Bez nekog posebnog značenja u poretku, iz svega otvorenog protekle godine kao vina koja predstavljaju osobitu vrijednost za novac, svako u svojem segmentu, prisjećam se:
- Ritoša, Cabernet Sauvignon, 2010. i Malvazija Istarska 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/01/30/ritosa-cabernet-sauvignon-2010/
https://vinopija.wordpress.com/2012/08/10/ritosa-malvazija-istarska-2011/)
Ako tražim strukturu i sklad, vinsku eleganciju a ne samo što više ekstrakta za što manje novca, Ritošin Cabernet Sauvignon je i jedan od najuspjelijih Cabernet Sauvignona u državi. Na VinoCOM sam probao i naknadno nabavio i 2011. s kojom će Ritoša to i potvrditi. Obzirom na cijenu koja je konkurentna u globalnim razmjerima, eto ga u best buy listi.
- Enjingi, Venje bijelo, 2004. i Graševina kasna berba, 2007.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/10/16/enjingi-grasevina-kasna-berba-2007/
https://vinopija.wordpress.com/2012/08/21/enjingi-venje-bijelo-2004-vs-enjingi-venje-bijelo-2006/)
Ne moram osobno biti veliki ljubitelj Enjingijeva opusa da ipak iskažem duboki naklon za ova vina. Cijene po kojima se ova odležana vina iz Enjingijeva podruma danas mogu nabaviti su nevjerojatne. Kao da sam iznova otkrio Graševinu, a bijelo Venje je must have vino svakog ozbiljnog vinopije. Veliki respekt za starog majstora.
- Buhač, Merlot, 2011. i Cabernet Sauvignon 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/09/15/buhac-merlot-2011/
https://vinopija.wordpress.com/2012/10/15/buhac-cabernet-sauvignon-2011/)
Realno se čini kako bi i Buhačeva Graševina trebala ući u best buy kategoriju, ali želim naglasiti Buhačeve crnjake kao da ih već nisam dovoljno nahvalio 🙂 Nenadmašan predvodnik vrijednosti za novac koji je cjelokupnu regiju Istočne Slavonije pozicionirao kao best buy. Ovdje se moram referirati i na još jednog jako bitno igrača – Iuris. Nisam puno Iurisa imao u 2012. i planiram to čim prije nadoknaditi u 2013.!
- Antunović, Postup, 2010. i Plavac, 2011. i Rukatac, 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/09/27/antunovic-postup-2010/
https://vinopija.wordpress.com/2012/10/30/antunovic-plavac-2010/
https://vinopija.wordpress.com/2012/10/18/antunovic-rukatac-2011/)
Imao sam nekih opravdanih razloga za sumnju u turbulencije u kvaliteti, ali drago mi je da me ovim vinima vinarija razuvjerila. Prvi Postup ispod sto kuna, korektan Plavac i možda najbolje od svega, prozračni i lagan Rukatac za 25kn u MPC? Malo je takvih…
- Kosovec, Škrlet, 2011. i Selekcija Škrlet 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/08/31/kosovec-skrlet-2011-vs-kosovec-skrlet-selekcija-2011/)
Moj savjet Ivanu je bio „stavi regularni Škrlet i na 29,99 ako hoćeš, ali Selekciju ti snobine neće ozbiljno shvatiti ispod 70-ak kn“ 🙂 Ali, naravno da me nije poslušao i eto Selekcije za 40ak kuna u MPC. Jedno od malobrojnih etiketa koje sam kupio u količinama većim od jedne butelje prethodne godine. Stvarno se jako nadam da će isti rezultat ponoviti i s berbom 2012.
- Jerković, Kujundžuša, 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/07/09/jerkovic-kujundzusa-2011/)
Malotko razumije i osjeća zašto je ovo vrijednost bez premca. Raritetna vrijednost za novac u domaćim okvirima i vino koje sam uredno planirao staviti na best of listu da ista nije zatrpana 🙂 Mali, ali toliko značajan doprinos hrvatskoj vinskoj kulturi da je to naprosto neizmjerno… Idealno vino u svojoj domeni. Idealno.
- Kiridžija, Plavac 2008. i Plavac 2009.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/07/25/kiridzija-plavac-2008/
https://vinopija.wordpress.com/2012/12/13/rokis-plavac-mali-2010-vs-kiridzija-plavac-2009/)
Pelješki Plavci do 30 kuna jedan je od najpolularnijih dojmova na kojeg ljudi guglajući nalete. A Kiridžijin uopće nije naveden u tom kontekstu. Već tri, četiri berbe prva pozicija Plavca na mojoj listi vrijednosti za novac je upravo Kiridžija. Nije vino za jesti žlicom, ali je 100% Pelješki i 100% Plavac.
- Miloš, Plavac 2008.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/03/21/milos-plavac-2008/)
Do sto kuna pa možda i više svoju suverenu poziciju vrijednosti za novac drži Milošev regularni Plavac koji je s berbom 2008. dodatno podigao standarde.
- Bolfan Vinski vrh, Rose, 2011. i Rajnski Rizling 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/12/10/bolfan-vinski-vrh-pinot-sivi-2011-2/
https://vinopija.wordpress.com/2012/09/13/bolfan-rose-2011/)
Koliko pratim Bolfanova vina i tražene cijene stvari se još nisu ustabilile, ali ova dva vina definitivno vrijede tih novaca i predstavljaju mi dobitak bez premca u svojoj kategoriji.
- Grabovac, Modro jezero, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/12/21/grabovac-modro-jezero-2010/)
Dok sam bilježio dojam na papir kojeg uvijek imam pri ruci stvarno sam mislio da je vino 50% više cijene. Stoga, osim best buy pozicije još više me veseli još jedan kvalitativni iskorak 🙂
- Vinarija Smokvica, Rukatac, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/03/06/vinarija-smokvica-line-up/)
Kraj svih Pošipa koji su ozbiljno pozitivno „zarazni“ uspio me iznenaditi Rukatac. Pametna kupnja za još jedan autentičan doživljaj bijele Dalmacije.
- Škaulj, Tomislav cuvee, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/10/19/skaulj-line-up/)
Cjenovno duplo pristupačniji od masivnih crnjaka Nadinskog vinogorja, a daleko uspješnije kao vino. Nadam se da taj Tomislav nije bio slučajan uspjeh, a meni je svakako neusporedivo draži od realno komercijalnijih Merlota i Caberneta.
- Krš, bijeli, 2011. i crni, 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/12/17/vinarija-skegro-krs-bijeli-vertikala-2011-2008/
https://vinopija.wordpress.com/2012/10/04/skegro-krs-crni-2011-vs-carsus-blatina-2010/)
Još jednom ću istaknuti kako je još uvijek pametnije konzumirati berbu 2010. kako Žilavke tako i Blatine, ali je evidentno kako će i 2011. biti jednakodobra odsad pa nadalje i u buduće 🙂 Općenito, malo mi je dražih vina za te novce u domaćoj ponudi.
- Laguna, Malvazija, 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/01/24/laguna-malvazija-2011/)
Usprkos činjenici da je ova Malvazija forsirano izašla i prije 2012., podigla je očekivanja u tržišno najjačem segmentu i obilježila ljeto 2012. Clean and green. Možda je sad već u padu, ali je odradila upravo kad treba i koliko treba za fer novce. U tržišnom smislu jedno od najznačajnijih vina s liste i sa osjetno pozitivnim pomakom u doživljenoj kvaliteti.
- Jakobović, Graševina, 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/10/09/jakobovic-grasevina-2011/)
Jakobović is back. Neopjevana vrijednost za novac Kutjeva ponovo na zasluženoj listi 🙂
16. Castra Rubra, Pendar, 2008.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/01/26/castra-rubra-pendar-2008/)
„Bugarski novčić“ cjenovno je pogođen i nudi poprilično egzote za tražene novce. Preinteresantno vino da bi ga smio ignorirati u best buy kategoriji.
17. Georges Duboeuf, Beaujolais-Villages Nouveau, 2012.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/11/15/georges-duboeuf-beaujolais-villages-nouveau-2012/)
Berba je bila bogomdana za Beaujolais, a cijena na razini europskih cijena. Zato ovaj neuobičajen „entry“.
18. Ornella Molon, Brut
(https://vinopija.wordpress.com/2012/07/24/ornella-molon-brut/)
And now something completely different. Zašto je ovo ovdje, a nije među najboljem što se pilo u 2012.? Zato što sam jedva dočekao naglasiti kako se može nabaviti za nekih šezdesetak kuna. Vino spumante koje nadmašuje mnoge domaće pjenušce višestruko veće cijene.
Dnevnik vinopije 
Krasno si to sročio i posložio. Ovo treba isprintati, laminirati i nositi okolo kao šalabahter.
evo već printam na majicu, možemo se đorati ako imate XXL 😉
Da bi reč rekel.
Dragi Vinopija, sretna ti Nova! Sjajan popis. Premda mislim da mi se ukus ne slaže sa tvojim, ne mogu prigovorit’ gotovo niti jednom tvom postu.
Ovaj je nekako nadahnut, nadam se da će 2013 biti bogata i raznolika.
Hvala shepsky, cijenim kritiku i pohvalu kolege vinskog blogera 🙂 Samo naprijed!
…ignoriranje Plančićeve darnekuše u bb kontekstu smatram osobnom uvredom… 🙂 A za ostalo svaka čast…(naravno osim za Deboeufa, ne bi bio best buy ni da je 19,99 🙂 )
Nisam imao Darnekuše u 2012. Inače nemam ništa protiv, dapače. Taj Beaujolais je inače koštao skuplje, a ove godine je najbolji otkad pratim… zato je tu.
joj Plančić……moram priznat da u zadnje vrijeme bježim malo,puno od crnih vina…nisam mogao ni Buhačev merlot …..stoji tjedan dana..ali Plančić bi planuo….plančući…..
…baš sam jučer muno darnekušu, jako fino vino, nevjerojatne elegancije i pitkosti za južnu Dalmaciju (i za kopno!), plus druge stvari koje smo spominjali da ne ponavljam…
I daj, None, zakamufliraj malo hvalospjeve vinima kojih nema veće količine, evo Jerkovićeva kuja nestala iz Vrutka…obuzdaj malo jezičinu 🙂 …..ili tipkovničinu… (si skužil kak nabijam postove, pa ne bu mene onaj Tvrle nadjebo 🙂 )
Na žalost, Jerkovićeva je kujundžuša nestala iz Vrutka zbog bolesti gosp. Jerkovića. To je već netko spominjao na blogu, a na žalost nije se, zasada, popravilo.
Nestalo je Ritošine malvazije. Kažu tamo da je sve prodano i da nema više ni kod vinara. To me malo čudi, ali ako su lagali mene…
Buhačeva CS-a nema više, a ni merlot neće još dugo.
Nema Antunovićeva rukatca.
Enjingijevo Venje je na akciji, zajedno s ostalim repertoarom.
Vinarija Smokvica “ne izlaže” u Vrutku, na žalost.
Nadam se da će, ponukani ovim primjerima i ostali vinari shvatiti da im je “best buy”=way to go.
nisu te lagali, Ritošine malvazije stvarno nema više kod vinara,već cca mjesec-dva. Jedino bi se možda moglo naći po trgovinama,dok se ne rasprodaju i posljednje zalihe.
Ne znam čemu čuđenje? Najbolja (IMHO) malvazija godine, odlična cijena i relativno mali nasadi..
Dobra vina imaju možda još pokoju bočicu. Ja sam pribavio.