Cijena Grüner Veltliner: 6 EUR
Cijena Riseling: 7 EUR
Mjehurićasta tekućina baš i ne skriva „industrijske arome“. Površni mirisi livadskog cvijeća. Mirišljava floralnost koja ustraje i na nepcu uz neobične kiseline, dodane ili korigirane ili ništa od navedenog skoro je svejedno, jer je općenit dojam vina bez dubine, bez duše, dosta istehniciranog. Prilično bezlično skoro gemištersko vino ipak je znalački posloženo, pomno i pažljivo, tako da je uravnoteženost nedostižna za mnoga domaća vina.
Imaginarno izvorni vinozni karakter koji se lako ispija ipak je tu i u tom smislu doživljaj nikako nije uzvišen 😉 ali je vjerojatno dosljedan dominantnom identitetu regije Weinviertel danas. Weine für geniesser više je Weine fur gemüšte 🙂 83
Dojam istehniciranosti još više vrijedi za Riesling. Cvijetno-voćni profil, ostatak sladora i pomalo artificijelna kiselina… populistički balans, trivijalan do srži ukoliko se usporedi s ozbiljnim Rieslingom 😦 80-81. Ne razumijem ni logiku više cijene. Vjerojatno je Austrijska publika ipak spremni platiti više za Riesling ili imaju niže prinose na Rieslingu pa smeta računici 🙂 Uglavnom, za te novce ima bolje i domaćeg.
Dnevnik vinopije 
Veltlinac je u Austriji hiper popularan i shvaćaju ga kao nacionalno blago. Oko 33 posto svih vinograda je baš pod veltlincem. Ima vinara koji imaju i 5-6 naslova i razina kvalitete, kao i različitih položaja. Znači, malo more veltlinca. I to more koje je još donedavno bilo otprilike stolne kvalitete i posrkano u špricerima od strane horde žednih Esterajhera. Nasreću, trend se poslije antifriz afere promijenio, stroži zakoni, guranje kvalitete, obilna pomoć EU, sve je to rezultiralo da danas oni piju puno bolja vina za svaki dan, među kojima vješto njuškalo nađe i uradaka koji izlaze i iz tih okvira. Oznakom Weinviertel DAC (districtus austriae controlatus) zaštitili su tipične primjerke koje krasi paprena herbalnost i umjeren alkohol. Iako još malo razglabaju šta bi sve trebalo ulaziti u tu tipičnost, recimo neki znaju imat vrlo “sovinjonsku” aromatiku, pa su neki za a neki protiv da to ulazi u DAC. Sve ovo govorim samo o Vajnfirtlu.
Što se tiče cijene, None, mogo si otvorit Taub. sajt, pa bi ti bilo jasno, malo si se ulijenio. 🙂 Skoro uvijek je špranca kod veltlinca classic, pa par DAC-ova, pa par položaja sa 13-14 alc (i cijene tak idu prema gore), a riesling imaju uglavnom samo po jedan. A što se tiče kritike samih cijena općenito, bilo bi smiješno početi od nekog lošeg primjerka Austrije, i to od strane nas iz – Rvacke.
Kaj se pa rizlinga tiče, nitko ozbiljan nejde po njih u fakin Vajnfirtl. Ja sam ih se čak dosta i napio i to su obično bile kolateralne žrtve potjere za veltlincima, neki od njih su stvarno pristojna vina sa boljih položaja gdje kroz les probijaju naslage starog kamena. Cjenovno su od 6 do 10 eura, što je za Weinviertel skupo, u Kamptalu jeftino, a u Wachau ne postoji.
Na kraju ne kužim ovaj post, None….vina koja su tak “loša” obično ni ne objaviš. A ak ti ih je neko poklonio pod “dobra”, reci ko je pa ćemo ga sredit kad padne mrak… 🙂
Care :-). Ko ti ne bi dao p… ovaj.. Grenacha ovak pametnom 🙂
Putnik, sori kaj sam uletio 5 minuta prije tebe… 🙂
🙂 🙂 🙂
None nam je ovaj dojam objavio samo da onima koji jos nisu shvatili dokaze da i antifriz dobiva najmanje 80 bodova 🙂
arome antifriza, dapače, vrlo su poželjne u ovim vinima :-)))
je….ja u kiler svog di-dija mećem samo DAC… 🙂