Cijena: 211,75 kn (srpanj 2012.)
Napokon, 21.07. otvorio sam Stagnum 2005. Uz maksimalni respekt, skoro i strah, krenuo bilježiti dojmove družeći se s vinom u nekoliko ciljanih navrata, prvo bez dekantiranja, zatim uz višesatno dekantiranje i drugi dan navečer s onim što je ostalo u otvorenoj butelji.
Nos koji je puno puta opisivan. Sve što imam za dodati ili naglasiti kako je „zrelost voća“ u Stagnumu van standardiziranih deskripcija. Tu nema džemastosti, koncentracija da, ali na drugi način, arome prezentne intenzivno, ali na specifičan način. Toplo? Opet da i ne… smisao Stagnuma svakako nije isključivo u snazi, masivnosti, koncentraciji, kompleksnoj aromatičnosti već svjedočanstvu života u čaši vina. Sva Stagnumova snaga zapravo je monolitni dio osobnosti vina, a ne dio strukture… odnosno, nisu alkoholi niti pitkost ti koji će me opiti već nepokolebljivi karakter, duša vina, transfer terroira u vinski doživljaj. Sve što bi u konvencionalnom smislu bilo upitno ovdje je prirodni dio cjeline, a cjelina je neprocjenjiva.
Tako je u konvencionalnom smislu Stagnum 2005 bogat taninima, ali koji su vrlo mekani u kontekstu Plavca Malog, skoro poput slatko-trpke kreme koja traje i mijenja se i kad dobar gutljaj isprati zalogaj, kad nastupi neobičan osjećaj i spoznaja koja potvrđuje da je vino zatvoreno u boci itekako živo, svako daljnje opisivanje gradivnih elemenata strukture vina je suvišno. Stagnum daje sinergiju, njegova cjelina puno je više od zbroja dijelova. Kao i svako pojedino Miloševo vino, ne trpi trivijalnosti i ne zanimaju ga konvencije. Zahtijeva da mu se vinopija posveti ako želi zaslužiti njegovo blago. Život.
Međutim, napokon je i vrijeme da netko demistificira taj Stagnum pa ću to odmah sad spremno učiniti. Evo ga – napravljen je od grožđa! I to Plavca Malog svagdašnjeg, iz vinograda u Ponikvama na poluotoku Pelješcu. Čak nije s pravog otoka, već poluotoka. Imagine that 🙂
Umjesto euforije želim naglasiti poniznost. Skromno priznanje umjetnosti balansa i Pelješkog Plavca Malog. Prigovarati Stagnumu je kao da prigovaraš ribi što ima kosti ili lubenici što ima koštice.
Prvi dan ispratio sam vino parmezanom posutim njokama točanim u soku od pečenja, uz janjeći but i plećku, ali jednako je dobro bilo iskustvo drugi dan s varivom od krumpira i krastavaca pojačano bučinim uljem i acetom balsamicom. Toliko o mogućnosti kombiniranja s jelima.
Za vrhunsku ocjenu potrebno je malo „nesavršenstvo“ i pritom ne mislim nikakve „mane“ vina, već specifičan karakter koji se ne da ukalupiti u konvenciju, koji izdižući se stvara identitet u čaši… odvede te u svijet iz kojeg dolazi i stvara predožbu o njemu. To malo nesavršenstvo zapravo daje nešto savršeno. Entasis.
Minus 5.
Dnevnik vinopije 
sorry, ali visoke hlapljive kiseline, pre tvrdi tanin koji nije zreo, manjak kiselina za ovakvu strukturu kao i zrelost – spominješ ju kao da je hvale vrijedna a to je “zrelost” suncem spaljenog grožđa koje nikada nije i neće doživjeti pravu fiziološku zrelost kako bi trebalo biti – i uz sve to još nepoželjna nota breta….nevjerovatno, hvala Bogu da su nam ukusi različiti….
Stvarno si probao 2005 Stagnum? Ili ponavljaš što si čuo od domaće “vinske inteligencije”? Hlapive kiseline i bret? Pretvrdi tanin? Manjak kiselina za takvu strukturu? Nisam siguran da smo konzumirali isto vino. Što se tiče fiziološke zrelosti grožđa Plavca Malog bolje je da se ne upuštamo u razglabanja i zato ću se složiti jedino s “hvala Bogu da su nam ukusi različiti”. Komentar ti je bio u spam-u zbog wordpress ban-a, ali drago mi je da sam ga izvukao jer ilustrira svu plitkost i ograničenost domaćih konvencija koje nisu u stanju prepoznati razliku između sumnjivog “uratka domaće radinosti” i uistinu velikog vina.
Tko je sad ovaj jurica. Ako ga se dočepam neće ni on doživjeti fiziološku zrelost.
🙂 ili kradljivac nick-ova ili tvoj alter ego 😀 s druge adrese doduše…
Nisam probao Stagnum, općenito ne volim plavce. Boli me želudac od njih. A da sam probao vjerojatno bi se složio s dojmom ovog opako stručnog kradljivca ni(t)ckova.
Pošteno!
Više za nas ostale.
svaka cast, najbolja prica o vinu na ovom blogu.. 😉
Ovo je možda i najvažniji dojam koji sam ikad objavio, ali ja nisam do kraja zadovoljan s njim. Nisam prenio dubinu i unutrašnju ravnotežu kojom me konkretno vino “razoružalo” i još puno toga, ali je ovo ipak moj komadić istine.
…osim nekoliko zgodnih momenata, sad mi se cijeli dojam čini defanzivan kao da unaprijed čekam kritike dežurnih nabusitih sudaca bez priziva.
mislim da kod Stagnuma to niti ne mozes prenijeti na papir.. jednostavno moras probati i dozivjeti, a za sve ostalo tu je mastercard!
Moja je tuga beskrajna.
Naime, planirao sam se s Korčule na kontinenta vraćati preko Pelješca i navratiti kod gospara Frana po bočicu ili dvije…Stagnum sam imao na umu. Inače, gospar Frano je jedan od poštenijih i vino naplaćuje osjetno niže negoli je to u, recimo, Vrutku, a za razliku od Madirazze, Grgića i nekih drugih.
Alas, kvar automobila me prisilio da koristim usluge Jadrolinije na liniji Vela Luka – Split.
Dogodine.
😦
Bio sam u Stonu bar tri puta i na Pelješcu bar u šest, sedam navrata, prošao ga od Stona do Lovišta, a da nikad još nisam bio kod niti jednog vinara/vinarije 🙂 Izvukao si iz mene sramotno priznanje 😉
Ma, nisi bogznašto ni propustio.Prije nekoliko godina posjetio sam vinarije Dingač, Madirazza, Grgić…i tu uglavnom nije bilo ničega osim malog šanka sa nekoliko čaša gdje bi ponudili kakvo vince na probu.
Ipak, u posljednje vrijeme, a vjerojatno zbog organiziranih posjeta turističkih grupa,neki od vinara (Frano Miloš među njima) napravili su lijepe sale za probanje i prezentaciju vina.
Zanimljivo, baš sinoć u Bojama turizma bio je Matuško koji je napravio krasan “Hram vina” u svojem podrumu.
…sad sam uočio ovo što si ranije spomenuo o poštenju 😉 To i nije najpoštenije ukoliko si distributer/prodavač vina 🙂 Ako daješ bez računa pa skineš 20% PDV recimo od bruto cijene, onda si krimos 🙂 Recimo, ja nisam bio presretan poput druga Pattija 😉 kad je pred koji mjesec nabavljao Stagnume u Zadarskom Metrou za nekih 80 kn jer sam bio platio “normalnu cijenu”… cijena je iznos koji je netko spreman platiti. Koristim priliku još jednom citirati “Nowadays people know the price of everything and the value of nothing”
Meni se čini da bi Pelješkim vinarima bilo najbolje da naprave za turiste jednu veliku kušaonicu ili dvije na kojima bi se mogla probati i kušati vina svih vinara koji će financirati projekt. To bi morala biti većiuna vinara. Ali, evidentno se to neće dogoditi jer svatko brine o svojem, ne uviđajući kako dijele zajedničku sudbinu. Opći sindrom bojim se.
Pa zar nije logično da je vino kod vinara povoljnjije nego kod trgovca, bar za iznos trgovačke marže (inače sam se i ja neugodno iznenadio kod jednog vinara u Zadarskom zaleđu kada mu je cijena u podrumu ista kao i u Vrutku). U Donjoj Bandi ima novo otvoreni wine bar Peninsula gdje se na jednom mjestu može probati dosta toga (uglavnom vina malih vinara ali ima i nešto velikih). Naravno da cijene nisu kao kod vinara ali opet zavisi tko što i kako voli, meni je ipak draže otići do vinara i malo popričati i nisam ljubitelj velikih prostora u koje se iskrca 2 autobusa turista ….
@amater – predložio bih ti da drugi puta potražiš manje vinare pa vjerujem da pozitivan dojam neće izostati npr. Boris Violić u Potomju, Ćurlin, Vukas i Ledinić u Ponikvama, Špaleta u Kuni, Grgurević u Janjini i Rozić u Stonu. Kod Miloša je isto uvijek ok.
Inače iz razgovora sam saznao da recimo svi vinari više vole predsezonu i posezonu kada ljudi više dolaze ciljano zbog vina i kada je bolje vrijeme za obilazak vinograda i degustacije a ne po ovim vrućinama, a kažu i da je ove godine 5. mjesec bio dosta dobar po tom pitanju.
…je, logično je u smislu da je to uobičajena praksa, ali sa stajališta poslovanja je problematično ukoliko ti trgovac recimo uzme 50 kartona bez povrata i ti dođeš po dvije butelje i dobijete jednak rabat 😉
O vinima Špalete i Rozića sam čak i pisao, Grgurević mi je također poznato, Vukasa se dosta hvali ali još nisam naletio na vino. Uglavnom, zahvaljujem na preporukama.
U zadnjih par vikenda obišao sam Matoševića, Armana i Geržinića. Svi su imali cijene 5 do 10 kn jeftinije nego maloprodaje. Isplati se uzeti po 5-6 butelja pa se osjeti i ušteda, a i vidi se vinograd, podrum, popriča…neprocjenjivo. sjedne priča o vinu 🙂
Svaka čast trgovcima, ali zašto vinar ne bi dao jednak rabat posjetitelju vinarije koji će si kupiti par butelja za osobne potrebe .. Inače kako sam skužio veliki je problem u plaćanju trgovaca i restorana pa svatko više voli “solarnu metodu” nego da ti netko uzme 50 kartona pa moraš razbijati glavu da li ćeš ikada lovu za njih vidjeti…..
Da sada sam malo potražio, Špaleta mi je promakao, ali imaju fino zamišljenu priču, ok degustacija se naplaćuje ali izgleda je to posljedica “kvalitete” turista koji bi puno toga probali a ništa kupili….
ma naravno 🙂 samo sam htio dati i drugačiju perspektivu kad se navodi “poštenje” u kontekstu cijene i kupnje vina…
Treba pitat zavod šta misli, organoleptika je tu tanka 🙂
Baš čitam u wine & gastro kako je ZVV zabranio izlazak na tržište Stagnum Rosea 2011 zbog organoleptike. Što je trulo…
Imaš poprilično dobro raspravu i na ovim stranicama, samo upiši Stagnum rose u pretraživač Dnevnika Vinopije…
Ne razumijem potrebu obilaženja podruma. Ko da smo u big brotheru, svugdje treba gurnut nos. Zar nije dovoljno da vinogradar,vinar, ima prostoriju, brajdu, terasu gdje će vas ponuditi vinom.
ma bitno je da se nudi vino 🙂
Šteta što ne pišu VINO FREI
slušaj ti, vinopijo jedan, čitam, kao i obično, prvo tvoje dojmove, pa tek onda kliknem na komentare… i onda u njima vidim ono što mi je odmah upalo u oko – tvoje objašnjenje koje je bilo istovjetno mom dojmu tijekom čitanja tvoga dojma. kao da si se unaprijed ispričavao, između redaka, nekom imaginarnom čitatelju-kritičaru-lovcu na jajne dlake. okani se toga (uh, kad bi mi bio brat ili žena, reako bih – mene radi, ali nisi). dojam je dojam i Gazdi hvala što netko ne misli kao netko drugi. u suprotnom ne bi bilo Sedme od Devet, tj. ostao bi Borg. ili tragovi na mreži za kopipjest. i sumrak svijeta. elem – najbolje pišeš kad pišeš iz nepca (i ostale aparature). i najbolje vino preporučuješ (meni) kad ti piše nepce. pa nepciraj i ne zamaraj se tuđim nepcima. ili tipkovnicama. jer na to se mnogo toga, kako mi se čini, svodi, a ne na nepcad.
dobrodošla sugestija… nepciranje slijedi. trenutno sam uspio navući prehladu, ali srećom arhive ima i to dobre… Jeri Ryan? Jako dobro 🙂
O okusima se ne vredi raspravljati, jer koliko ljudi, toliko različitih vidjenja iste stvari. Nekada se složimo, a nekada ne, sve to je ipak prirodno. Svaka čast Plavcu malom i gospodinu Frani Milošu, no bez obzira što se radi o jednom zaista odličnom vinu, na drugoj strani se nameće bar po meni zaključak, da ovo konkretno vino ne vredi ovih novaca. Ono jeste veoma dobro, ali rekao bih u nekoj drugoj klasi, recimo do 150 kuna, bilo bi da kazemo još i dobra kupovina, ovako čini mi se malo preterano. No ono ni je ni prvo ni poslednje vino na tržištu, koje je jako dobro, ali ima loše odmerenu cenu.
Da se zadržim na najbanalnijem aspektu, ja ću se zadnji žaliti ukoliko cijena bude niža, ali deklarirana cijena je zadnje što me zabrinjava kod Stagnuma. Nije to vino za svaki dan. Vrijeme najviše vrijedi uostalom. Osim toga, vidi razliku u cijeni za Stagnum 2003 i 2005 recimo.
zanimljiv članak na blogu Fione Beckett… http://winemadenaturally.blogspot.com/2012/08/how-do-natural-wines-last-so-long-once.html
Da li u vinima trebaju uzivati samo strucnjaci ili i laici?
Evo, ja sam laik koji je probao nekoliko Milosevih vina i mogu reci da meni ne vrijede tih novaca. Jedino sto priznam je njegov ‘obican’ Plavac, ali samo kada se prodavao po 50kn u Vrtuku.
Stagnum ne vrijedi 200kn, koliko god se copy pasteali hvalospjevi…
Hej nathut, dobrodošao si sa svojim komentarom i definitivno mogu razumjeti da tebi Miloševa vina ne vrijede tih novaca, ali ne razumijem zašto misliš da je moj dojam copy/paste-anje ?!? Niti jedan od mojih blizu 500 dojmova nije “copy-paste”
Copy-paste u smislu da si znao sto moras ocekivati od tog vina. Jako bi me zanimao review nekoga tko prvi put cuje za njega…
Ok, posto ga ja zadarskom vezom nabavim za 80-ak kuna, a prethodno godinama sa smjeskom trosim cudo novaca na trzisne cijene, odgovorno bi pitao nathuta koji bi Plavac u tom cjenovnom rangu njemu bio drazi, a ciji Plavac preferira?
Druga stvar je ovo: “copy-paste u smislu da si znao sto ocekivati od ovog vina”. Kaj to znaci? Da se treba uvjeravati u nekakvo/necije prethodno misljenje pa ocekivati isto? Previse se ljudi u domovini oslanja na tudja vinska misljenja, da ne kazem da vlada epidemija komformizma.
Nekidan 04 i 05 zajedno. Ja sam fakat ocekivao svasta, a kad ono – premature drinkulation. 🙂
Vinopijo, zivio i cestitam na dubinskom postu.
ovaj premature drinkulation ti je stvarno briljantno 🙂
bitno da njoj nije smetalo 😀
Ako cemo iskreno, ne preferiram niti jedan. Smatram ga izuzetno precjenjenom sortom, slicno kao sto su gore malvazija ili dosadna zlahtina.
Po mom misljenju, tudja misljenja su bitna jer, evo, u Hrvatskoj je trenutno u ponudi bar 5000 razlicitih vrsta vina, od kojih je bar pola smece. Ja nemam ni vremenski, ni financijskih, ni probavnih mogucnosti sve to isprobati, pa je logicno da se tu i tamo okrenem za tudjim iskustvima/preporukama. Ono sto me smeta je sto postoje svete krave u koje se ne smije dirati. Po onome sto vidim, Milos je jedna od njih.
P.S. Cim ga uspijes nabaviti za 80kn znaci da sam u pravu da je kunski debelo precjenjen. Al lik ocito ima dobru spiku koja prolazi…
Da krenem od peesa – to sto sam par boca nabavio po 80 kn je iz razloga sto se netko u nekoj trgovini za*ebo s cijenom pa sam, s malo griznje savjesti, uzeo tih desetak boca da se raveselim na dulji rok. Mnoge preostale boce koje imam su placene kako treba i tu se slazem s Vinopijom da Miloseva vina treba cijeniti, u svakom kontekstu.
A da “lik” (Frano Milos) ima “dobru spiku”, bas i nema. Ima najbolju spiku – iskrenu, inteligentnu i unikatnu. Vina mu govore sama za sebe, a vinar je najbolji moguci vodic.
Imas tu na blogu dosta komenatara o Milosu pa pogledaj (obzirom da pratis tudja misljenja, vidjet ces svasta).
Svasta je precijenjeno u svijetu vina pa bas zato treba(s) otvoriti sebe prema vinu da doznas i osjetis gdje lezi istina. Ima vremena za sjor Franu. Sjetit ces ga se kad dodje vrijeme. Drz se 🙂
Na stranu precjenjenost plavca kao sorte….ali Milošev plavac 2008 se kod njega u podrumu nabavlja za 50 kuna, što je za mene jedan od best buyeva općenito kod nas. A zašto misliš da je on sveta krava. “….po onome što vidim…” – Po onome što vidiš gdje? Na Vinopijinom blogu? Nisam primijetio da je bilo nekih suvislih kritika Miloševih vina koje su izazvale reakciju nekakvih branitelja svetih krava. Ti si se predstavio kao laik, laik očito i jesi, a tražiš da ti se objasni suptilnost vina koje zahtjeva kušaoca sposobnog otkriti svu slojevitost koje mu to vino nudi. Kao laiku ti se samo po sebi nude dva izbora: možeš reći sam sebi da si laik i da ima dosta stvari koje ne znaš, a koje su potrebne da bi znalački shvatio kompleksnija vina i vina uopće, ergo, ne želiš se petljati u rasprave koje zahtijevaju veće poznavanje vina. Ili…možeš popustiti u koncentraciji, vjerojatno zbog dehidracije, i pokušati dokazati sam sebi da si odlikaš iako ti se neda učiti. Vratimo se na tvoje “pametno” pitanje kojim si ušao na ovaj blog…..odgovor bi mogao naći u Matoševim stihovima: Naš ukus samo rijedak dojam bira I mrzi sve što sliči frazi i pozi Tek izabranom srcu zbori lira I nije pjesma koju viču mnozi. Ili su ti možda ovi stihovi precijenjeni…
Obzirom na sve rečeno čini mi se kako nije F.Miloš sveta krava već je Plavac Mali sveta krava.
Meni koji sam odrastao na Plavcu, Stagnum je uvijek bio impresivan ptkad sam ga prvi put probao prije nekih 11ak godina. Nisam siguran niti o kojoj se berbi radilo. Tada me fascinirala puka snaga kojom puni usta 🙂 Kasnije, sa skorom pojavom drugih, još “punijih” Plavaca, još ekstraktnijih, alkoholnijih i s barrique oznakama 😉 uvidio sam da im “fali” nešto, nešto čemu sam se (rjeđe negoli sam bio u mogućnosti) vraćao u Stagnumu.
Ovaj dojam je moj pokušaj da artikuliram sasvim osobne razloge zašto mi je ovo vino u tom trenutku bilo to što je. Ovaj dojam nikako nije shopping preporuka niti sam ikad ijedno vino iznad stotinjak kuna nazivao best buy vinom pa niti Stagnum. Dodao bi da ukoliko se već netko osjeća ponukanim potražiti određeno vino u vinoteci, mora biti svjestan da većinu ili skoro sva vina kojima sam “dodijelio” 4do5 ili čak više ocjene, ne preporučujem ljudima koji se smatraju laicima. Nema tu uvrede, ni vlastitoj sestri, prijateljima i dr. ne bi ponudio ili poklonio takvo vino jer nema smisla. Ukoliko se smatraš entuzijastom poput mene, to je već drugi par rukavica 🙂 koji podrazumijeva otvorenost prema novome i drugačijem.
Da ne zaboravim još jednu temu koju smo načeli, divan se Plavac Mali može dobiti i u Istočnoj Slavoniji. Siguran sam da bi se nathutu više svidio. Ali ne znam zašto bi ga konzumirao. Onda imaš Merlote i Shiraze…što će mi Plavac Mali bez tanina i svojeg karaktera jedinstvenog u svijetu. Možda je vrijeme da se pomuze malo ta Sveta Krava 😉 Ali, ne pod uvjetom gubljenja identiteta, barem ne za mene.
Slučajno ili ne, gospar Frano uvijek izazove kontroverze koje se onda očituju brojem komentara. Lijepo, lijepo. Tome i služi ovaj Internet;-)
BTW, popio sam Plavca iz 2008. i jako sam zadovoljan njime i cijenom od 50 kn koju izbrojah kod gospara Frana.
Stagnum, na svoju žalost, nikad nisam probao, ali radim na tome da to ispravim.
Ja kao laik i amater mislim da plavac mali daje dobrih do odličnih vina. O cijenama možemo raspravljat odavde do vječnosti, ali kao i u svemu postoje dobre i manje dobre kupovine. Tako je u tržišnoj ekonomiji u svemu. Ja tvrdim da jedan BMW ne vrijedi dvije Toyote, ali postoje milijuni “idiota” koji ih kupuju.
Pitanje za ilustraciju: ako se sjećate da se u 80-ima Skenderbeg prodavao za siću u našim dućanima i svi su tvrdili da je to najbolja cuga koju se može u socrealizmu kupiti, kako vam se čini danas kada košta kao prosječni whisky? I kad ste ga zadnji put kupili/popili?
Pa kako to da kada si bio kod gospara Frane, Stagnuma nisi probao… ovo mi gotovo nevjerojatno zvuči…
Velika greška, znam. Imam i (donekle) opravdanje – vozio sam ženu i dvoje djece u autu i trebalo je proći još 40-ak km do Orebića, a dotad sam imao već 600-tinjak km za sobom.
Onda je najbolje to obaviti na nekom od vinskih festivala u ZG, Miloš je redovan izlagač 😉 (mislim da je najraniji početkom prosinca)
ja kad uđem kod vinara isprobam mu sve sorte …i sve bolje berbe za koje kaže da treba probati….zadnji put sam u sat vremena probao jedno 15-20 čašica….imao sam osječaj da me malo lupilo kad se vračao s plijenom 🙂
Kad nakon svih sorata i berbi kreneš slagati kupaže, a svejedno te ne lupi, e onda se tek trebaš zapitati, kud to vodi 😉
🙂
U mom slučaju ne treba ići u podrum, pošalješ Natka na sajam, Natko Milošu posudi laptom i složi mu prezentaciju i Miloš kao pravi dasa počasti Natka, a Natko kao pravi dasa mene i eto tako i ja mrko 2005. i dva puta sam ga dekantirao. Prvi put pola sata (jebi ga žurilo mi se) i bio je super, a onda navečer ostatak iz butelje (cca 45%) oko 1:15 i bio je fantastičan.
Ono što sam naučio, da ona poslovica “strpljen spašen” stvarno ima smisla….
Pozdravi mi Natka 😉
To ti ja pričam, bit će da škvadra kupuje Stagneum koji im ne valja. Ljudi, to vam je plagijat :-9
Ima u Srbiji Stagnuma u Tetrapaku, Vino Župa ga radi za Kirgijsko tržište. Ali to je stvarno plagijat…
ne bih to zvao plagiranjem već krađom naziva namjernom ili nenamjernom… kad bi to bio plagijat, vino bi nečemu sličilo. Čak ni Kurniawan nije punio raritetne burgundce Kratošijom 😉
prvi put kad me vani netko bude pitao u restoranu kaj pijem zamolit ću ga da me počasti stagnumom..ni ja ga nisam probao…a biiiiiiii
obzirom da se svi hvale nagradama i priznanjima kad ih dobiju i šalju uzorke na ocjenjivanje, znaći ne rade to bez razloga, iz priloženog se vidi da je vlasnik teksta pristran i da je njegovo ocjenjivanje full subjektivno..srećom, ne “puše” ga svi..
http://www.internationalwinechallenge.com/wine/160206/2012/Stagnum.aspx
još dođe 2 glave!!!..haha..
ps. vlasniku teksta: nemoraš odgovarati na post..to ide čitateljima kao info.
?Que?
Ako sam razumio, igor ima problem s mojom ocjenom, a ne mojim dojmom o vinu.
Tu se barem vas dvojica slažete 🙂
Ma istina zhiva, imas, brate, globalno govoreci mlogo problema s tim ocjenjivanjem, ali pusti sad to. Nisam nista shvatio ovo sto je napisao. “Vlasnik teksta”? Wtf?
pretpostavljam da misli na mene?!? mogu provjeriti mail adrese, ali mislim da to nije isti “igor” koji je već ranije znao komentirati na ovim stranicama
On evidentno “puši” neke druge izvore poput IWC pa nam sad to “nabija na nos” i to kao da publika vidi 🙂 Pri tom valjda misli da ja ne mogu obrisati u bilo kojem trenutku bilo koji komentar kad bi želio biti do te mjere “subjektivan”.
Ispraznost navođenja jedne reference od stotinu drugih međusobno oprečnih referenci na kojima se Stagnum pojavljivao nebi niti komentirao.
Da, ja isto imam osjecaj da se radi o nekoj mentalnoj dijarejici 🙂
(BTW, od sad te zovem “vlasnik teksta”, hi hi)
Evo da se i ja pridružim, i ja isto ništa ne kužim..:)
Sad kad malo bolje pogledam, nešto me stvarno pogodilo u ovom ispadu “igora”. Ne samo da ne skrivam svoju subjektivnost u ovome što radim već je čak naglašavam do razine vulgarnosti i sad dolazi netko (s dva ozbiljna pravopisna propusta, a nije madiraza da bi mu to djelovalo simpatično) tko misli da postoji “objektivno” ?!? Što je objektivno? Biti robot WSETovih tablica?
“Objektivna” je dakle uprosječena ocjena nekog žirija koji je Stagnumu (kao i svakom uzorku) dao 23 sekunde vremena da bi ispljunuo nakon što je identičan obrazac ponovio 74 puta u tom danu. “Subjektivno” je moje intimističko slušanje butelje s kojom sam proveo sate u tri navrata rastočivši butelju do posljednje kapi. Nema tog žirija niti MW (koje iznimno cijenim btw) koji će meni “objektivno” objasniti da je to sve skupa “krasni qrc” i da sam u zabludi.
ispravno misliš
ali ajde
budimo iskreni pa priznajmo da nema baš previše zločestih “padobranaca”….kad netko uživa u vinu desetak godina i proba preko tisućice butelja i više…i još pomno analizira iste mislim da ga ne bi trebalo previše zanimati što netko drugi misli o bilo kojem vinu … vrijedi jedino saslušati… ja sam probao puno manje vina od tebe ali dovoljno da me nije briga što netko drugi misli (pa čak i vinar koji ga proizveo)… konačna je uvijek moja…. bez obzira na sve…i zablude… i nitko na svijetu me ne može uvjeriti u suprotno..nema šanse…
hi hi, znao sam da pratiš iz prikrajka 🙂 hvala ti, madiraza 😉
Pa ti si madiraza onda TOTALNO subjektivan! Pa koji vam je klinac, ljudi, nemojte tak subjektivno lokat ta vina…..majku mu…. Poglete si malo @igora, on ima puno objektivnijih problema…