Cijena Enjingi Venje bijelo 2004: 77,98 kn u Vrutku
(http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317171)
Cijena Enjingi Venje bijelo 2006: NA (kolovoz 2012.)
Igoru zahvaljujem na ovom barrel uzorku bijelog Venja 2006 koje još nije pušteno na tržište, dok je Venje 2004 na tržištu već neko vrijeme i u ovoj polbuteljki deklariranoj kao suho vino kasne berbe s 15% alkohola (!) i barrique oznakom.
Venje 2006. bit će deklarirano kao polusuho vino izborne berbe bobica i s 15% alkohola. Obzirom da je ovo vjerojatno premijerno predstavljanje bijelog Venja 06 izvan samog Enjingijevog podruma, pripremio sam pravu seansu ne bi li koncentirano isprobao paralelno dva Venja, perjanice domaće vinske ponude 🙂
S osjećajem privilegiranosti i napet poput strune otvaram Venje 2006 ne bi li opravdao ukazano povjerenje, da bi me zagušio opori vonj plutenog čepa 😦 Dešava se. TCA nije stigao potpuno upropastiti doživljaj, ali dovoljno da bi butelja bila odbačena na svim žirijevima, festivalima i kušanjima koje mogu zamisliti. Osim na mojem 🙂
Za to vrijeme je bistro zlatnožuto Venje 2004. pustilo svoje mirise… plemenita raskoš na nosu, ogrozd, marelice, dunje, ugodna parfemska voćnost bez prezrelih aroma uz dosta medenih mirisa doduše, ali bez težine… jedan od onih mirisa koje jedva čekam okusiti.
U ustima je Venje 04 sočno, skladno, suho s alkoholima koji se eventualno osjete „na prazan želudac“. Kasna berba koja nije zakasnila. Bez teških predikatnih aroma, uravnotežene strukture i bogate „kontinentalne“ aromatičnosti, vino koje je sinergija svih sorti svojeg položaja Venje: Graševina, Rajnski Rizling, Pinot Sivi, Sauvignon, Traminac mirisavi. Tek zbog jedne neuklopljene tvrđe note u okusu ne mogu reći da mi se sviđa više od 2003., ali jako sam ugodno iznenađen. Barem „četvorka“… četiri plus.
Premda sam trebao odbaciti Venje 06 zbog inficiranosti TCA koji se neće „izvjetriti“ već naprotiv, znatiželjan sam… niti TCA ne može sakriti tekući nektar, pravi vinski med. Premda su mi Goldberg i Principovac Graševine bile prve asocijacije, nešto mi govori da će Venje 06 biti puno više vino, puno manje ekstremni vinski ekstrakt poput navedenih prestižnih etiketa.
Svejedno, kasna jesen i zima su idealan vremenski ambijent za opojno polusuho bijelo Venje podruma Enjingi s kiselinama plemenitog Rizlinga, a aromatskim akcentima mirisavog Traminca i premda mu moram odati dužno priznanje, to nije „moje vino“.
Isprobano uz glazbenu podlogu, Folkestra: Zašto med ne bi curio niz teglu (Corpus Delicti)
🙂
Dnevnik vinopije 
He he, ja isto vec sto godina Venju odajem zasluzheno priznanje, a nakon toga ga rado i bezbrizhno zaboravljam i prepustam drugima, hi hi. A obzirom na to da tankocutna koncepcija ovog vina, izgleda, po novome nepovratno zadire u 15+ gradaciju, mislim da bih ubuduce mogao vec unaprijed odati zasluzheno priznanje, a pravim herojima poput tebe, direktore, prepustiti kushanje novih remek djela i te dzhidzhe :-). Inace (mislim da sam ovo vec negdje natuknuo): nista ne mislim, nista ne impliciram, nista ne zakljucujem, samo isticem banalnu cinjenicu – od nekoliko desetaka ne samo na trzistu kupljenih, vec i direktno od vinara nabavljenih, i zatim otovrenih boca raznih Enjingijevih vina u posljednjih sedam-osam godina izmedju pola i tri cetvrtine bilo je pokvareno. Namjerno kazhem “pokvareno”, jer pri tome ne mislim na ono kad se kod, primjerice, Frane Milosha pojavi nesto VA ili bretta, pa hrpa totalnih morona i idiota (raznorazni zavodi, sumeljeri i eksperti koji objavljuju rang liste u glossy magazinima koje, kao i navedene likove, financira Kaiser Soze, and other assorted eejits), koji se u velika tradicionalna crna vina razumiju koliko u baba Mara u znate vec sto, krene s infantilnom drekom da je nesto neispravno i atipichno, ili -apage- chak sa zabranama :-((). Kad kazhem “pokvareno”, mislim doslovno do neprepoznatljivosti razoreno chitavim sortimentom bakterijalnih infekcija, skuhano, i sl.
Nezgodno po mene, zar ne? 🙂
ma dobro pusti to, nego jel ti poznata stvar “zašto med ne bi curio niz teglu”?
🙂
inače, ovo je bio baš slučaj slightly corcked vina, a osobno nisam imao većih problema s Enjingijevim vinima u životu, ali jesam čuo slične doživljaje… ja mislim da ako su znali da je vino za tebe da ti namjerno šalju tehnički neispravne butelje jer znaju da samo takve voliš :-))))
kao i ja otprilike, ofkors
“ja mislim da ako su znali da je vino za tebe da ti namjerno šalju tehnički neispravne butelje jer znaju da samo takve voliš” ___ E, pa to ti pricam. Too much of a good thing 🙂 🙂
(Inace, ne znam jes bio sta po gradu ovih dana. Sai’n’ts Heals nam je postalo trajvan-vino :-). Graundbrejking marketing muv :-). )
nisam vidio, ali smrdi na neki kompenzacijski dil ako se radi o indoor površinama u tramvajima i autobusima…
blažena sretna vremena kad sam se vozio javnim prijevozom
Ja sam se i vozio jednu stanicu! 🙂
Tramvaj je crne boje s grantanim odsjajem, pruga pod njim u tercijalnoj fazi hrđanja. Intenzivan prezreli miris mokre kože na putnicima, a u pozadini slatkasta parfemska nota jedne dame. Vožnja ne traje dugo, iako se mora priznati elegantno i direktno upravljanje vozilom. Dobro doziran lim. 89-91
🙂 idemo jednom skupa za okladu “samoubojice” s tramvajem. Tko prvi skrene papak 😀
…doduše ako je oslikavanje tramvaja u pitanju s tim imam pozitivna iskustva, nevjerojatno koliko je uočljivo, premda pomalo neprimjereno u ovom slučaju… ali, isti tim je dakle svojedobno radio TV kampanju za kablove !?! sjećam se kako je marketinška struka jednoglasno proglasila taj potez harakirijem, međutim ipak cveta cveće u preduzeće koliko čujem 🙂
🙂 Sorry, you’ll never make a saint of me. 😀
Oh Yeah 🙂
probao sam oba vina (u biti, pio sam i sva venja proizvedena do sada) i oba vina su apsolutno dobra i nastavljaju reputaciju venja kao jednog od najboljeg bijelog vina hrvatske.. vise su kao vina za sebe, bez ikakvih prevelikih filozofiranja i analiza, venje je uvijek venje sa svojom prepoznatljivom stilistikom iako ga je po meni, relativno tesko piti zbog tezine i iznimne koncentriranosti vina.
prije sam jako puno pio enjingija, sada puno manje, ali definitivno se mogu sloziti sa buonsangeom o cepovima, ja sam valjda u zadnjih 10ak godina naisao na 3 kartona losih buteljki zbog loseg cepa..
a o refermentaciji u boci da i ne pricam, crni pinot gotovo da ne mozes niti naci koji jos ne radi u boci.. ok, covjek ne filtrira a sumpora gotovo da niti nema ali ipak, precesto se desavaju ti problemi i to gotovo kod svake berbe na par vina..
moj favorit jos uvijek ostaje venje 02, nakon toga mi je tesko reci, vjerojatno 06 i 98 pa 03 i 04..
Shalu na stranu, slazhem se s time da je Venje autentichni unicum i, kao takvo, do velike mjere “onkraj dobra i zla”. Biti snazhan, artikuliran i autentichan izricaj neke (vinske) ideje i/ili (vinskog) mjesta je vec samo po sebi neporeciva i znatna vrijednost. Koliko se takvo konkretno vino kome svidja (ili npr. koliko je kome uopce potrebno) je sasvim drugi, opcenito govoreci manje vazhan, par cipela. Dakle, onkraj shale, nothing but respect for Venje as such.
ali kada bi ga uspoređivao s odijelom bi li narodna nošnja bila prava asocijacija ili krzneni kaput 🙂
Stvarno je Venje nepoklobljevo “svoje”, očito položaj daje sinergiju i baš me zanima kako je vinificirano i još ranije, kako je dozrijevalo grožđe…
Asocijacija bi bila ta da si ti, Trifunovicu, na korak od opanaka 🙂
πηγαίνετε να ακούσετε μπουζούκι μαλάκας 😉
wtf….to rkaciteli iz tebe neš veli…
σκύψε και γλυψε, ρε πουτσοκέφαλε 🙂
Samo se želim složit s ekipom glede Enjingijeve “prirodnosti” vina koja često u neidealnim uvjetima, a u nas su oni posvuda, rezultira juhicom za lavabo…. Ali, vina koja su bila ok su bila odlična i skidam mu kapu… Čovjeka bi očito trebalo malo skrenuti sa puta bio-dinamičkog fanatizma i usmjeriti ga prema čarobnom svijetu kemikalija koji uvijek zavodljivo mami prstom i zove: Come, Johnny, baby, let’s kill the yeast together!
E, ovo si bas tankocutno i analitichno opleo, svaka ti chast… 🙂
Jesam. A pazi, dolaze još veće vrućine… 🙂
Kao i svi proizvodjaci slicnih proizvoda. 😉
Ehm… Prije bi se moglo govoriti o tome da se bas uz taj tip rizika (zbog same njegove prirode) i vidi najveca razlika izmedju aljkavih/temeljitih, spremnih/nespremnih, iskusnih/neiskusnih, savjesnih/nesavjesnih itd. Non-intervencionizam (nek ovaj termin za potrebe ovogo odgovora pokrije sve sto se pod time moze podrazumijevati) predstavlja odredjeni rizik, ali (dokazano) NIJE nuzhno sam po sebi recept za katastrofu, a jos manje izgovor za monumentalnu aljkavost i odsustvo duzhne brige.
Papčine….citiraću Juru Stublića: Nama je Venje rješenje za osvje-he-ženje…. 🙂