Cijena: 44,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317535
Sviđa mi se Iuris. Iz niza razloga, Iuris predstavlja jednu od najizrazitijih vrijednosti za novac na domaćem tržištu. Jedan od razloga je i Erdutsko vinogorje odakle dolazi i ovaj „sovinjon“.
Slamnatožuta boja zlatnog odsjaja iznimne bistrine. Prepoznatljiva aroma bazge na nosu, domaći sirup od bazge s malo limunova soka. Mirisi su naglašeni, aromatičnost vrlo izražena.
Ni u gutljaju nema ekcesa, sve je na mjestu. Struktura izvrsno uravnotežena. Iuris zna posao.
Ugodna cjelina za solo pijuckanje ili za pratnju brojnim jelima uz koja bi poželio bijelo vino.
Izvrsnih 12,5%, fino popunjeno tijelo, suho i aromatično, slasno i glatko, limunska priroda kiselina jedina je koja „zapinje“ na skoro kremoznoj „glatkoći“ kojom klizi niz nepce. Određena svježina koja razoružava i sugerira kako unatoč pristupačnoj cijeni ovo vino nije rađeno samo za kratke staze i brzu potrošnju.
Trajnost i postojanost aromatskog doživljaja nakon gutljaja također svjedoči o promišljenom, nadstandardnom vinu. Vinu koje je vrlo jasno, izravno, naglašeno aromatično i dostojno reputacije sorte te ujedno jednostavno, nepretenciozno i definitivno – vrijednost za novac!
86+ 🙂
Dnevnik vinopije 
je bazge ima u obilju, ja zbuksao nekoliko butelja!
apsolutni BB.
kad buš recenziro via diagonalis white, meni se jako svidio?
kupažom dominira sauvignon, ima još semiliona, grenache blanc itd…
dosta toga se skupilo pa jedino što mogu reći je kad dođe na red
Jel ko probo njihov friško pristigli merlot 2008? Mislim……WTF?!!
samo što nisam 😉
nisam probo, na webu imaju još uvijek 2007, to si vidio u shopu pretpostavljam?
ste vidili Bolfana RR Primus 2008;
http://vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=321612
bilo je 54 kn do nedavno!
Nije li između ostalog bio i u burgunskoj boci?!?
ne bila je bordoška koliko ja pamtim oduvijek.
..e to vam je sad Grand Cro!:P
ma nabijem ih ja na Grand Cro…
gledo sam neki dan mislim na Vinoteci, pričo je Plišo kako su ih monogi vinari odbili!
Kod iurisovog merlota hlapive rasturaju…nisam skoro mogo ni pit vino….razočarenje. Vinopiji friku će bit super… 🙂 A za Bolfana kaj nije to cijena za 6 komada? Nisam skužio.
ovo 6/1 te zbunjuje, zicer sam da nije radi se o cijeni za 1 butelju
Hlapive kod Iurisa kažeš? Pa to bi moglo biti savršeno vino 🙂 Međutim, nema šansi… bit će da si opet pretjerao s afteršejvom 😉 Ajmo sutra do Malca Plavog u Vlašku. Pješice po snijegu 😀
methoxypyrazin= Sauvignon blanc
geraniol /citronellol=muškat slatki……nastavite niz…
….. umjetni listići……i tak do sutra…
čekam samo grand kru barik sanđovese by petrokemija
manje više sve je kemija osim iznimno skupih vina
nema veze s postom ali da netko ne bi mislio da pije čisto prirodno vino…..
osim ak nije 200 kn
Cijena nema veze s tim hoće li vino biti “čisto prirodno vino”.
U pravilu će iz raznoraznih razloga cijena vina koja se takvima deklariraju biti viša. POnekad opravdano, ponekad nimalo, kao i sve na svijetu općenito što nosi cedulju s cijenom.
Pojam prirodno vino je kontradikotran. Već uzgojni oblik vitis vinifere nije “prirodan”. Misliš da su nisu nakon uvođenja američkih loznih cijepova u 19 stoljeću mislili da vino nikad neće biti isto. Vjerojatno ni nije 😉
Prirodno je da grožđe opadne ili strune na lozi ili ga pojedu ptice.
Prirodno je da iz ocijeđenog soka grožđa (ovo je već podrumarenje) nastane ocat, a ne vino.
Da je tako lako umjetno stvoriti vino vrijedno spomena, već bi ga proizvodili u prahu (kao što ga i proizvode, ali nije vrijedno spomena izuzev ismijavanja i osude zbog obmane)
i buduči da nema rubrika pod “razno”…
pijem jedan talijanski sauvignon blanc koji je redovno 65 kn.. na akciji za 32 kn
naravno corked…ali do jaja
ak je teletina 40 kn da li je ok prodavati smrdljivu pokvarenu teletinu po 20 kn ok ili ne vrijedi ni jednu kn? imam pravo na povrat love?bila več tema ali sam zaboravio
..buduči da vino jednako sazrijeva ako ne i bolje unutar staklenog čepa da li je pluteni čep samo dio rituala i svega ostalog ili ima neku očitu prednost u odnosu na stakleni čep ili čak na navoj za vina koje se popiju unutar 5 godina)
sve više i više mi pluteni čep ide na k….c…. kao i vina akciji….
…stakleni čep je sasvim o.k. kao i svaki drugi čep koji je o.k. i totalna je fora, ali ne kužim jel se ovdje krije neko pitanje ?!?
čak mi i prsti na ruci smrde na corked………aaa…..slijedi privatna tužba protiv dobrih vina…e da još rade kakoi bi bio zločest…ne preko telefona…nego bi došao s vinom da “podijelimo” 🙂
TCA, odnosno “vino po čepu” možeš legitimno vratiti trgovini jer i oni mogu legitimno tražiti od proizvođača zamjenu. Bitno je da vratiš PUNU ili čim puniju bocu (istog vina, prevarante 🙂 jer TCA će se još jače osjetiti s vremenom.
Razmišljam kako je idealan naziv “stvarno vino” ili “istinsko vino”, jer naturalno/prirodno/neintervencionističko sa svim poddefinicijama organskog/biodinamičkog itd namjerno ili nenamjerno stvara suviše sektašku distinkciju i hipstersko pomodarstvo koje čini indirektnu štetu ovim “pravim vinima”. Istinsko ne znači “istinito” jer to također nosi pretenciozan predznak, a arogancija nije ono što čovjek može zavoljeti. Theise je napisao da poznaje dva fundamentalno različita pristupa vinu, u prvom u kojem je vino napravljeno i drugom u kojem je vino uzgojeno, odnosno stvoreno.
u odgovoru sam sebi 🙂 zapravo mi se ipak ta potreba za definiranjem i poopćavanjem u dva svijeta “stvarnih” i “nestvarnih” čini pomalo smiješna… ne zbog nazivlja već zbog oga što je ionako svako vino drugačije, svaka boca nije identična drugoj, pa čak i da se radi o istom godištu istog proizvođača i jer je uostalom svaki put otvaraš u različitom trenutku u vremenu. naprosto je prevelik, prebogat i prekompleksan samo sadašnji realitet različitosti da bi sve svodio na “dobra” i “loša”, “uspjela” i “neuspjela”, “ova” i “ona”…
ali sasvim sigurno “cijena” nije čak niti indikacija sadržaja boce u kvalitativnom smislu. (osim u smislu predočekivanja temeljenih na tržišnim realnostima i analogiji)
Vina se dijele na dobra i losha. Dobra mogu biti iz milijun razlicitih razloga i u milijun razlicitih nijansi i stupnjeva dobrog, a i losha mogu biti iz milijun razlicitih razloga i u milijun razlicitih nijansi i stupnjeva losheg. Dobra vina se dijele na dobre, manje dobre ili, nazalost, loshe boce inace dobrog vina. Loshe vino nema potrebe dalje rasclanjivati. Evo, to je manje-vise to. Sve drugo je ideologija, mazanje ochiju, i prodavanje muda pod bubrege.
Naravno, čini se potpuno razumnim, čak bukvalno jasnim i nepotrebno je uopće pomišljati išta drugo. Prije 5 godina sam dao odgovor na pitanje koje mi je najbolje i najlošije vino koje sam probao, gdje sam rekao da je najlošije bilo ono pokvareno, a najbolje još nisam probao… u distinkciji između dobrih i loših, subjektivnost je ta koja se čini preočita. Istovremeno najveća prednost i najveća mana te diobe. Meni su najbolja vina koja su “živa”, povremeno spominjem taj “prijenos energije” što zvuči kao vudu, ali mnogi znaju o čemu pričam. Utjelovljenje života u boci osjećam kao jedina ispravnu definiciju vina, premda sigurno nije dovoljno precizna. Ali meni daleko korisnija od toga da je vino “poljoprivredno prehrambeni proizvod, dobiven potpunim ili djelomičnim alkoholnim vrenjem masulja ili mošta, od svježeg i za preradbu u vino pogodnoga grožđa.” Jer tu definiciju zadovoljava puno proizvoda koja ne bi dirao ni štapom, a znamo da nisam osobito isključiv, ponajmanje opterećen bilo čime što “definira” vino osim sadržaja čaše (boja, suhoća, alkoholi, odn. pakiranje, cijena itd.)
Nisam imao ambiciju ovdje definirati “ideološka”, “narančasta” itd. “druga” vina, već vino kao takvo. Zapravo niti to. Već kako jednom zauvijek za sve nas madiraze 😉 koji žele “prirodno vino ispod 200 kn” definirati “dobro”… ili uopće nema potrebe definirati situaciju “ovo vino me učinilo sretnim, hvala vam.”
ja polako prestajem vina doživljavati kao produkte/objekte — ipak sam se educirao na ovom blogu ;). sada su to “samo” izvori za osjećaje i iskustva. tako mi paše.
“kako jednom zauvijek za sve nas madiraze 😉 koji žele “prirodno vino ispod 200 kn” definirati “dobro”…” _______ Svatko kome je to cilj za eventualnu vlastitu nesposobnost da to ucini sada moze doista kriviti samo sebe. Srogih ogranicenja vise nema, carinske barijere su pale. Mozete u Hrvatskoj narucivati manje-vise sta god hocete s EU trzista. U cemu je problem?
Vjerojatno je problem upravo u tome što smo “mi u Hrvatskoj” 😉 Nebrojeno puta sam naručivao knjige i DVDove i pretplate na časopise, čak igračke i sl., ali nikad nisam naručio vino 😦 Jasno, da idem na neki put, ne bi mi bio problem skrenuti do nekog vinara premda je za moj “format interesa” daleko adekvatniji upravo tzv “mixed 12-bottle case” ili već… Još da sam neki zadrti tip koji nije još samostalno upalio računalo, lakše bi to shvatio 🙂