Priča o vinima Mihe Rozića zapravo je priča o položaju Mili. Mili je položaj jedinstvenih mikroklimatskih obilježja, južne ekspozicije na poluotoku Pelješcu, kao što su to i davno zaštićeni položaji Dingač i Postup, ali se nalazi nešto južnije na još nepristupačnijem terenu. U usporedbi s proslavljenim Dingačem i Postupom, položaj Mili skoro je nepoznat. Za pretpostaviti je da dobar dio kupaca misli kako je pogrešno napisano „Mili“ umjesto Plavac Mali na etiketi 🙂
Međutim, povijest Milog datira iz vremena Dubrovačke Republike, a vina koja daje su stvarno specifična. Možda zbog vjetra koji često puše iz smjera Stonske solane ili nečeg trećeg, ti su vinogradi jedni od rijetkih koje nije poharala filoksera još u 19. stoljeću.
Odabrana vina otkrio sam na Hrvatskom festivalu hrane i vina u Zagrebačkoj Areni i kasnije isprobao u miru…
Miho Rozić, Mili, Plavac Mali, 2010.
Cijena: 120,00 kn kod vinara
Već izdaleka se stvaraju snažne asocijacije, smola crnogorice i borove iglice, zapravo cijela borova šuma 🙂 s jednom neuobičajenom „eteričnom“ komponentom strahovito zanimljivom na nosu. Cijeli je mirisni doživljaj izrazito prodoran, radioaktivan 🙂 S vremenom se ipak razvijaju i mekše senzacije… kupine, karamela, kava i rogač… još uvijek s dosta oštrine.
Na nepcu tanični suhi Plavac Mali s 15,4% alkohola, izvjesno iz vrlo zrelog materijala. Svoj Plavac s položaja Mili, vinar bere prije ostalih ako želi dobiti suho vino koje ne bi bilo prejako. Jačine i snage svakako ne nedostaje, goropadnu ljutu strukturu na okupu drže kiseline koje uravnotežuju doživljaj u kojem se osjeća duh manufakturne kućne radinosti… prirodna „medicina“ za probavu, za smirenje, za glavobolju, urtikariju, nastavi niz 😀
Poput Dingača s daškom vjetra… voćna jezgra oklopljena sirovom snagom položaja Mili.
Minus 4.
Miho Rozić, Plavac Mali, 2010.
Cijena: 60,00 kn kod vinara
Deklarirano polusuhi Plavac Mali s 15% alkohola koji nije s lokaliteta Mili već unutrašnjosti Pelješca kod Stona i Ponikava.
Uz dosta vrućine na nosu donosi i rustikalni koncentrat truležastog voća i mokrog drva, zapečenih maslina i soli. Međutim, na nepcu je struktura u nemogućoj ravnoteži, odnos kiselina i sladora takav da tek natpis na etiketi svjedoči o polusuhom Plavcu Malom.
Možda baš zahvaljujući pitkosti, brojni tanini neće stisnuti usta ili obrnuto 🙂 Jasno, tanini su i dalje prirodno „ljepilo“ Plavca, a arome prezrele i koncentirane. Sva žestina bez težine… u kontekstu 15% nevjerojatno pitak Plavac Mali.
Tako naivno iskren, jednostavan, pun snage i tijela koje ispunjava usta, ali bez velike filozofije i kompleksnosti. Ono sam što jesam i zahtijevam malu „adaptaciju“, jer možda se neće svakome svidjeti stanovita gorčina kadulje u finišu, ali to je vino. 3do4
Miho Rozić, Elihu, 2009.
Cijena: 170,00 kn kod vinara
S festivalske degustacije vratio sam se uvjeren da je suhi Mili 2010 moj favorit. Sada znam da je to Elihu, poluslatko vino s 15,6% alkohola u izduženoj 0.385 L boci.
Obzirom da je više desertni liker nego vino, odabirem malu čašicu za desertna vina.
Na nosu kupinovo vino. Pravi koncentrat kupine. Zatim i ljekovito bilje.
U ustima borovnice i višnje, izvrsne „voćne“ kiseline uzdižu strukturu i vino se prezentira u neočekivanom svjetlu. Iznenađujuće sitnih te ne suviše brojnih tanina.
Nakon isprobavanja na sobnoj temperaturi, ostavljam vino u ledu… rashlađeno, osjećaj kao da žvaćem smrznuto prezrelo grožđe. Divno! Čak i nos postaje predivan jer se vrućina alkohola više uopće ne osjeti i jedino tanini postaju nešto grublji, ali i oni kao da se tope u ustima poput kakvog ledenog deserta. Ostaje samo karamela koja nikada ne prestaje.
Također, ta specifična senzacija koju ću pripisati položaju. Eliksir položaja Mili, gladak i čvrst kao ravna stijena. Juhuhu za Elihu 🙂 Četiri plus!
Dnevnik vinopije 
Ovaj posluslatki bih preskočio, no prva dva su vrlo pristojni plavci, koji u sebi nose sve ono sto se od ovih Dalmatinaca i očekuje. Prvi, dakle Plavac mali sa položaja mili, je po meni za klasu bolje vino od ovog drugog Plavca malog. Mada, sa druge strane, opet ne toliko koliko razlika u ceni izmedju njih dvojice sugerira. Koji god, od njih dvojice da odaberete, nećete nikako pogrešiti.
Pozdrav putniče 😉
Iz tvojeg komentara sam stekao impresiju da si imao priliku probati baš ova vina ovog vinara i navedenog godišta?!?
Ovo poluslatko nisam, jer generalno nisam fan takvih vina, pa ih po pravilu uvek izbvegavam. Dok prva dva jesam.
Moram to probati u Makarskoj, Josipa mi već govorila o tome, a nikako da naletim. Nadam se da će biti tamo…
Kad smo već kod toga, nadao sam se doznati listu izlagača ove godine prije nego stignem, a slutim i da je katalog već debelo u tisku ako ne i otisnut, pa ipak ništa. Javi ako imaš kakve insiderske informacije…
Kad te nisam pozdravio tamo, pozdravljam te ovdje…
ne tebe, već Ladu, omašim red
I bio je tamo, Mili i Elihu zahvaljujući kumu bili su stvarno lijepo otkriče. Čak i Mili me je nekako više orazveselio, jer je bio onako prirodan (jesam se izrazio), izvoran, nepatvoren. Elihu, ah isto fino, ali ako je sladko, ne volim ništa na pola. 🙂
Ima li netko kontak telefon od Miho Rozica.
Hvala,
Misel
pronašao sam rozićev rosé (2013) u konobi i mirisao gusti bijeli dim preko neretvanskog kanala. izgleda da su loze na milima nedirnute. za ponikve čujem oprečna mišljenja. čekamo. nadamo se.
Premda je ogromno područje spaljeno, ti položaji nisu bili izravno ugroženi. Ružno je biti selektivan, ali i ja sam bio prilično nervozan iz istih razloga, no koliko znam one Ponikve koje te zanimaju su ok 😉
jesu ok al bilo je napeto..
Baš s nekim neobavezno diskutirao pred kojih tjedan dana kako je tuča najgore što ti se može dogoditi, a eto podsjetnik kako uvijek može gore
ne znam kak je prosla glavna ekipa u jaski jer neki dan je tamo bila jaka tuca i nevrijeme.. imas kakav info o tome?
Imao sam tu cast da upoznam gospodina Miha Rozica i degustiram ova fantasticna vine u samoj vinariji. Poseban utisak ostavili su polusuni i suhi Mili Plavac a izuzetna cast je bila i probati prosek koji se recima ne moze opisati. Topla preporuka ljubiteljima vina.
Hvala na javljanju. Predivna vina, a Elihu je stvarno u kategoriji za sebe.