Cijena: 285,50 kn
Hvala kolektivu na savršenom rođendanskom poklonu! 93. Kako ste samo znali 😉
Prva nevjerojatna stvar je mladost 18godišnjeg vina. Godište 1995. smatra se vrlo dobrom godinom za Haut-Medoc, najboljom u desetljeću s iznimkom iznimnih 1990. i 2000. 😉
Voćni profil je svjež kao rosa i prilično intenzivan. Ipak, jedan okvir „školovanosti“ prvo je što izdvaja ovo vino od naizgled sličnih. Nakon nastupa terroir-a u vidu mineralnosti već na nosu 😉 postaje jasno da mi je bolje pitati se gdje sam bio i što sam radio u proteklih 18 godina.
A nakon gutljaja postaje jasnije da sam idiot koji je prerano ostvorio ovaj Haut-Medoc… Svejedno, nije da nedostaje onoga što čini uzvišeni vinski doživljaj.
Kišnica prirodno filtrirana kroz šljunčane oblutke u vinogradu („fine ridge of deep Garonne gravel“) i minerali iz tla koje je loza povukla u ovu čašu nisu tek aromatska senzacija. To je esencija vina perfektno uspostavljene uravnoteženosti.
Svaki tanin, kiselina i ekstrakt donose radost i čudo jednog od najčuvenijih terroira na svijetu. Proučavanje samo ovog vina ove kuće kroz godine bila bi studiozna zabava bez premca u smislu boljeg upoznavanja vina. Potpuno drugi svijet. U kojem nije bitno jesu li kožne arome primarne, sekundardne ili tercijarne… čijih 12,5% alkohola „hladi“, a tijelo je više nego dovoljno da dojam ostane „u afteru“ koji te doslovno progoni, jer nikad ne završava. Nisam htio niti navesti, ali faktografije radi – sorte su Cabernet Sauvignon, Cabernet Franc, Merlot, Petit Verdot.
Unatoč nominalno visokoj cijeni, ovo vino je zapravo prava „vrijednost ispod radara“ i predstavlja iznimku od pravila danas basnoslovnih Haut-Medoca Grand Cru Classe. Razlog tome je u jedinstvenom kuriozitetu „cru bourgeois“, paralelnoj valorizaciji koja je naknadno ratificirana, zatim povučena prije nekih deset godina. Ukratko, vlasnik nikad nije prihvatio/prešao na „novu“ klasifikaciju 1855. 🙂 „Birokratska glupost“ bio je komentar tadašnjeg vlasnika, zbog čega danas možemo uživati u „pravom Bordeauxu“ AOC Haut-Medoc po konkurentnoj cijeni i na domaćem tržištu.
Osobito ukoliko uz vino imam spreman i temperiran Alzaški Munster, omiljeni kravlji sir „smrdljivac“ i levantski kruh… i vrijeme da u miru proživim ovakvu butelju.
Dnevnik vinopije 
Kupio danas u Mivi, ali nakon tvoje recenzije, pričekat ću malo s otvaranjem…
Da, ukoliko imaš podrum ili mjesto bez temperaturnih oscilacija tijekom godine, ovo je vino za čuvanje i još nije u punoj zrelosti. Dvadeset godina je neki očekivani period za dobro godište ionako.
Vinski frizider za najboljih 16 boca, a ostalo u tamnoj ostavi na 18, znam da je malo pretoplo, ali nema oscilacija bar…
vinski frižider nije najpouzdaniji iz više razloga, jedan od kojih je i što te stalno “svrbi” da otvoriš 😉
Kakav tekst! Kakva inspiracija!
drago mi je da Vam djeluje stimulativno doktore 😉 bit će toga još i više nego što je bilo prije ako će se mene pitati… kupim i poklonim ti butelju ako pogodiš što sad vrtim u čaši..
Daj neki hint…
radi se o suhom vinu 🙂
Hm… Grasevina Kutjevo?
mislio sam na vino…
🙂
Itekako me svrbi, jedino rjesenje je podrum i sakriti kljuc od samog sebe.
Btw klasifikacije Cru Bourgeios, ona je ipak ispod originalne iz 1855, sto ne znaci nista lose, dapace, samo su karte davno podijeljene. Naknadno je usao jedino Rotschild, bankar…
U Bordeauxu je vrh Premier Cru Classe pa onda Grand Cru itd; dok je u Burgundiji Grand Cru najvisa klasifikacija.
Ima masa vina ispod radara, oko 12500 proizvodjaca je u Bordeauxu…
Ali ima i magle za velike novce, naletio sam i ja…
Ovo što si naveo nije baš najpreciznije i premda se ne smatram ovlaštenim tumačiti Bordoške klasifikacije, koliko znam nema tu ispod i iznad, to su dvije paralelne klasifikacije koje su egzistirale dugo vremena, Cru Bourgeois i klasifikacija Medoca iz 1855. Šampanja i Burgundija općenito imaju stvarno drugačije značenje pod naoko istim nazivom, ali suštinski drugačiji sustav valorizacije. Npr. u Šampanji je Grand Cru najviši stupanj prestiža nekog položaja ispod kojeg je Premier Cru. Međutim, u ovoj Bordoškoj klasifikaciji iz 1855. sva su vina “Les Grands Crus classés” unutar čega postoje stupnjevi od kojih je prvi stupanj Premiers Cru (First Growths) zatim Deuxiémes Crus (Second Growths) itd. Dakle Grand Cru je kao naziv najviši stupanj u svim navedenim klasifikacijama, ali koje su opet svaka svoja priča, ne baš najjednostavnija 😉 zbog čega i trpe konzekvence u današnjem svijetu… U svakom slučaju kvalitetnija od “stolnog”, “kvalitetnog” i “vrhunskog” vina 🙂
Najbolje da utvrdimo gradivo na nekoj degustaciji, imam malo materijala i ja…
A ispod i iznad je misljeno cijenom samo…
🙂 jedini način da to “izgladimo”… rezultate šaljemo Bordoškom institutu
Sama oznaka Cru bi trebala značiti posebnu kvalitetu. no nije uvijek tako. Koliko je važan miris i osjećaj boja i okusa, toliko je važno što se netom pojeli. Recimo ćevape….hehehe. Vinopijo daj neko super dobro predikatno vino…
Uz ćevape? Sarajevske ili Banjalučke? Ili neke treće?