Cijena: NA
Nakon toliko vremena, dopustit ću sebi malo filozofiranja na koje me potaknulo upravo ovo vino 🙂 Osim što je jedno od otkrića s VinoCOM-a, ovo vino je i jedno od iznenađenja godine koje nije baš najugodnije iz sasvim drugih razloga 🙂 Naime, čini se da je valorizacija vina u Srbiji na višoj razini nego u Hrvatskoj.
„Prince“ Braće Rajković autentično je vino autohtone sorte Prokupac iz Župskog vinogorja većinom od loze starije od 80 godina i „šampionsko je vino“ Srbije. Zašto takvo vino ne mogu zamisliti kao šampiona bilo kojeg domaćeg ocjenjivanja? Da li zato što bez puke sirove snage vina koje „grije“, bez nabildanosti od koje puca po šavovima od preekstraktnosti i prealkoholnosti nema uopće priliku biti zamijećeno? Ako nije više sirup negoli vino, da li to znači da ne prolazi?
„Prince“ Braće Rajković umjesto toga nudi strukturu, sklad, definiciju, karakter i najvažnije od svega, identitet svojeg podneblja zbog čega ima više „duše“ od bilo kojeg crowd pleasera.
Ako razmišljam o vinu koje na svjetskoj sceni prezentira regiju i kulturu iz koje potječe, razumljivo je da će hrvatski šampionski crnjak vjerojatno biti neki Plavac, da će imati puno tijela, možda čak i masivnosti i da će biti donekle alkoholno. Ali te „performanse“ ne bi smjele biti same sebi svrha.
Jarka, rubinski crvena boja „Rskavca“ donekle je neprozirna. Mirisi Griotta, sušenih višanja i brusnica, ali najvažniji su slojevi mineralnosti… napetost na nosu, tenzija kojoj je trebalo dati vremena da „omekša“ na zraku. Omamljujuće 🙂
Naziv „Rskavac“ dolazi od onomatopejističke asocijacije na zvuk „rskanja“ pod zubima ukoliko se grožđe konzumira kao zobatica. S druge strane, vino je pod zubima više kao hladan kremen, specifična mineralnost u kombinaciji sa zdravom taničnošću na samom kraju gutljaja čime se taj karakter potencira. Sami tanini su zapravo vrlo sitni i nevjerojatno uklopljeni, bez imalo „stezanja“.
Na kraju osjećaj da se radi o vinu za čuvanje koje još uvijek nije toliko elegantno koliko može postati, premda već spremno pokazuje svoj jedinstveni identitet. 90.
Kao Post Scriptum, a inspiriran neuobičajenim oblikom butelje, prigodno predlažem slogan Nekapnice za tržište Srbije, „Paše na sve flaše“ 🙂
Dnevnik vinopije 
Cudan dizajn flase, lici na burgundsku. Vino koje ima potencijala, za odlezavanje. Licno sam uvek za vina tradicionalnih sorti, autenticnih za neko podneblje. Naravno nemam nista protiv internacionalnih sorti, ali ipak prednost dajem autohtonim. Prokupac ili Rskavac sve jedno, mada je u Srbiji ispravnije Prokupac, no isto tako radi se o jednoj staroj i zapostavljenoj sorti, koja jos zivi prvenstveno zahvaljujuci malim vinarima, kao sto su braca Rajkovic ili recimo vinarija Ivanovic, obe iz Zupe, koje u svojoj ponudi imaju vina od ove sorte grozdja. Pa ipak radi se o sorti ogromnog potencijala, sa kojom treba raditi i naravno rezultati nece izostati.
Hvala putnik na šlagvortu i kad smo već kod toga i ja bi dodao da u ovom trenutku Prince ne ostvaruje baš toliki sklad i eleganciju, ali mi je to poslužilo kao ilustracija nasuprot “šampionskih” vina koja “pune usta” i kojima tu priča uglavnom prestaje.
Ne vjerujem da su svi prokupci ovakva vina, ali svakako nije za zapostaviti.
Prince je ok vino bas kao i Ivanovicev Prokupac, koji je po meni ipak malo bolji. Bez obzira na ovo poredjenje, Prince je jedno dosta dobro vino, koje bih preporucio. Problem srpskog vinarstva ogleda se u tome sto vina, jednostavno moraju prerano da se izbace na trziste, t.j. puste u prodaju nesto ranije nego sto bi trebalo. Glavni krivac za to je ekonomska racunica, naime mali vinari u Srbiji jednostavno ne mogu sebi da dozvole luksuz, ostavljanja vina da odlezava. Cilj je sto pre ga pustiti u prodaju i sto je moguce pre prodati i na taj nacin obezbediti preko potreban novac za opstanak same vinarije. Zato moja preporuka je sledeca kupite vino i ostavite ga negde da odlezava jos godinu-dve, ako zelite da osetite njegov pun potencijal.
Nekako mi se to čini praksa apsolutno svugdje u svijetu… ne samo u Srbiji i ne samo kod malih vinara
Haha 🙂 nije loš prijedlog za slogan.
Iz porodičnog vinograda zasađenog 1963. godine dobija se vino Dina, koje je dobili naziv po nadimku čoveka koji je prvi zasadio sortu Piot Noir u Župi, Vladimiru Rajkoviću. Rskavac, autohtona srpska sorta grožđa, je u značajnoj količini zasada ostao jedino u Župi. Od ove sorte grožđe sa porodičnog zasada nastaje vino Prince uz kupažu sa još tri posto Merlot – a i osam posto Župskog Bojadisera.