki koliko toliko smisleni sustav vrijednosti… možda postajem vinski snob 🙂 možda je ipak nešto petnaesto, ali siguran sam da ti se ne bi svijdelo kad bi sva vina bila po istoj cijeni (uostalom, većini je i 30kn puno previše 😉
zahebavam malo.hehe.kad nisam bio na festivalu.sta cu drugo.ova teorija oko cijene ti apsolutno drzi vodu.a i vecina skupljih vina se pomalo trude biti dostupnija siroj masi.a exkluziva i tak nije za svakog.dobar si,nedas se izbaciti iz takta 🙂
…evo, samo zbog tebe 😉 imaš Kitokrete u novom dojmu, cijena u skladu s novim direktivama 🙂
fala šefe…. glavno da vino nije kita 🙂 … tj možda ipak je pomalo 🙂 e ja bi onog drugog sontacchija po ovoj cijeni 🙂
Stagnum za 80 možda je “too much”, ali recimo Miloš bazni plavac u rangu 40-50kn bi bilo izvrsno 😉
Milosev Plavac ti kod Milosa i kosta tocno toliko: 50 kuna.
Svejedno. I za MPC od 70 kuna ne mogu naći niti jedan bolji Plavac, a s ovim godištem 2008. “letvica” je zacementirana bojim se za dugo vremena…
Pa dobro, to je vec druga tema. Ja bih dapace bez rezervi rekao da je prvi sljedeci plavac koji se uopce po kvaliteti moze mjeriti negdje oko 140 kunjerosa.
ajkvragu, mutikašo i bezglavniče i tvoja jezičina….nadam se da gosp. M. ne čita blogove okolo… 🙂
Zar nije prvi sljedeci ravno 160 kuna? 😉
Ma znam, ali nisam siguran da je ovdje bila riječ o cijenama “kod vinara” a i Ponikve mi nisu baš usput 😉 Inače da Miloš ima još koje direktno prodajno mjesto u ovom kopnenom dijelu tih 50 kn bi bila izvrsna cijena. E tu mi nikako ne sjeda onih 80kn za Stagnum-a u Metrou…..
Ima ih jos, a dokle ce neznam.. Vjerojatno im nije išlo za 220 kn, još na njemu piše stolno vino, pa koji će ugostitelj to uzeti? A i ovako čini mi se da ne kuri, izgleda da nitko nekuži koji se biser tu skriva.. Evo ja jucer otvorio jos jednu bocu.. Što reći.. Aj, malo mi je već neugodno tako jeftino piti Stagnum, neću više majke mi 🙂 Čekam novo godište po punoj cijeni..
Pozdrav društvo, ne bi ja razbijao glavu s tom limitiranom prodajom dva, tri kartona koja su se tko zna kojim putevima našla u Zadarskom Metrou… to nema veze s regularnim cijenama, a pogotovo sa smiješnom “klasifikacijom” stolna/kvalitetna/vrhunska. Zapravo sam se javio da prokomentiram kako ne mogu vjerovati koliko ljudi još uvijek gleda je li vino “vrhunsko” ili “stolno”… that makes me a sad panda
bas sam mislio da ta “akcija” nece biti otkrivena :), inace zivim u zd i u metroa je to dosta cesto i vinima nista ne fali, obicno se dogadja kad dobijaju nova godista ili zadnje boce, bas je neki dan bilo plavca korta katarine po 50kn, ( stagnuma 2005 jos ima po 80-tak kuna i mendekove selekcije 2006 po 75kn), trajectuma
po 60-tak….
Nego jeste li probali brunello 2004 u kauflandu 129kn ili barolo 2007 85kn u istoj trgovini, jeli vrijedi tih novaca s obzirom da ni i u montalcinu nema brunella ispod 15€ losijih godista
Ma u mom selu kad se otvorio market Plodine, bila je jedna zgodna zaliha Grgićevog Pošipa po 35 kuna. Ja sam se nećkao kupiti sve ili ne i dok sam razmišljao jedan gad mi je sve pokupovao ispred nosa.
Još nisam prežalio…:-(
Zaboravih pitat: majke ti, koji Kaufland? Borongaj?
ne u zadru, ali čini mi se da su to vinari koji rade za velike trgovine
Vidim da si fotko Marinu Sgubin, jamačno ti se svidjela kupaža tokaja i prijatelja. Jesi probo pinot nero? Prodaju ga po 35 eura, majke ti mile….
Jesam. Ne znam bi li dao 35 Eur za taj konkretni PN, ali zahtjevno je koncentrirano probavati Pinote na festivalu kao i sve uostalom, pa ne bi znao reći više… ali jako zanimljiva Sgubinka… drago mi je da sam probao.
Meni osobno prostor nije bio nešto, bolje od MSU-a ali lošije od Esplanade… previše razvedeno. Na žalost na radionicama nisam bio… Navodno je trebala biti i prodaja vina na festivalu ali na to nisam naletio…
Mislim da je bila i prodaja negdje u Kaptol centru, ali manje bitno… Esplanada je uvijek odličan prostor, ali kad krene gužva subotom poslijepodne i Esplanada skroz gubi formu i smisao, a Gliptoteka se baš zbog razvedenosti “drži” i mene je podsjetilo na “vajngurme” u MUO…
Ja sam se u potrazi za teranofilskom radionicom opet uspio izgubiti. 😉 Vrijedilo je biti prisutan. Jako. 🙂
Prostor Gliptoteke je bolji od lanjskog u MSU, ali me određena dislociranost izlagača (dvije zgrade, most, hodnici i tajna vrata) te pomalo labirintski prostor uspio ”oznojiti”. Sve u svemu, dobro i veliki pomak od lani. Wine shop nisam našao, a niti tete u press centru nisu znale o čemu se radi.
Nekoliko zanimljivih novih izlagača (Polz, Blažič) i prilika za kušanje starih favorita, u prostoru neopterećenog gužvom, ipak daju plus festivalu u novom prostoru.
Sve što je potrebno je postaviti bolje oznake jer ni sam ne bi nikad našao radionicu bez veće potrage 🙂 a curice u press centru uglavnom zbunjene i nekorisne barem prvi dan… ali to sam i očekivao. Mislim da je najgora stvar prevelika gužva i neprohodnost, a tu se Gliptoteka ipak iskazala.
Slažem se, potrebne su bolje oznake da ne lutamo kao sgubin. 😉
U svakom slučaju bio je to dobar uvod i priprema za Makarsku. 🙂