Cijena: 184,98 kn
Tamo negdje s 2006. godištem Boškinčev crni cuvee postao mi je jedno od najpoželjnijih domaćih crnih vina. Slijedila je meni jednako impresivna 2007. i nakon preskočene 2008., u 2009. je Boškinac ponovo napravio Pašku kupažu tzv. Bordoških sorti.
„Crni Boškinac 2009“ jedno je od dojmova koje povlačim još od proljetnog Wine Gourmet Weekenda i nekako je prikladno da objavim ove bilješke uoči sutrašnjeg VinoCom-a.
Odmah po otvaranju nemoguće je izbjeći toplinu alkohola (čak 15,5%) zbog čega se između ostalog odlučujem na ekstremno dekantiranje. Cijeli dan u otvorenoj butelji i još 4 sata u malom dekanteru omekšali su vino, a alkoholnost se skoro sasvim izgubila!
Sve bitno je ostalo na mjestu. Voće dobiva definiciju. Uz intenzivno voće pokazuje i dubinu, zatim naznake kože i duhana… pa višnje koje dolaze uz suhe šljive i onda opet ispočetka…
Dok se masivni crnjak rastapa u ustima, kremastost postaje dekadentna slast ekstrakta. Suho i sočno istovremeno, silno vino uspijeva biti u ravnoteži odolijevajući snažnim pritiscima gigantskih gradivnih elemenata. Struktura kojom se uspijeva držati na mjestu srećom nudi puno više od puke koncentiranosti. U svojoj punoći, ono je uzvišeno. U svojoj raskoši, fokusirano. 90.
O.K. jest još malo „razbacano“ zbog svoje mladosti, ali nakon orgazmičnog završetka to je nevažno 😉 Ipak je za očekivati da će istinski kompleksniji karakter razviti s vremenom.
Za sada, „grijač pluća“ za zimske mjesece. Opulentni, istaknuti predstavnik „vina koje grije“, nutrijenta koji ipak posjeduje ono nešto zbog čega uopće i uživam u vinu.
Baš sam si zabilježio sutra obvezatan posjet ovome štandu u zinfandel-cuba sali gdje se okuplja ona notorna grupica…:-D
Njam, njam.
A mene je ovaj tvoj njam njam baš podsjetio na jednu od najlegendarnijih stvari ikad, Buđav lebac 🙂
Možda se i vidimo onda, ne znam još u kojem trenutku sam gdje, ali možda…
Meni trenutno jedno od najboljih hr vina. 2007. je bila odlična, a sa ovom je otišao korak dalje.
jedno od najupečatljivijih vina na vinocom, 1. asocijacija slane srdele koje ostaju i u afteru..predobro! 😀
Još jedna od hebački prenapuhanih etiketa, koja cijenom ulazi u (moju osobno) domenu elegancije i kompleksnosti koju pogotovo s tim alkoholima nikad neće dosegnuti. Al evo, ajmo malo računat….evo mob….evo kalkulator….evo 185 dijeljeno sa 7,5 jednako 25. Za 25 eura kaj se može nabavit dobroga….Tvrle bi najvjerojatnije napisao 3 toma enciklopedije kao odgovor na ovo pitanje….ovak na prvu, moje misli lete u Gradišće….ne mislim na frankovke jer u tom sukobu boškinac bio presmiješan, nego samo kupaže caba i merlota…..jebate, trebalo bi se zaletit gore….možda i do schiefera i jalitsa svratit…….o čem smo ono pričali? 🙂
..teško ćeš kod njih dobit slane srdele.. 😛
….da….to im je još jedan plus 🙂
Mislite valjda “srk mora, grgljaj salamure i zalogaj sušenog štoklja”… 🙂 🙂 🙂
ako ovo nije božićni mirakul… 😀
…pitam se gdje su zvukoljubac i jurica… 🙂
…ovo ni Maye nisu predskazale…:)
da da, čuda se redaju 😀