Cijena: 136,75 kn (travanj 2012.)
Viognier. Od ruba izumiranja do planetarne popularnosti. Premda nije prvi Viognier u Dojmovima, sigurno je prvi iz Pijemonta, DOC Langhe u izvedbi Aziende Agricole Abbona…
Prema dostupnim izvorima, čak je i u postojbini ove sorte u nekom trenutku prošlog stoljeća preostalo svega 15 hektara vinograda kultiviranih Viognierom. Danas je nemoguće pronaći „jeftini“ Condrieu AOC, a sorta je rasprostranjena na bar 150 hektara samo u svojoj postojbini dok se u međuvremenu proširila i Novim Svijetom, Australijom, Čileom, ali evidentno čak i u legendarnoj Langhe 🙂 Fascinantno.
Tradicionalni niži prinosi i snažna aromatičnost općenite su definicije Viogniera. Apsolutno sve u Cinerinu služi prenošenju tih osobitih aroma.
Zlatno ulje u čaši, na nosu aromatično u skladu sa svojom reputacijom, nešto drva, ali i čuvenih senzacija na marelice, sušene marelice i breskve, kao i dosta cvijeća, na rubu parfemskog mirisa…
Ali, tek u ustima „eksplodira“ aromatski sklop, prekrasno iskustvo od voćne svježine do puno težih floralnih esencija. Usitinu, sve se u vinu vrti oko prezentacije aromatike. Arome su na uzvišenom pijedestalu i cijela struktura vina služi toj svrsi i to radi besprijekorno.
Ekstraktnost idealna, 14% alkohola, kiseline i ostatak sladora vrhunski uravnoteženi, uz dojam dosta mliječnih kiselina pri čemu je manje bitno je li to zbog malolaktike ili je tek privid zbog delikatne umjetnosti battonagea. Sva punoća i bogatstvo su tu. Dojam grožđa na rubu prezrelosti djeluje aristokratski raskošno, ali „pod kontrolom“ nježnih kiselina… prava milina 🙂 Kako na nosu, tako i ustima, aromatski doživljaj dovoljno je „iskričav“ da ne postaje dosadan niti nakon ne znam koje čaše.
Uz domaću polukuhanu/polupečenu piletinu iz pećnice s krumpirima, Cinerino je bio više od začina, pravi aromatični umak zanimljiviji i snažniji od glavne zvijezde na tanjuru.
Na kraju, osjećaj da je ostalo još dosta toga za odgonetnuti u ovom vinu… a lot more than meets the eye. I love it, 4.
Dnevnik vinopije 
Svi pricaju o aromaticnosti VIogniera, ali ja to nisam osjetio u 3-4 primjerka koja sam kusao 😦
“…čak i u legendarnoj Langhe 🙂 Fascinantno.”___ Da se kratko nadovezhem na prichu o ovom “egzotu”, Langhe su dosta specifichne i heterogene po pitanju bijelog vina (koje tamo, iz ocitih razloga, uglavnom ima ulogu lijevog smetala). Neki vinari imaju dosta dobre rezultate s rizlingom (po meni daleko najbolje Nicoletta Bocca koja ga kupazhira s malo Gewuertz-a :-), pa Aldo Vajra itd.). Odredjen je broj vidjenijih proizvodjaca jos tamo osamdesetih pokushao igrati na kartu Chardonnay-a (vjerojatno najpoznatiji primjer je Angelo Gaia i njegov Rey): pitanje je sto se time dokazalo, osim da je uz za odredjenu sortu bar relativno i u najshirem smislu povoljne uvjete i tlo, te veliki angazhman u vinogradu i podrumu, moguce napraviti pristojno vino, dakle, topla voda :-). Kad smo kod Langa, mislim da tradiciju i potencijal bijelih vina tog kraja i dalje najbolje odrazhavaju najbolja vina od Arneis-a u Roeru. Nesto juznije, uz malo kopanja, moguce je u Gavi-ju naci pokoju briljantnu bocu Cortese-a. A za doista potencijalno legendarna, velika, raskoshna, duboka i kompleksna autohtona vina valja iz Langa ipak potegnuti nekih sedamdesetak-osamdesetak kilometara na istok… 🙂