Dnevnik vinopije

Cijena: nepoznata (svibanj 2012.)

Gazdi Mišetiću sviđa se ova Graševina i dao mi butelju da probam 🙂 Mišetić drži restoran Dalmatinac u Bosutskoj i ne, nije mi platio da ga „reklamiram“. Dalmatinac je mjesto koje sigurno neću pronaći na top listi 100 najboljih dobrih restorana, ali koje će mi prvo pasti na pamet kad poželim „dobru spizu“, domaću klopu od koje cure sline, a ne mislim potrošiti mjesečnu ratu stambenog kredita za ručak ili večeru.

Prvo me profesionalno zaintrigirala štanca na etiketi kojom je označena ova butelja. Takvo što se moralo laserski rezati u Austriji i slično, pa me živo zanima gdje se tiskalo…

Herceg graševina označena je kao vrhunsko vino iz Srijema s 13,7% alkohola. U čaši se pokazala svijetlozlatna boja, a na nosu kasne zrele arome svojstvene aromatičnom Tramincu. Ipak, arome nisu prezrele, a radi se o pravoj pravcatoj Graševini iz zemlje Traminca pa taj aspekt ne čudi.

„Coated“ tekstura u ustima, ne kremasto već „waxy“, puno i slasno, a opet s konkretnim stiskom kiselina koje traju i u dugačkom finišu. Jako dobra struktura i besprijekorno posložena Graševina, svakako jedan od najuspješnijih primjeraka Graševine ovog stila.

Zahvaljujući vrlo ugodnoj svježini „reske jabuke“ na nepcu uz dosta „soka od bazge“ u povratnom okusu, ostaje pitka i vrlo zahvalna Graševina upravo uz kuhinju tradicionalnih jela od mlade teletine pa i jačih ribljih menija. 3do4 s plusom 😉