Prije točno tjedan dana lijepio mi se sir na nepce, a ne snijeg na lopatu kao danas 🙂
Prije točno tjedan dana otprilike u ovo vrijeme bio sam na „predotvorenju“, svojevrsnoj najavi otvorenja „Malca Plavog“, vinskog kluba s wine barom u Vlaškoj 63 u Zagrebu, iznad Malog bara Ane Ugarković i Karijole 2.
Bio je to jedan od događanja čiji termin se vezao uz najveću „vinsku smortu“ u republici 🙂
Malo je reći da sam bio razapet. Radije rastrgan mnoštvom opcija i istovremenih događaja. VinoCOM je ponovo uspio. Jedan od najiščekivanijih eno-gastro festivala u godini uspio je obuhvatiti većinu najrelevatnijih vinarija, regija i posjetitelja. Uzburkane vinske strasti mogle su se kanalizirati u dvoranama hotela Esplanade, uz štandove, na radionicama ili u obližnjim restauracijama, neslužbenim after party-jima i slično.
Nakon otrežnjavajućeg radnog tjedna s dovoljnim kritičkim vremenskim odmakom, osjećam se spreman podijeliti nekoliko osobnih najdražih trenutaka… neočekivana pozitivna iznenađenja koja isključuju sve one divote od kojih to i očekujem, a opet rezultat potrage sukladne osobnim afinitetima.
Grabovac Prošek
S nečim ispod pulta Milan me ulovio u raskoraku, spremnog za odlazak i resetiranje. Taj otisak sušenih bobica nisam mogao isprati iz glave danima. Paradoksalno je i skoro neprimjereno da će najbolji položaji najistaknutije obiteljske Imotske vinarije biti oni iznad Trogira. Zato neću spominjati Crljenak, jer to sam očekivao. Prošek, s druge strane, nisam znao da postoji.
Braća Rajković
Tamjanika je suha?!? Aha, Rskavac je 100% Prokupac. A Opium? Sam sebi sam smiješan kad se sjetim… Ne znam što b izdvojio (na festivalu me Opium opčinio), ali obećajem jako zanimljive dojmove uskoro. Malo je nedostajalo da ovo ne obiđem jer se štand nalazio u sklopu šatora.
Ritoša Cabernet Sauvignon 2011
Ovo me nije smjelo iznenaditi. Ovo je trebalo biti potpuno očekivano jer već dugo tupim kako mi je ovo vrh Cabernet Sauvignona u Hrvatskoj. Ali, svejedno sam se iskreno iznenadio koliko je 2011. perfektna. Jedva čekam otvoriti u miru.
Jerković Chardonnay 2011
Čak nisam siguran u godište, ali nebitno. Od Jerkovića naprosto ne možeš dobiti vino koje nije „naelektrizirano“ 🙂 Em najbolja Kujundžuša, em jedina Rudežuša u svemiru (Mračaj) koja bi na nekom inteligentnijem tržištu bila šampionsko vino gdje god se pojavi i sad Chardonnay koji „govori Imotski“…
Dnevnik vinopije 
Dakle, ono trogirsko čudo je ipak Grabovac. Na žalost, nisam probao prošek. Imotski RULEZ!
To je sad Imotsko-Trogirska transverzala 🙂
Zdravo, jesi možda kušao cuvee od Vina Jakob? Vino koje je mene oduševilo na sajmu.
Sjećam se 2007 ili 2008 s nekog drugog festivala, ali ne znam što su sad točili… činilo mi se zanimljivo
Hoće biti dojmova za vina Zvonko Bogdan? Ovde u Srbiji su se etablirali jako brzo i imaju jake cene…
Na žalost, jedino vino na štandu Zvonka Bogdana koje sam probao, a da bi ga poželio kupiti i probati još jednom u životu je ona bordoška kupaža koja ipak nema baš neku jako prihvatljivu cijenu koliko pamtim. Od “regularnih” vina bijelih sorti s ostatkom sladora ili crnih “voćnih slatkiša” ne mogu izabrati ništa što bi “prešlo ljestvicu 80 bodova”. Međutim, ukoliko je cijena konkurentna, razumijem zašto se tržište “navuklo” na Zvonka Bogdana. Evo, baš sad ću pustiti “kad sam bio mlađan lovac ja” ekipi u uredu, čisto da ih malo maltretiram u rano jutro 🙂
Ma ja sam imao isto iskustvo al njihova vina su pobedila na nekom velikom blajnd testu, pa čisto da proverim dojam sa nekim objektivnim…Inače, cene su ima u odnosu na kvalitet jako skupe pa tako osrednji roze košta oko 10€, a ove, kao, jače etikete oko 15€. Jesi probao skoro nešto iz Srbije a da ti se svidelo?
pa evo, Braća Rajković su najrecentnije ugodno iznenađenje
Ritošin CS sam konzumirao jučer iza ručka (manistra s tunjevinom) i večere (bakalar na brudet). Odlično vino. Uz pristojnu cijenu, mislim da je ovo pravi izbor za svaku prigodu.
Danas, uz prvi slijed ide njegova malvazija 2011, a uz patkicu Galićev CP…Božić je Božić!
Pa nek je sretan svim vinoljupcima i vinopijama!
Hvala amater! Pridružujem se čestitkama želeći svako dobro. Protekla tri dana nisu mi baš prošla u najboljem zdravlju, ali duh je tu i koji osmijeh nadam se…
Neki Graves iz 1982. sigurno bio pokvaren i još me razdire 😉 ali više kao lika iz Matakovićevih stripova nego u vinozofskom smislu 😀
Ajoj!:-(