Dojam broj 500

Cijena: cestarina + gorivo + ostalo

Za petstoti post odlučio sam se opustiti negdje gdje sam čuo da se tulumari bez granica. Prošle subote po prvi put posjetio sam wine station Trapan 🙂

Formalno, došao sam na organiziranu večeru u 6 sljedova kombiniranih sa 6 vina domaćina Trapana i gostiju Senjkovića s Brača.

Neformalno, došao sam se okupati u moru možda posljednji put ovoga ljeta i na Trapanijadi proslaviti svoje vlastito malo slavlje jer sam prešao desetinu puta do ciljanih 5 tisuća dojmova 🙂 Naravno da se šalim. Ne mislim stati prije bar deset tisuća.

Nova iskustva su najgorih 2 km makadama koja sam prošao vlastitim vozilom na putu do Šišanskih plaža i spoznaja da postoji more zastrašujuće visoke bistrine i sjevernije od Zadra.

 

Osim toga, otkrio sam kako je Uroboros 2010 tek sad ušao u svoju optimalnu fazu, ali da će 2011 ponovo s 95% Malvazije biti još impresivnije od slavnog Uroborosa 2008. Najviše me ipak razveselio Trapan Che. Osim briljantnog naziva, radi se o pjenušavom roseu od 100% Terana sa „zero dosage-om“. Oba vina nisu još spremna za tržište.

Jetra morskog psa (jelo Davida Skoke, na slici) kombinirano s idealnim roseom (Senjković Spoža) je uključilo moj prekidač.

Barbieriev (Andrej) rižoto bio je lijek. Najbolji rižoto ikad ili bar dijeli prvo mjesto s dosadašnjim suverenom tog dijela osobne olfaktivne memorije.

 

 

 

 

 

 

 

 

Kad gledaš Brunu u elementu sve to skupa izgleda prilično jednostavno i haj lajf. Dizajnerska rasvjeta, partijanje, vino se toči… ali dojam s kojim sam se vratio odudara od te površne percepcije. Može li biti slučajno da taj premladi, bučni, urbani i kakavsvene vinar baš svake godine dobije ili napravi nešto iznimno, bar jednu etiketu koja je nadstandardna i značajna po svim vinskim parametrima? Ne vjerujem da je slučajno. Mislim da je tu puno više toga što oku izmiče.

Stoga sam slobodan svima postaviti možda i najveće vinsko pitanje – da ukinem ocjene ili da prijeđem na 100 skalu?

🙂

Oglasi

50 thoughts on “Dojam broj 500

  1. Filip 25/08/2012 / 13:55

    Ili opcija 1 il 2, 3. jednostavno nema smisla. Još od Cruora i nekog random vina. Profesionalizam je gotovo neizbježan stoga skala 100.

  2. Koshpa 25/08/2012 / 15:34

    A i ta skala 100 je nedorecena kad su u pitanju Parker i slicni kriticari. Ocjenjuju li oni po OIV metodi 100 bodova ili eto tak kak im se sprdne puknu 90 bodova ako je vino primjerice nadprosjecno…

  3. dinko-sminko 25/08/2012 / 18:08

    Skala do 100 mi se cini najboljom, u svako slucaju preciznijom od ove do 5.
    Btw imas ljepo uredjene nokte na nogama, jesi se htio pohvalit nedavnim odlaslom kod pedikera?
    I jos nesto, ono kopno u daljini je Cres?

    • vinopija 25/08/2012 / 21:53

      Neobično sam sretan što je netko napokon smogao snage priznati neizmjernu estetsku dimenziju mojih nožnih noktiju i u tom smislu zahvaljujem i dodajem kako sam osobito ponosan na činjenicu da nikad nisam bio kod pedikera. These babies are all natural 🙂 Da, premda je to u kontekstu mojih noktiju potpuno nebitno, ono kopno u daljini morao bi biti Cres. A možda se vidi i mali otočić Zeča poznat po tome što je otok. I nenaseljen. I kraj njega prolazi katamaran 😀

      • Klompa 26/08/2012 / 20:24

        Mene fascinira duljina palčevog susjeda in totaly heterosexual way.
        Što se tiče ocijenjivanja, predlažem da ukineš skalu (pogotovo ocijenu -4 :)) i ostaneš na tekstualnom dojmu. Naravno, u svrhu preciznosti, šaljenja ili viška inspiracije ubaci i decimalu na skali do 1000.
        Živio

        • vinopija 26/08/2012 / 21:58

          …ma to ti je sve PhotoShop ionako 😉 Ne pokazuj ženi, djevojci ili već…
          Inače. mInus 4 je taman za nijansu iznad 3do4 plus, nek se zna 😀
          Ali, ovo s decimalom je ipak najjače.
          🙂

  4. buonsangue 25/08/2012 / 19:32

    E tooo, super, odlicna ideja, daj pliz skalu 100, ta je znanstveno dokazana. Research has shown 🙂

    • vinopija 25/08/2012 / 21:56

      Ili ćeš se očitovati ili ćeš me ostaviti na nemilost foot fetišistima ovdje?!?

  5. buonsangue 25/08/2012 / 20:46

    “Mislim da je tu puno više toga što oku izmiče (…)”___ Ma nemoj, a kojem to “oku”? Izmiche eventualno choravom oku ili nekome tko si bulji u pupak umjesto da gleda tamo gdje treba (sad sam, dodushe, prakticki obuhvatio najveci dio tzv. hrvatske vinske javnosti 🙂 )… Ceterum autem censeo, https://vinopija.wordpress.com/2012/04/04/tomac-chardonnay-2009/, komentar broj 16 , da se ne ponavljam 🙂

    • vinopija 25/08/2012 / 22:04

      Odjednom sam se prisjetio pjesmuljka sa South Park soundtracka… “Even Mao Tse Tung is under the spell…
      It’s Christmas time in Hell!”
      🙂

  6. Luka 26/08/2012 / 15:52

    Dobra ti je ovo skala do 5, najviše zbog boce vina.. sa skalom od 100 nemožeš tako kalibrirati butelju

    • vinopija 26/08/2012 / 21:54

      To ćemo dati dizajnerima da riješe. Žena taman ostala bez posla pa će dobiti nemogući zadatak. Kao što kaže kum, nabuko i udri… tekst nije bitan ionako 😉 Najbolje da samo ocjenu stavim 🙂

  7. vinozupa 26/08/2012 / 18:31

    Mislim da za ljestvicu od 100, da bi je grafički pokazao; trebaš minimalno nabukodonozar bocu….

  8. Filip 27/08/2012 / 00:52

    Ma tak su mu sve četvorke i petice u zadnje vrijeme, može komotno od 85-100. 😉

    • vinopija 27/08/2012 / 10:09

      Dragi Filipe, sve se svodi na to ionako… nije li preko 95% ocjena unutar 85-94 raspona? Jedina realna skala koju koristim pri odabiru je između dva ili više vina je sljedeća: koje bi radije uzeo u deset slučajeva 🙂 Međutim, mislim da ta skala koja je svima jasna i prihvatljiva he he 😉 nudi zabavnu prednost u vidu komentiranja, kritika, opservacija tipa “meni je to bar 87 ako ti je to i to vino 86” i slično…

  9. buonsangue 27/08/2012 / 12:17

    Kad se vec pili po tome, jedina smislena skala je ona binarna: 0 – would not buy again, 1 – would buy again. Nema nikakve komicne pretenzije na pseudo-objektivnost, a kratko ti i jasno kaze sto onaj tko pishe misli o QPR, o apsolutnoj kvaliteti vina, i onda svemu tome u odnosu na vlastite afinitete. U smislu valorizacije vina u obliku kratke i jednostavne shifre, binarna skala predstavlja maksimum informacije na koji bilo tko iole inteligentan i razuman uopce moze pretendirati, a jos je -za razliku od svih drugih skala koje su jedna veca tragikomedija od druge- i maksimalno precizna. Ende, brate. Koniec.
    (A onda bi npr. bilo vrlo zanimljivo 🙂 pratiti koja bi, od tisuca i tisuca IQ istarskih malvazija, dobila 0, a koja 1, he he. Nekima doista ne bi bilo loshe da pocnu koristiti tu naoko reduktivnu skalu, tko zna, mozda bi brzhe uvidjeli da ne moze bas sve dobiti 1 :-). Jer pogotovo ako nekome sve, pardon 95% necega, pada unutar istog pojasa na bilo kojoj skali, ima li uopce krunskijeg argumenta za ukidanje ocjenjivanja kao takvog?)

    • ifke 27/08/2012 / 14:14

      Sic est! Parkeru i belosveckoj ekipi stobodnih skalara prvih 50 bodova (i više) ne služe nizašta i zjape potpuno beskorisni. Al ne bih se složio da binarna skala – would or would not buy again išta govori o bilo čemu drugom osim o QPR. Recimo, probam riesling od 30 eura i vino mi se jako sviđa ali mi je preskupo, pa na bin skali dobi 0. A bolje je triput od neke malvazije koja mi je ok i kupio bih je tu i tam i zato dobije ocjenu 1. Čini mi se da nije skala problem nego ideja iza brojeva. Evo, i skala od 50 do 100 je ok. Al ne u kontekstu u kakvom je koristi Parker il onaj tenkre Vajnerčuk. Nego, recimo…..vino ti ima po čepu ili je krenulo ponovno u boci, ili je ideja vinara ili provedba ideje katastrofa ili bilokaj kaj ti čini vino neprobavljivim – rokni mu 50 bodova. Du….šamarčina. Ili….neko vino cugaš i doživiš trostruki orgazam, paše ti do bola iako nije savršeno – pa daj mu 95, 98, 100, ovisno o intenzitetu i trajanju orgazma. Nemoj da te zaplaše savršeni i dosadnjikavi parker-stobodaški pinoti, rizlinzi, šatonefi i štatijaznam, koji ti nisu ni erektirali đoku. Nema veze kaj u enoedukaciji još nisi opremljen da osjetiš najveće finese….pa jebote ne možeš svrstavati vina po skali nekog imaginarnog sebe koji je već sve skužio o vinima. Skala je tvoja i tvog užitka sada, ko zna kaj bu bilo sutra. Za mene ništa drugo nema smisla. A pogotovo te, kak veli Tvrle, pseudo-objektivne za kupce, koje preporučuju neko vino osobi koju upće ne poznaju, što je urnebesno smiješno.

      • ifke 27/08/2012 / 14:28

        Mislim, evo….svi znamo da na uživanje u odr. vinu utječe puno faktora, pa evo, ovako bi po meni mogla izgledati jedna samo malčice ozbiljnija objektivna ocjena nekog vina: Rizling 2008, Bolfan, vrhunsko, AKO je kušaoc m. spola između 27 i 40 godina, u braku kvalitete 80-91 bodova, zdravlja od 80-91 bodova, masturbirao taj dan od 0-1 puta, Dinamo dobio zadnju utakmicu sa 2 ili više razlike, temperatura taj dan od 17-30 stupnjeva, cijena vina kušaocu ne izaziva a priori nadrkanost, kušaoc probao barem 100 razl. rizlinga do sada, čita najmanje 4 vinska bloga na hrvatskom i 2 na stranom jeziku, ne mrzi Zagorce ni druge nacionalne manjine, ne proizvodi svoje vlastito vino (ovo je najveća kočnica)….itd itd….onda je ocjena vina našeg magazina 89 bodova. Ako je Dinamo izgubio…..itd itd… 🙂

      • buonsangue 27/08/2012 / 14:42

        Mislim da je tu doshlo do malog nesporazuma. Za pocetak: s tim rizlingom od 30 eura moguce su dvije situacije. Npr. taj rizling ti se svidja, a ti imas dosta love, i svakako bi ga kupio, jer mislis da je genijalno vino, da vredi te nofce, i zato kaj “compares favourably” s drugim rizlinzima (vinima) koji kostaju isto, vishe itd. Ili: taj rizling ti se svidja, ali ti bas nemas love/imas love, ali vina koja kostaju 30 eura su po definicji izvan tvoj “comfort zone” izdataka za vino/bilo kaj drugo kaj se svodi na to, ali kad bi imao love/kad ne bi imao samonametnuti plafon cijene koju si opcenito spreman platiti za bocu vina, svakako bi ga kupio, jer mislis da je genijalno vino, da vredi te nofce, i zato kaj “compares favourably” s drugim rizlinzima (vinima) koji kostaju isto, vishe itd. Da ne petljam dalje, cini mi se da, stavljena u moguci kontekst, ocjena 0-1 govori mnogo vise nego samo o QPR, a pogotovo mnogo moze reci o odnosu unutar tzv. “peer group”. Zamisli na primjer situaciju u kojoj None recenzira 60 IQ malvazija (necemo sad ulaziti da li se u to upusta zato sto je krivo protumacio ovo IQ, hadje da samo dobronamjerno pretpostavimo da mu se, for better or for worse, naprosto panicno svidja istarska malvazija). Zamisli sad i jos nevjerojatniju situaciju da ne dobije svoh 60 vina ocjenu 1, nego npr. da ih 6 ili 7 dobije 1, a ostalih 50 i kusur 0. Zar se tebi stvarno cini da bi takav rezultat mnogo rekao o QPR, a nista/malo o bilo cemu drugome?! 🙂 🙂 🙂

        • ifke 27/08/2012 / 15:48

          🙂 🙂 haaaaa, ubio si me…panično sviđa… Ma taj problem gore mi je i samom pao napamet dok sam pisao post. U slučaju da se love “ima dovoljno”, izbacujemo taj faktor kod ocjene. Uglavnom, binarna ocjena bi po meni ipak zahtijevala poznavanje konteksta ocjenjivača ili dodatno verbalno pojašnjenje. Recimo moj navedeni primjer…..ocjenim rizling sa 0 i dodam: vrlo dobro vino, al za te pare znam 10 boljih. Al kad bi ga zeteko u dućanu samog sa još 20 Nonetovih IQ minus četvorki za 10 eura komad, ipak bih posegao za tim rizlingom… 🙂

          • ifke 27/08/2012 / 15:48

            …jer me ljeti baš..ono…jebački osvježava 🙂

          • buonsangue 27/08/2012 / 16:35

            “dodatno verbalno pojašnjenje” ___ Ne “dodatno” verbalno pojashnjenje, sachuvo Bog. Bilo kakva ocjena, pa i ova binarna, mozhe sluzhiti samo i iskljucivo kao dodatak “verbalnom pojashnjenju” vina. Naravno, ukoliko se na ocjeni uopce inzistira. 🙂
            (Ili, da vratim na tvoj primjer verbalnog pojashnjenja, mislim da ga treba dodatno pojasniti na sljedeci nacin, da bude, ono, bash kristalno jasno svakom tupsonu: “vrlo dobro vino, al za te pare znam 10 boljih, a ono, let’s face it, vishe od deset ionak nikom normalnom ne treba, osim mozda nashem frendu Sluholudu, a i njemu jedino zato da mu ne sfali za top listu ‘Top 15 po mom skromnom mishljenju’ ” 🙂 🙂 )

    • vinozupa 27/08/2012 / 16:28

      Pollice verso – skoro kao binarna skala 🙂

      Slažem se s g. Dobrokrvnim.

      • buonsangue 27/08/2012 / 16:36

        Kume, uvijek mi je zadovoljstvo kad se u vidokrugu pojavi neka osoba besprijekornog klasichnog obrazovanja 🙂 🙂

  10. Luka 27/08/2012 / 13:36

    Bravo Tvrle, odlična opservacija.. Na kraju se stvarno sve svodi na to, meni kad je neko vino dobro kupim ga bar 2 puta, ili bar razmišljam o ovom drugom putu.. ali ocjene su na ovom blogu dobre zbog diskusije.. a ove skale, da li do 100, do 50 ili do 20 i priče o tome koja je točnija i bolja su stvarno u najmanju ruku bezveze..

  11. Filip 27/08/2012 / 14:10

    Kao što reče vinopija, šira skala daje više prostora za diskusiju.
    I mislim da skalu ne treba shvatiti preozbiljno, niti umanjivati vrijednost određenih vina ako imaju npr “samo” 83 boda, postoji vino za svaku priliku i svako raspoloženje.
    “Jer pogotovo ako nekome sve, pardon 95% necega, pada unutar istog pojasa na bilo kojoj skali, ima li uopce krunskijeg argumenta za ukidanje ocjenjivanja kao takvog?)” – brilliant.

    • buonsangue 27/08/2012 / 15:07

      “Kao što reče vinopija, šira skala daje više prostora za diskusiju.” ___ Ma problem je u tome sto iz iskustva znam da su takve rasprave fakat najdosadnije, autoreferencijalne, i u roku od pet sekundi se pocnes vrtiti u krug. I to circulus vitiosus :-). A najgora stvar je da odvlace pazhnju od neki put potencijalno zanimljivijih rasprava o pravom meritumu vina. Da se razumijemo: ja sam prvi za hijerarhizaciju vina, u svakom smislu. Samo tvrdim da numerichke skale bas nisu najpogodnije pomocno sredstvo – povrshne su i neprecizne, bez obzira na to sto pretendiraju na upravo suprotni efekt. Predstavljaju bedasta instant rjeshenja za navodno zadovoljavanje instant potreba. Ljudi koje zanima vino morali bi se usredotociti na sasvim druge teme. Za povrshnu ilustraciju: volio bih za par desetaka godina u Hrvatskoj vidjeti argumentiranu i fundiranu raspravu o npr. hijerarhiji proizvodjaca Dingacha, a takva se rasprava sigurno ne bi mogla temeljiti na tome da je neki pregolemi “autoritet” tipa Shpricanec, ili neki drugi pregolemi autoritet, pa bio to cak i nas direktor Vinopija, nekom npr Burinom vinu dao npr 89, a npr Kiridzijinom npr 92 boda… :-).
      Povrh toga, jos jedan doista veliki problem: numericke skale naprosto ne mogu doskociti cinjenici da nijedno vlastitog imena vrijedno vino nije fotografija, nego film. Kod vecine tzv vinskih ocjenjivanja susrecemo se s paradoksalno glupom situacijom da se cjelovecernjem filmu nakon odgledanih prvih pet minuta dodjeljuje “ocjena”. To je u najmanju ruku vrlo riskantno i prakticki neodrzhivo cak i ukoliko se radi o “ocjenjivachu” koji u dushu poznaje citav ostatak opusa dotichnog rezhisera, kao i kulturni kontekst, kao i film i povijest filma opcenito itd., a kamoli ukoliko se radi o relativno neupucenim ljudima s, iz ovih ili onih razloga, relativno uskim horizontima i premalo relevantnog znanja i iskustva (99% tzv hrvatske vinske scene).
      (Jedan od pokusaja da se doskoci takvoj limitaciji numerickih skala u ocjenjivanju vina je dodjela tzv. “range-a” – to je ono kad kod debelog npr u zagradi pishe 56-89, kao 56 je sad, ali eto, bas buljim u kristalnu kuglu i vidim mogucnost rasta do 89 tijekom iducih 7 do 42 godine. Yea, you’ve guessed it. It IS a joke.)
      In short, comerade Mao disapproves 🙂

      • vinopija 27/08/2012 / 15:51

        ludaci ste… zar ne vidite da je meni uspješan samo onaj post koji isprovocira više riječi negoli sam sam napisao? 🙂
        Pa naravno da ću lupati ocjene samo da to ostvarim 🙂
        On the serious side though, ne lupam ja 95% ocjena između 85 i 94 boda već svi koji primjenjuju takvu skalu. Moje elaboracije iznešene su ovdje: https://vinopija.wordpress.com/2012/01/30/ritosa-cabernet-sauvignon-2010/
        i premda je dijelom u pitanju puka zabava, nisam dobio neki matematički protuargument, nadam se i zato jer je svima razumljivo kako dojam ne bi smio biti matematika. Ali, neizbježno je što će se dogoditi s “uvriježenom skalom” – dijeliti cijena s ocjenom (što neke publikacije i same potenciraju) i određivati QPR.
        Dodatni problem, time preuzimam ulogu “autoriteta” i jednog od “ocjenjivača” ili još gore “kritičara”, a što sam dosad namjerno izbjegavao. Osim vođenja osobne arhive, sekundarni cilj bio je stimulirati potražnju i “stvoriti vinopije”, a ne da sebe stavljam u ulogu “autoriteta”.

  12. ifke 27/08/2012 / 14:40

    500 dojmova…….heheeeee……Vinogradska se smiješi….nije ni čudo da ti je rizlać pretežak, jetra broji zadnje dane…. 🙂

    • vinopija 27/08/2012 / 15:56

      :-/ nije mi bio pretežak, već mi iz nekog razloga trenutno u životu hladnoća rizlinga nije hladnoća za ljeto već za zimu, a možda mi je falila igra detekcije …sad se idem duriti neshvaćen

      • Ivan 27/08/2012 / 16:22

        ocjenjivanje kao takvo i rangiranje vina po ocjenama su izmislili amerikanci kako bi u biti mogli prosto seljacki usporediti neusporedivo i odrediti apsolutno cinjenicno stanje da je vino a dobilo 89 bodova i samim time je superiornije od vina b koje je dobilo 86 bodova ..

        danas se gotovo sve svodi tek na puku povrsnost jer ljudi nemaju volje/zelje/vremena/novaca/znanja/iskustva/prakse/koncentracije za odredeno shvacanje dubine i kompleksnosti pojedinih stvari (kao sto je vino) pa je mnogo lakse bazirati odredenu stvar prema broju/bodovima koje mnogi danasnji (povrsni) potrosaci/pilci/”vinopije” smatraju egzaktnom i konacnom i opet se sve svodi na gornji slucaj, tj. vino a je dobilo on nekog xy vinskog “kriticara” 89 bodova i a priori je bolje od vina koje je dobilo 86 bodova.

        brojkom se ne moze docarati kompleksnost mirisa i okusa, specificnost i originalnost pojedinog vina, odredene tehnike proizvodnje, itd. ali se mogu komparirati neke stvari koje svako vino sadrzi kao sto su boja, intenzitet, trajanje, tanicnost.. ali opet, to je sve poprilicno povrsno ali ljudima danas to treba jer inace mnogi ne bi znali sto “valja”.. makar ne znaju niti ovako.

        • vinopija 27/08/2012 / 16:27

          …ali ne bilo koji amerikanci već samo oni zli 🙂

          • Ivan 27/08/2012 / 16:28

            hehe, ma sve je to ista bagra..

        • buonsangue 27/08/2012 / 16:41

          ” (…) ali se mogu komparirati neke stvari koje svako vino sadrzi kao sto su boja, intenzitet, trajanje, tanicnost.. “___ Idesh?! Kak se to te “stvari” mogu numerichki komparirati?

          • Ivan 27/08/2012 / 16:56

            pa mislio sam na nacin da npr. boju mozes usporediti s drugom bojom, itd. ako imas crno vino mozes komparirati boju, intenzitet, bistrocu i ostale pizdarije..itd. dok je odredene mirisne i okusne senzacije nemoguce precizno izdvojiti i opisati..

            uostalom, zasto i bi.. vino je cjelina i kao takvog ga treba dozivjeti.

            • buonsangue 27/08/2012 / 17:28

              Meni se cini da je to nemoguce, narocito ne numerichki ili na bilo koji drugi komichno pseudoegzaktni nachin. Cini mi se cak da je ta realna nemogucnost sasvim ochita. Dovoljno je da se zapitamo: sto je “boja”? Sto je “intenzitet”? Sto je “trajanje”? Sto je “tanichnost”? Plus, problem na koji sam vec ukazao u nekom od prethodnih postova: nijedan od tih elemenata nije fiksna velichina. Uzmimo primjer “boje”. Kako npr. “opisati boju” nekog vina a) u odnosu na njenu efemernost/varijabilnost, obzirom da se ona kod velike vecine vina onog tipa koja uopce zavrijedjuju da o njima pricamo s manjim ili vecim amplitudama mijenja, tijekom godina odlezhavanja, a, u ekstremnijim slucajevima, i tijekom jedne veceri u chashi, b) obzirom na standard i kriterij tochnosti samog opisa (verbalno definiranje boja je problem bio i starom Goethe-u, da ne govorimo kakve rpobleme povjesnicharima i teoreticharima umjetnosti prichinja chinjenica da vokabular vecine poznatih jezika kao prosjak i beskucnik bespomocno stoji pred chudesnim i nepreglednim prirodnim bogatstvom spektara i frekvencija raspoznatljivih ljudskom oku)? Drzhizh npr. u jednoj ruci chashu bijelog sauvignona, u drugoj WSET-ovu tablicu, pa ponosno konstatirash “Aha! Pale straw yellow!”, pa ti onda netko tutne drugu chashu bijelog sauvignona, a ti kazhes “Aha! Pale straw yellow again!”, pa dobijes trecu koja ti se cini malo tamnijom, a ti ponosno ustvrdish “Aha! This one’s a not-so-pale-straw-yellow!”. Total genius, isn’t it :-)…Gdje smo bili? Sto smo radili?… I tako dalje, i tako blizhe… 🙂

              • Ivan 27/08/2012 / 23:51

                tvoji postovi me uvijek bace u neki faking polu trans jer si uvijek tijekom i nakon citanja mislim, jebote ovaj lik fakat nije normalan..

                i meni osobno je to shit i nisam za ocjenjivanja kao takva i opcenito mi apsolutno nista ne predstavljaju makar sam i sam vinar i nikada ne dajem vina na tzv. “izlozbe”.. (vjerojatno to znaci ocjenjivanje, iskreno nemam pojma..)

  13. madiraza 27/08/2012 / 22:06

    nauka o toplini,čvrstoči,termičkoj obradi materijala…. sve se da naučiti..ali nauka o vinu….rijetki ju spoznaju…mnogi na tom putu završe u vrapću….u pidžami… to je največi misterij od kojeg večina poludi… a i ovi kaj su skužili prave se da su normalni… no back from dark side …..

    • vinopija 27/08/2012 / 22:08

      upravo tako 🙂 evo, pogledaj samo buonsangue-a 😀

    • vinozupa 27/08/2012 / 22:12

      a šta je sa zrakama smrti Nikole Tesle????

      • vinopija 27/08/2012 / 22:22

        🙂 urnebesan komentar dostojan pravog teoretičara zavjere. kume… vidim da se moramo naći na nekoj razmjeni iskustava čim ranije 😀

        • vinozupa 27/08/2012 / 22:26

          mislim da je vrijeme……imamo nerješenih pitanja još od Tunguske katastrofe… 🙂 a vjerujem da će nam nakon 7-8 butelja biti sve jasno…..ne kaže se bez veze IN VINO VERITAS

      • madiraza 27/08/2012 / 22:36

        e to ti je teorija..ili nešto slično… nauka o nečemu je puno kompleksnija stvar… ne postoji nauka o zrakama smrti:)

  14. madiraza 27/08/2012 / 22:09

    ma čitam od početka:)hehehe…….

  15. madiraza 27/08/2012 / 22:20

    ja imam ideju kak ocijeniti vino..ali to ne bi bilo društveno prihvatljivo:)
    1. sjest s buteljom solo i piti dok se ne popije u cugu…
    2. izbacit iz reviewa prvih 20min i zadnjih pola sata:)
    ….ali generalno bilo bi potrebno 20-30 parametara…ja se stvarno grozin ljudi kao što je rekao vinopija koji nakon 40 pljuvanja..probaju 41 pljuvanje i kažu 86 bodova..e nama toga..što si usuo brate to i popij..što si otvorio isprazni..mislim da imam dosta gay parade u ocjenjivanju…e zato me nema na vinskim festivalima..imam snage samo za jedno objektivno ocijenjivanje…jednu butelju…

    • vinopija 27/08/2012 / 22:25

      “the wine can only be properly accesed while its resting comfotably in your stomach” 🙂 znat će dark master/pali anđeo/Mao Tze koga sam upravo citirao…

      • buonsangue 27/08/2012 / 23:56

        Jesi kxxxc citirao. Za ovakvo “citiranje” bi trebalo uvesti izraz “masakritirati”, a prema tome bi se ovakav “citat” mogao zvati npr “masakrat” :-). Osim toga, nije Mao Tse Tung, nego onaj stari cuger Harry Waugh 🙂

  16. madiraza 27/08/2012 / 22:37

    bježim jer nema rasprave o vinu:) a dark master sve gleda…

  17. vinopija 04/09/2012 / 16:00

    Zahvaljujem svima na sudjelovanju u anketi i osobito ovih 13% ljudi koji su točno odgovorili 🙂
    Šalim se, nastavit ću sa 100 skalom, jer ste vi to tražili… ipak je ovo vinski diznilend

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s