Cijena: 66,75 kn (listopad 2012.)
U smeđoj boci koja je od ovog godišta bez „ovratnika“ nalazi se najpoznatiji skradinski Debit. Bibichev Debit godišta 2011. potpuno je nevjerojatno vino po nekoliko parametara.
Ne može se ignorirati izrazita „bijela Dalmacija“ na nosu. Karakteristični mirisi Debita, Maraštine… koliko rasprostranjenih, toliko i zanemarenih sorti. Bademi, petrolej (!), kora mandarine i jabučni sirup specifičan je aromatski potpis Debita 2011.
A onda iznenađenje! Nešto što bi se smatralo „atipičnim“ za sortu debit i za bijelu Dalmaciju općenito… zelene kiseline da cure sline 🙂 Ekstremno svježe, ali dubinski svježe vino koje i vrlo rashlađeno pušta arome od breskve do limete.
Zatim, polusuho!?! Nasuprot očekivanjima, ovaj Debit profitirat će od sobne temperature. Ono što se „otopi“ na nepcu više nije zeleno… sada je mineralno i mlado. Ukupni dojam apsolutni je pobjednik, a to je dojam suhog (!) vina u balansu kakav bi očekivao kod tzv. narančastih vina.
Britko i žitko, sa fascinantno dugim i promjenjivim povratnim okusima. S dubokom monolitnom strukturom. Karakterno. I to ne jedan već dva karaktera. Onaj rashlađeni i ovaj na sobnoj temperaturi 🙂
Dakle, rad kiselina čudesan, punoća tijela koja nije bitnija od kompleksnosti, suhoća unatoč „skrivenom“ sladoru i užitnost 12,5% alkohola. Najviše, ukupni dojam koji je perverzija. 90 Nikad izraženija različitost između hladnog i temperiranog. Sumanuto vino na sobnoj temperaturi.
Dnevnik vinopije 
“zelene kiseline da cure sline” sjajna formulacija, prava enološka stilska figura. Kompliment autoru za ovu recenziju.
rado prihvaćam, mudre riječi pohvale, a ne kao neki otpadnici poput ovog ispod 😉
Daj smiri doživljaj…kaj si tak nabrijan?! 🙂 Ne znam zakaj ti je razlika karaktera kad je toplo/hladno tak pozitivna stvar. To me podsjeća na onu staru reklamu za kinder jaje, sam bu nova verzija išla ovak: mama, mama…..ja bih htio neš hladno i kiselo…..iiiii htijo bi još neš monolitno i mineralno….iiiii htijo bi još igračku/bocu za lupat ženu po glavi… 🙂 Kad debit padne na 40 kn, kupujem….
kinder jaje iznenađenja sjajna je usporedba… ako baš moraš tako zajedljivo iznositi da sam pacijent kojeg olako fasciniraju prezrene sorte. Stvarno me fascinirala me nevjerojatno velika razlika u doživljaju vina iz fridža (7 stupnjeva) i na “sobnih” 20ak stupnjeva. Doslovno za 5 bodova he he… zatim “zelene” kiseline, namjerno nisam želio napisati “nezrele”, ali svakako neuobičajene…
Znači, debit je bil na pragu vinopijine klasike od 86 bodova, a onda se u zadnji čas – zgrijao…..točno sam si to i mislio…
Bio u Šibeniku, pa sam probo u wine baru u centru R5 i R6. Sviđa mi se ideja u tim vinima, R5 bijela kupaža mi je malo prebarikiran, kad se zgrije počne ti to ić na živce… Ali globalno je preskup i zato ćemo se rijetko družiti. Bibich……..zdrrrraaaaavo! – reko bi Branko Đurić
on dit, naime šuška se kako si ti ipak institucija ovog bloga i kao takav mogu ti srediti Bas de Bas (tričavih 500 kuna) kao blagdanski poklon, ali ako nećeš…
Pa dobro…..imaš i ti nekih zasluga za blog, bogamu…..ak niž drugo, pokušaš opisat sva ta vina kakva su…..prije neg kaj ti madiraza i ja velimo kakva su ona fakat zapravo zaozbiljno… 🙂 A pošto sam strogo protiv mita i korupcije osim ako su isti na moju materijalnu korist, Bas mater (de Bas mater) i poštenju…. 🙂
LIjepo si to primjetio 😉 madiraza je na sto muka jer njemu se kao sviđa, ali njemu kao “stricu”, u lakiranim cipelicama baš i ne, a možda samo licitira što povoljniju cijenu da se zaslužni ne uzohole 🙂 A opet ja sam mu rekao da će ga oduševiti, ali nije baš doživio i sve skroz razumio 🙂 Tako sam se i ja osjećao kad mi je dark master točio bijeli Chateau Musar odležao desetak godina u butelji…
eh da samo znaš koliko sam butelja odbio objaviti… zapravo i ne tako puno…ali opet više od prosječne godišnje potrošnje per capita… a ta potrošnja je sve što me dugoročno zanima
Bas de bas ne doprinosi tome dugoročnom cilju ni neposredno ni u najmanjoj mogućoj mjeri bojim se tako da sam se šalio. Ipak, vidjevši tvoju nepokolebljivost i ustrajnost 😀 moram predložiti nešto prikladnije…
“zatim “zelene” kiseline, namjerno nisam želio napisati “nezrele”, ali svakako neuobičajene…”
hmmm, ili mozda dodane iz vrecice..:
ne bi rekao u ovom slučaju… prije se radi o materijalu koji nije dozrio u potpunosti što je rezultiralo vinom zanimljive strukture 😉
Pa znaš valjda kak ide Teorem potpune dozrelosti: materijal koji nije dozrio u potpunosti nikad neće dozrijet u potpunosti. 🙂
Tpd je zabranjem dekretom iste godine kad su spalili zadnju kopiju Aristotelove Komedije 😀
sigurno nije. osjeti se i u aromama voća, to su baš one zelene divlje jabuke, nedozreli limun, prezanimljivo vino. i u boji se očitava sadržaj, zeleno-žuto, blijedo, ni natruhe uljnosti. ne grije, hladi. ne znam šta me više čudi, da je polusuho, il da je iz Dalmacije. 🙂 nema one južnjačke “užeglosti”, tipične za dalmatinska vina i maslinova ulja. iako sam bio skeptičan, stvarno je bolej kad se zgrije, poprima neke tipične karakteristike vina. 🙂
p.s. fkt je prekisela:P ..pogotovo za solo gušt.
malo 🙂
prokuhati pa kad se ohladi taman za “nježnija nepca” 🙂
..s malo šećera, cimeta i klinčića. 😀