Cijena: 63,98 kn (lipanj 2012.)
Više u pravilu nego u iznimci, na žalost kad je hrvatsko vino u pitanju, bezidejna i staromodna etiketa često krije neka od najboljih vina vrijedna bilješke u Dnevniku.
Čak je i iscrpan opis sa stražnje etikete arhaičan, ali vrlo utemeljen uz par detalja koje mogu biti i specifičnost berbe:
„Pošip, vrhunsko vino dobiva se od grožđa proizvedenog na povoljnijim položajima čarskog okruženja“. Dakle, u Marko Polo valjda ide ono s najpovoljnijih, a kud ide grožđe s manje povoljnih? Bit će da ide u skupe butelje 🙂
„Zlatno je žute boje sa zelenkastim nijansama, dovoljno izraženim mirisom ugođenih sortnih značajki po rascvjetalom bajamu i makijskom raslinju, finog bukea (Bouqueta) kandirane narančine korice i rahlog tla crvenice (terra rossa), otmjeno punog, glatkog i sadržajnog okusa“ 🙂
E sad, punoća nije one vrste koja bi stimulirana glicerolima i alkoholima djelovala „uljasto“… jednostavno se čini da je jako dobar ekstrakt i s 13,1% ukupnog deklariranog alkohola vino se doima sasvim dovoljno punog tijela.
Isto tako, glatko nije. Premda „klizi“ jako dobro 🙂 Tekstura nije osobito glatka i to je zadnja stvar koja mi kod ovog Pošipa nedostaje ionako.
Poptisujem ove arancine i makiju, ali ova komponenta mineralnosti tla dosta je suzdržana, a ni bademe (što je manje bitno) nisam doživio. Vino je međutim, pravi i skoro tradicijski Pošip s užitnom i slasnom strukturom u kojoj kiseline daju svježinu, ali koja je jedino bitna kada se sagledava kao cjelina. Jako dobra cjelina 😉 Minus 4!
Dnevnik vinopije 
Sve rečeno. Bravo!
Služim narodu 🙂 Rečeno je možda i previše, ali evo da odmah “zamutim vodu” želim naglasiti kako sam svjestan nekih dubioza oko ovih glicerola, ali kako nemam želja ulaziti u elaboriranja oko Marangonijevog efekta i “alkoholne pumpe” 😀 držim se Butkijevih ekstrapolacija jer su uvriježene i mnogi će boilje razumjeti što želim reći iz istih razloga iz kojih prodavači namještaja namjerno koriste riječ stolica umjesto stolac neovisno o pravopisu 😉
Dosta cesto ovdje pronjuskam, ali posto sam samo vinoljubac i vinogutac, ne posebno i vinoznalac, moj prvi i jedini komentar je pitanje: stolac i stolica? Bit cu zahvalna ako ga dobijem, jer sam ja uvjerena da je stolac neocekivano i nepravedno izbrisao stolicu. I ako prodavaci namjestaja rabe “stolicu” za ono na cemu se sjedi a ima naslon, popit cu nesto fino njima u slavu. Mozda bih bas mogla ovaj posip probati, taman… 🙂
Zajedno zahvaljujem na finim vinskim preporukama! (pritom sad ne znam kojima)
zlanevo 🙂 dobrodošao komentar. Puno ti hvala na podršci. Morat ćeš još samo podrobnije objasniti zašto misliš da stolac mora imati naslon 🙂
Vinopijo 😉 Pa ne znam, ja sam iz Rijeke, mi cijeli zivot imamo stolice. Stolci u tom smislu ulaze u nas zivot ~prije par godina, intenzivno… a uvjerena sam da su mi maloj rekli da je stolac nesto kao mali stol. Ergo, bez naslona. Mozda je to pitanje spolne ravnopravnosti – trebaju li oko velikog stola nacickati se gdjice stolice, ili gospocici stolci. Mozda ovo moze inicirati (bar) jednu paradu! 🙂
No, odsad pa nadalje drzat cu se onoga sto je na stolu, a ne oko njega 😉
… dodao bi da je Stolac isto tako i grad opjevan u Mažuranićevom epu 😀
Ne konzumiram Butkija otkad sam naišao na ovaj blog tako da sam se odvikao od njegovih “ekstrapolacija”.
😉
Stolica/stolac paralela…hillarious
😀
Malo mi je mlohav ovaj Pošip, danas nije mogao podnijeti pečene lokarde, krumpir s peršinom i mješanu salatu.
Oke nie perfect match, al come on!! Ne znam jel to zbog manjka (bolje reć odsutstva) kiselina ili čega, ali totalni fijasko. Nekidan uz janjetinu ispod peke Pošip Stina barik very nice. Paše mu drvo, gorčina fino balansira medasti okus i uskače umjesto kiselina.
Stjecajem srednje povoljnih okolnosti (na vinskim listama duzh Cro obale uvijek moze i gore :-)), pio sam ovo dva puta u zadnjih mjesec dana. Dojam mi je negdje izmedju Vinopije i Filipa :-). (Inace, ne mislim samo da nije perfect match, vec vise grozan match s plavom ribom – nije bas da si vinu ucinio neku uslugu, jebiga, i Montrachet -da se malo podsjetimo mashtovitog prijatelja audiofana- moze bit totalan shit ak ga serviras npr. s chokolinom 🙂 ) Vino je tak-tak: najveca kvaliteta mu je to da, za uglavnom stravichne standarde Poshipa as we know it, nije ni tak loshe.
Jedino, na ovom se blogu stvarno u zadnje vrijeme na drastichan nacin otvara tema smislenosti skale 1-5… -4? Helou??!! Samo mi nemoj, direktore, sad trtljat nesto o subjektivnom dojmu, “meni kao subjektivnoj jedinki s pravom na svoj jedinstveni dojam u datom trenutku u datim okolnostima uz desert od meda i mlijeka” i sl. … Sve je to lijepo i divno, ali na temperaturi od skoro +40 bez prijeke potrebe izigravat djeda Mraza je pomalo… idiosinkratichno. 🙂
Ocjene su za one koji ne znaju čitati. Kao protivniku ocjenjivanja zbog svega što time rezultira, moje bodovanje je zabava i eksperiment. Moje ocjene imaju smisla koji je samo meni jasan 🙂 Stina bi mi svidjela da nije upropaštena drvom. Nova vinarija, novo drvo, no big surprise 🙂 isprike na šturosti, nisam pri kompu 😉
“Ocjene su za one koji ne znaju čitati” ___ E, tu ce nelagodnu situaciju zacijelo rijeshiti to sto im brojke pishe netko tko ocito ima sve vishe problema s kalibriranjem na skali od 1-5 🙂 __ “Kao protivniku ocjenjivanja zbog svega što time rezultira, moje bodovanje je zabava i eksperiment” ___ Words like entertainment and experiment are no excuse to flutter about senselessly like a gnat in a Riedel Duck decanter and generally be all over the place 🙂 ___ “Moje ocjene imaju smisla koji je samo meni jasan :-)”___ Uf, toga sam se najvishe i bojao… 🙂
“Moje ocjene imaju smisla koji je samo meni jasan” – mislim da znam na kaj misliš. Npr. u kontekstu ovog Pošipa: Pošipi su generalno skupi (oko 100 kn), a ovaj pruža dovoljno vjerodostojno iskustvo da prosječni konzument može “upoznati” i “bijelu Dalmaciju”. Dobro je da i “industijsko” vino ima određeni standard kvalitete. Jeftinije je od većine malvazija. Ima ga u skoro svakom Konzumu pa je dostupno široj populaciji – bolje da piju to nego npr. čileanski šardone. Istra ima Teran i Malvaziju, Slavonija Graševinu i npr. Frankovku – bilo bi dobro da Dalmacija ima prepoznatljivu bijelu sortu. Itd, itd.. U tom kontekstu ocjena 4. ..e pa i meni dalje većina graševina/malvazija bolja od ovog, dal je to do sorte, vinarenja ili nečeg 3. ne bi znal.
napokon netko pametan 🙂 Ima tu još puno više od toga što si naveo da utječe na ocjenjivanje, ali da se ne ponavljam… pametnome dosta 😀
Interesantno je da nisam imao niti jedan čisti Pošip u svojoj selekciji “bijele Dalmacije”. Imao sam Kujundžušu, Debit, Maraštinu i kupaže poput Cesarice.
Never the less, puno ozbiljnije vino od ovog sokića. 🙂 Treba mu dobrih pol sata u čaši da dođe k sebi. Ma generalno mi je barrique bezveze u bijelim vinima (osim nekih brutalnih charda), al ovom pošipu baš fali kičme..ne velim da bu drvo to rješilo, al bar to ne bu tak očito. 😛
“Ma generalno mi je barrique bezveze u bijelim vinima”__ Da skratim potencijalno dugacku raspravu i predjem direktno na zakljucak… Barrique u bijelim, crnim, ljubichastim, ruzhichastim, bezh ili naranchastim vinima nije ni “bezveze” ni “nebezveze”. Barrique ti je kao jako, jako ostar nozh. Sve ovisi o tome a) sto se njime rezhe, b) u cijim je rukama.
šeće Maće po Zmijavcin i vidi Pajdo vadi kumpire. Jesu li čemu kumpiri, Pajdo? – pita Maće. Aaaa, oniiii……..ovi mali su mali……a ovi veliki su veliki – veli mu Pajdo. Di si Tvrle kućo stara, britkost tvoja osvježava bolje od radlera, irudami…… 🙂
Više nije po pet eura…Sve se mijenja 😉
Kad si nazad, zmijavče? 🙂
da ifke, javi se da dopunimo ove ishabane zaključke o drvu… meni se čini da je ipak taj barrique više kao tupi nož s kojim ne zna svatko filetirati 🙂 Umjesto a) i b) sve rečeno u jednoj rečenici 😀 Kudos for me or what?
da kudos…..šteta kaj nisi od gume da se moš jače sagnut za jednu felacijonu auto-čestitku… 🙂
…ne moram se toliko ni sagibati zapravo, ali ti nemoj ni pokušavati jer je prilično izvjesno da ćeš si slomiti vrat :-))))
Ničeg previše nije dobro, ofcourse. 🙂
Volim bijela vina (re)fresh(ing) & crisp. Triton Lex(2/3 sauvignon i rebula) i neke barikirane malvazije i sauvignoni su mi ostali u sjećanju zamorna i naporna vina. Drvo u takvim vinima po meni je u direktnom konfliktu sa sortom i what its all about.
Pristojno vino po pristojnoj cijeni. Ni više ni manje od toga.