Cijena: 70,98 kn (studeni 2012.)
Početkom rujna ove godine sudjelovao sam na slijepom kušanju vina „bijele Dalmacije“ u organizaciji Klaudija Jurčića ispred Akademija wine institute i naknadno otkrio da sam drugim najboljim vinom ocijenio upravo Lipanovićevu Vugavu 2010. Svakako dovoljan razlog i da je potražim na polici Vrutka.
U čaši je nježne boje zlata, prekrasno viskozno… a na nosu
… breskva, ali koštica breskve kao začin ili nešto prosušeno za čaj
…floralni mirisi, mediteransko cvijeće
…istovremeno dubok i visok, ton mineralnosti, kamene toničnosti
Ipak, dominira voćno-floralni doživljaj koji nije banalan, nije površan već skoro nutritivan, iskonski hranjiv.
Morski val sa zadrškom zapljuskuje usta. Odjeci raskošno odzvanjaju.
Raskošne su mediteranske arome, bilje, korov i škrto tlo; zatim pelud, odnosno cvijetni nektar za pčele i kamena podloga… delikatesa iz lokaliteta Dračevo polje, Vis.
Konzistencija izuzetna, jasan i uravnotežen smjer koji se nadograđuje svakim novim gutljajem. Gorčina korice limuna u povratnom okusu idealno se uklapa u doživljaj koji je trajan i bogat, fantastično prožet „kamenom“ od početka do kraja.
Suho, kako i priliči 🙂 13,9% alkohola, kako i priliči 🙂 Međutim, ljepota doživljaja je ta koja će vinopiju natjerati da progovori „viški“, po mogućnosti i biševskim dijalektom. 91.
Priziva jela s povrćem, pomidorima, patlidžanima, mrkvom, češnjakom, lukom i krumpirom, a osobito velik i sočan komad Jadranske oborite ribe.
Jedno od ponajboljih vina „bijele Dalmacije“! Fantastično!
Dnevnik vinopije 
ovo budem probal, btw jel ti znano da je vugava navodno srodnik viognier-a!?
čuo sam, kako ne… zabavlja me to silno. Šira publika nikad čula za viognier, ali taj detalj se pročuo 🙂 Neki dan na radiju tema Martinje i eto dišeče ranine, štajerske beline ili tako neke opskurne “zagorske” sorte kao “mame chardonnaya”, a i to sam već čuo…viognier, roussanne, marsanne… štogod. Ne bih znao, ali možda je važnije što se i kako se radi sa sortom, te tko pravi vino. Stephane Vedeau recimo je totalni papak i nemoj ni slučajno takvo što konzumirati 🙂 Od Lipanovića isto tako, više za mene 🙂 Činjenica je da je za razliku od Vugave, Parča, Bogdanuše trenutno inflacija Pošipa po vinogradima Dalmacije. Što je opet O.K. jer “je prepoznat” potencijal u sorti (he he), samo da ne bi čamila po podrumima kao neka Dalmatinska graševina.
Priča s Zinfandelom, Primitivom i Plavcem Malim jednako oduševljava. Meni se to sviđa kao konzumentu, baš mi je napeto probati Pribidrag, tj. Crljenak, osobito Dobričić (znam da ima jedan deklarirano 100% Dobričić pa ako netko zna kako do toga nek javi), a opet razmišljam… neki razlog je bio da je Plavac Mali dominantna crna sorta koja se proširila Dalmacijom.
meni je od bijelih dalmatinskih najdraži grk od Cebala, onda Krajančićev pošip intrada, aeee, …
usput, majka chardonnaya je krapinska belina, gotovo nestala starinska sorta, pronađena u dvorištu rodne kuće Ljudve Gaja, čokot mnogoljetan, ne zna se kolko star, postoje neki eksperimentalni nasadi krapinske beline financirani od države i županije
Šteta kaj Burgunđani ko i svi Francuzi ne znaju reći H, inače sam ziher da bi nam neka njihova Tajči već davno pevala: Hvala, Hrvackaaa….a neki njihov Ilirac vako:
BURGUNSKA JESEN U ČAŠI SE ZLATI
I KAPLJA TA SAD GRIJE NAM GRUD
HVALA TI, O, ŠARDONEJA MATI
SLAVA TVOG RODA NEK ŠIRI SE SVUD
BELINO SLAVNA ŠTAJERSKOG RODA
SINOVI TVOJI OSVOJIŠE SVIJET
MINERAL IL PUTAR SAD SVUD SU MODA
I NEKTARA TVOGA GUTLJAJ JE SVET
boongi boongiiii…… 🙂
dobro ukonponovano, no pomalo fali vizije, probaj s tudumom, mogel bi on dati jedan psihodeličan pečat tvom izrazu 🙂
poslije tuduma nastaju vaki uratci: IGRALE SE PSIHO-DELIJE NASRED ZEMLJE…. 🙂
pijuckam ovu vugavu intenzivno zadnjih nekoliko dana. nisam još probao rokijevu, ali ovo mi je za sada top od bijelog juga…
Pa normalno… Najjednostavnije receno, na hrvatskoj obali, od Istre do Konavla, sva se druga bijela vina (a nadje se tu i tamo i ponesto pristojno) mogu pokrit ushima u usporedbi s najboljim vishkim bijelim vinima (a ovo je jedno od najboljih). Radi se o kompletnim, velikim, zahtjevnim, gurmanskim vinima kojima je u Hrvatskoj jedina konkurencija par Tomcevih vina i tu i tamo poneko uspjelije vino iz Slavonije (neka Zdjelareviceva vina i tu i tamo jos ponesto).
(P.S. Sta je, Clemens, vidim da za tebe Ian Curtis nije mrtav? :-))
kako se ono kaže – umro, pokopan, uskrsnuo treći dan… 😉 inače, super mi je priča oko ove vizualizacije signala s pulsara. ima po internetima. dobro odrađen dizajn. minimalna intervencija 😉 ima i humoristična hipster varijanta: http://bit.ly/14JCu9y
“pijuckam ovu vugavu intenzivno zadnjih nekoliko dana. nisam još probao rokijevu, ali ovo mi je za sada top od bijelog juga…”
— bogami, svašta se promijenilo, ali ovo je ostalo upravo ovako, kako je i napisano prije 6 godina. (osim što sam u međuvremenu probao i rokija ;).čak je tvrdnja i općenitija – radijus geografske superiornosti je sada i veći!
Jedno od najboljih domaćih bijelih vina bez razmišljanja.
Slično doživljavam ovo vino. Slobodan sam za produbljivanje materije sugerirati i druge viške bijele eksponate poput Rokijeve Bugave i bijele Voščice kupaže T.Bunčića (p.o. Poje)…
Ne jedno……….NAJBOLJE…SAY NO MORE!!!
evo napokon sam zajašio v(b)ugavu 2012.g
prvi srk ako ide u jedan opis je mineralnost
zapanjujuće što iz toga vina sve izvire iako je posloženo kao neko “light” vino u percepciji moždane kore,što naravno nije ni blizu istine
taj “light” se stalno negdje provlači kroz misao iako ne znam zašto…puni usta u kratkom vremenu.pretpostavljam da taj ligt koji buni dolazi od povezanosti mediterana i zračnih mirisa i okusa koji su vezani uz to mediteransko bilje.mozak na to reagira kao na svježinu,odmor…život….prirodu.. i ne dozvoljava komparaciju sa težim pridjevima…dakle iako je mozak malo “prevaren” našao je u vinu ono za čim gotovi svi mi težimo….skladu i jednostavnošću,…užitku..ali i punoći… tih gotovo 15% alc se ne osjeti u vinu ali se osjeti nakon prve čaše u krasnom raspoloženju 🙂
vino mi je gušt solo i uz hranu iako nisam pretjerani zaljubljenik, fan bijelih jadranskih vina osim djelomične istre…i kad ga pijem osječam se zdravo kao da pijem limunadu 🙂 p.s. zahvala dragom drugu i zadrugaru ifketu na okusnim pupoljcima proljetnim…
To ti je nevolja… nestalnost 😉 Nije isto 2012 i 2010. Ali, dobro da je tako.
staraću se….sve za zdravlje dr. Madirazda…nema smisla da prije ljeta ostane bez elektrolita…mineralna infuzija…….btw. vidiš, mad, kad piješ normalna vina i tipkovnica ti je mirnija i đoko ti je mirniji….pusti eksperimente, prestari smo mi za to….pusti to nju vejv hipster balavurdiji i Nonetovim lgbt eno-gastro vestalkama…
fakat si to dobro skužio… a ja mislio tipkovnica cijelo vrijeme:)
Otvorio 2012…mozda je do toga sto inace preferiram crna vina,ali nisam odusevljen… pitko, ništa ne odskače, ali sve skupa dosta plitko, valjda je takva sorta…od bijelih vise nade polažem u grk