Žao mi je što sam u Poreču bio tek sporadično i vjerojatno više vremena proveo u „dvi Murve“ negoli na Vinistri. Zapravo, nije mi nimalo žao što sam bio u dvi Murve već što nije bilo vremena da temeljitije obiđem Vinistru.
Općenito, već pregledavanjem kataloga evidentan je izostanak „stranih izlagača“ i zapravo skoro svih izuzev Istrijana, što je istovremeno dobro i loše. Dobro je da se nakon 19 sezona Vinistra profilira jer Zagreb ima dva jaka festivala međunarodne i svenacionalne orijentacije.
Zbog Ideje X, većinu vremena morao sam provesti u Umagu, ali ipak sam prošetao poprilično krcatom Žatikom, dvoranom u kojoj su tijekom Vinistre tribine prazne, ali je zato „parket“ pun. Skoro i prepun za moj afinitet i težnju čim bržeg i boljeg skeniranja ponude po štandovima.
Bar tri ugodna iznenađenja moram istaknuti. To ne znači da nije bilo i drugih fenomenalnih vina, ali meni Ritoša npr. više nije iznenađenje, već neko vrijeme jedan od najpametnijih odabira u državi. S berbom 2011. ide još dalje. Već prošle godine sam osjetio da će i Dešković „ostaviti traga“ itd. itd.
Ono što nisam očekivao je roze pjenušac od refoška iz Slovenske Istre. Slutim da ću postati obožavatelj Posestva (posjed) Sartori iz Marezige 🙂
Zatim nevjerojatna Brčićeva Malvazija „Grand Cru“ s nebulozno visokim alkoholima koju sam zapravo otkrio u dvi Murve i naknadno „utvrdio gradivo“. Ne radi se o stilskom vrludanju već unatoč snazi, vrlo pitkoj Malvaziji, ali koja je „napucana do ruba“, no ne i preko njega. Fascinantno. Zaslužuje pomniju analizu 😀
Neki vinski geek u meni možda je najsretniji s nečim na što definitivno nisam bio spreman, Legovina!?! Dakle, Legovina Teran 2009, Cabernet Franc 2007 i Noir Nobile cuvee čini mi se iz 2005. Iznad svega želim pronaći ovaj Noir Nobile i Cabernet Franc jer ako sam stvarno “osjetio Saumur-Champigny u čaši”…
Sve u svemu, nešto se ipak kušalo, ali kad sam već na tom planu, ovogodišnju Vinistru pamtit ću najviše po trenucima kod Tonija u Zambratiji i Nona u Petroviji 😉 Da ne zaboravim dvi Murve 😀 Kod Tonija mi je društvo za stolom dalo privilegij da se igram sommeliera i biram vina uz maštovite prijedloge iz kuhinje. Plešivičko-Istrijanska kombinacija pokazala se nadahnutom i sad mi je žao ko psu što to nisam nekako dostojnije ovjekovječio.
Dnevnik vinopije 
Pa mislim, konačno. Izvještaj! 😉
P.S.
Hmm, “dvi Murve” nisu baš imale neke ambicije zadnjih godina, očito se to promijenilo. Vrijeme je za ponovni posjet. Ja bih ipak potegnuo do Limskog i “Jadrana” sa završetkom Vino Prijateljstva uz slatko.
Drago mi je da ti se svidjelo “kod Tonija” koji je isto mirovao neko vrijeme. U tom kvartu je “Pergola” figurirala kao mjesto za dobro jelo, iako mislim da Umag nema odličnu riblju kuhinju. Treba potegnuti do Brtonigle i Astaree.
Astarea? Definitivno, ali ne mislim da Umag nema odličnu riblju kuhinju. Nisam bio u Pergoli niti u Jadranu, ali kod Tonija u Zambratiji… fenomenalno. Dvi Murve pun, sve šljaka tika taka, meni osobno sadržaj pjata presudan, a tu je priča kompletna, od predjela do deserta, osoblje, pa i ambijent, nemam pojma što već gledaju fina nepca 😉
ASTAREAAAAAAAA EA EA E
legovina malvazija, zagreb, na dolcu cca25 kn (zatvoreni dio predzadnji kisok s desne strane) po meni smijesna cijena za tu malvaziju
Nevjerojatno kakva mjesta se ukazuju 🙂 Fala suncek! 25 kn je valjda podrumaska cijena za prijatelje. Legovina mi nije nepoznata etiketa u smislu da sam je viđao redovito u ISparu… ovo na što sam naletio na Vinistri bilo je ipak toliko nekonvencionalno da još uvijek ne vjerujem…
pozdrav svima!
Osjećam potrebu da obrazložim “smiješnih 25 kuna za bocu malvazije”.
Činjenica leži u tome kako su se svojevremno pojavljivali distibuteri, prekupci, u biti pravog imena lopovi i prevaranti, koji su sa nekolicinom vinara uspostavili “jednokratni” poslovni odnos, u smislu povlačenja što veće količine vina, na koju je vinar pristao dati bez avansnog plaćanja.
Vina koja su dobili, prodavali su po smiješno niskim cijenama, u cilju čim brže i lakše zarade. Tim činom, napravili su zbrku na tržištu i okaljali ugled vinara.
Moram napomenuti kako prava cijena te malvazije, nije ni blizu gore navedene cijene ni bez dodanog pdv-a.
Legović Marko-Legovina
Hvala Legovini na javljanju! Osobno nisam išao po “ukradenu robu”, ali mislim da se kod mnogih vinara može dobiti rinfuzna Malvazija po nekih 25kn litra ili slično. Ja sam mislio da se radi o tako nečemu…
Nadam se da ste primjetili vrlo pozitivne dojmove na vina koja su više u mojoj sferi interesa što se tiče specifične ponude vaše vinarije (Noir Nobile i Cabernet Franc).
evo ja sam danas probao probao malvaziju 2011g.
boje se ne bi posramio niti neki razvikani rizling
mikro perlitanje je nešto što me uvijek veseli
vino je za nijansu punije i slađeg vočnog mirisa što mi se svidja
u ustima je suho i na prvu možda manjak kiselina koji se na kraju ispostavio da nimalo ne smeta
smirena,izvrsno odmjerena malvazija,pomalo atipična
ovdje se čak osječaju neke čari makije ,suhog zdravog bilja,čak i miris na tragu najboljih dalmatinskih bijelih vina!
suhi biser …. izašao iz okvira istre prema dalmaciji…izvrsno
ne bih volio da itko misli da komentar o vinu koje sam popio služi kao obavijest o vinu koje sam popio ili neki fejsbuk na bolestan način
volio bih da svatko tko proba neko vino koje je ovdje recenzirano ili ima neku poveznicu objavi svoj komentar u smislu boljeg shvačanja vina
na osnovu kojeg dobijamo kakve-takve informacije da li smo spremni izdvojiti novac za isto…komentar ne mora biti točan i dobar..ali na osnovu nekoliko komentara mogao bi se izvuči poučak….znam da ifke bilježi svoje komentare i ima ih preko 200 i spreman ih je odnijeti dionizu na uvid 🙂