Cijena: 64,90 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/media/10898/beaujolais.jpg
Dakle, ovo je institucija. Kalendar je htio da ove godine treći četvrtak u mjesecu studenom padne datumski najranije moguće 🙂 Stoga, slogan „Beaujolais Nouveau est arrivé“ponovo vrijedi od današnjeg dana!
Postoji nešto istinski uzbudljivo kod Beaujolaisa ili bolje rečeno istinski Beaujolais uzbuđuje vinopiju 🙂 Tu je taj stimulativni šnjof karbonske maceracije – voće „pod naponom“. Strujni naboj trešnje i maline, suhe šljive i borovnice…
„Božolej“ 2012. plijeni na prvu naglašenim vinozno-voćnim karakterom, ali iznenađuje dobrom strukturom, skoro taničnošću u kontekstu tannin-free Beaujolaisa naravno.
Obilje aroma, pitko suho vino s 12% alkohola, rashlađena oda radosti. Vinsko veselje sasvim dostatna tijela i divno mirišljavo iskustvo koje u ustima „kipi“ od užitnosti.
Neočekivano i nevjerojatno zahvalno uz većinu sezonske kontinentalne kuhinje i pritom nije prefino za narodna jela, a još manje prebanalno i za najizvrsniju autorsku kuhinju. Makar i uz šaku kestena uz koje iz navike ipak prizivam neki rustikalniji Portugizac.
Najbolje kod „kralja Beaujolaisa“, G. Duboeufa 2012. je taj istinski vinozan karakter, bez artificijelne voćnosti i neprimjerenih aroma. A opet fantastično pun voća.
Stoga mi je osobit gušt što upravo na današnji dan bilježim ovaj dojam „the“ Beaujolaisa, prvo vino berbe 2012 u Dnevniku vinopije. Iz niza razloga očekivao sam jako puno od domaćih portugizaca ove godine i premda ima nekoliko jako dobrih izdanja, još uvijek je Beaujolais ono što je. Sada dostupan po nikad povoljnijoj cijeni. Koliko pamtim bio je preko 80kn prethodne godine.
Po nekim nepisanim pravilima, karbonski macerirana mlada vina idealna za brzu konzumaciju osuđena su na maksimalno 86 bodova. Zato od mene 87 😉 Obvezna lektira.
Dnevnik vinopije 
Postoji nešto istinski uzbudljivo kod Beaujolaisa ili bolje rečeno istinski Beaujolais uzbuđuje vinopiju …… Mene uzbuđuje sve što ima od 11-14% alk…hehe…Bila je dugustacija u dobrim vinima…ali kako sve invente izbjegavam….Može neka usporedba između bužolea i portugisca?Za neuke…jednom sam probao b. a p. jedno 300 puta… ključna stvar u karbonskoj maceraciji?Ne….naš iz kutjeva je isto karbonski…naš portugizac s pleševice 25 kn na akciji…Kaj ti misliš?Bužole vs Portugizac?
pod Kutjevo mislim na Krauthakera…
Nisam najnoviji Krauthakerov portugizac probao, ali mislim da bi trebao biti odličan. Isprobao sam na slijepo hrpu Plešivičkih koji bi tradicijom i posvećenošću dobroj tradiciji zapravo trebali imati reprezentativne Portugisce. Uglavnom, ništa osobito spektakularno ove godine, najpoznatija imena i dalje rade najbolje, dok pojedini primjerci kao da nisu uopće karbonski macerirana vina već “isforsirani” crnjaci ranodozrijevajuće sorte koja se brala valjda i sredinom kolovoza ove godine.
Najbolje domaće karbonski macerirano vino koje mi pada na pamet je Mladuh koji ima samo jedan problem zbog čega nije komercijalan – cijena. Mladuh može konkurirati Beaujolaisu i meni osobno je čak i draži, stvarno mi je jako drag. Portugisci (izuzev par njih koji su opet nažalost i znatno više cijene) na žalost nisu baš prava alternativa. U svakom slučaju, zajedničko im je to što se kod jednih i drugih, ako je dobro, teško zaustaviti na pol butelje 🙂 Što se “Kralja Beaujolaisa” tiče, ove godine je vino izvrsno, a cijena niža pa vjerujem kako mi ovo nije zadnja boca premda imam puno toga u planu za naredne dane.
Mogu posvjedočiti da je Beaujolais Nouveau jako dobar. Možda i bolji nego lani, ako zbog ničeg drugog, zbog 17 kuna niže cijene. Bilo je for vidjeti prekriženu lanjsku cijenu kao da je neka prodajna akcija.
Ono što me je jučer u Vrutku rastužilo jest da je Vuinin Crljenak procijenjen na 125 kn. A tako sam se veselio što će u prodaju…
Još uvijek dosta niže od Pribidraga Mimice (Kuća sretnog čovjeka)… ali pazi, ako je dva i pol puta skuplji od Plavca ili preko tri puta od Babice koji su vrijednost za novac par excellence, onda možda vrijedi bar 168,98 🙂
Nisam baš siguran da razumijem analogiju, ali valjda vrijedi više samom činjenicom da je to kaštelanski crljenak kaštelanski:-)
Mimičin je ipak samo omiški.
Ipak, čudno je kako nekad razmišljamo o cijenama. Eto, meni se je uvijek činilo da je Ottocento crni izrazito skup. A nemam problema dati 125 kunića za Tomčev CP.
it’s all one bitch with many faces 🙂 rekao bi Jay u jednom od meni najdražih filmova (unatoč Ben Afflecku he he)…
A pro pos Tomčevog CP, natjerao si me da “preko reda” upravo objavim dojam. Uživaj u istančanom, tankoćutnom i sofisticiranom doživljaju 😉
hvala lijepo 🙂