Cijena: 79,90 kn
Solum nije samo Chardonnay, od kojih je 2011 stvarno izvrstan. Solum je i Cabernet Sauvignon, ali ne iz Međimurja već vinogorja Slavonski Brod.
Oba vina provela su 10 mjeseci u Slavonskom hrastu. 2011 je ljubičast, nabijen, krcat 🙂 Odnosno maksimum koncentracije već na nosu tako da niti čak 15,1% alkohola ne štipa pretjerano. Na nosu se jasno naslućuje mladost i snaga, a nepce dočekuje pravu voćnu bombicu. Izrazito nježna tekstura, mliječne kiseline, rastopljeni tanini u tijelu punom neuobičajeno crvenog voća za Cabernet Sauvignon, maline, krema od jagoda, vanilija u finišu i retrookusu. Veličanstveni novosvjetski heroj iz Slavonskog Broda 😀
Snazi unatoč, nevjerojatno pitko iskustvo zaista je probudilo moj sweet tooth. Gallo, GatoNegro, Mondaviji, Woodbridgevi, Beringeri, YellowTailovi, WolfBlassovi i Rosemounti… sakrijte se u mišju rupu 😉 Evo alternative. Nema tog tuluma na kojem ne bi impresionirao neopterećenu publiku ovime. 85.
Solum Cabernet Sauvignon 2010 kudikamo je suptilniji, elegantniji, zapravo suzdržaniji na nosu. Umjereniji je i na nepcu i zapravo harmoničnije vino u cjelini. Pristupačno i masovno prihvatljivo. Šteta što su količine apotekarske jer 2010. godište čak ima konkretnije tanine, jednako zavodljivu punoću i skrivenu slatkoću, uklopljene kiseline i 13,7% alkohola. Za nijansu tamnije voće i za nijansu manje ekstrema narednog godišta.
U cjelini skladnije, više vinsko i meni favorit ove paralelke. 86+.
Dnevnik vinopije 
Hm. Imao sam prilike probati jednu od ove dvije berbe, ne sjećam se koju, ali se sjećam da sam bio poprilično razočaran.
Nisam probao puno novosvjetskih CS-a, ali u usporedbi s Tarapacom, ovo je čista bijeda. Također, valja imati na umu da Gato Negro košta ravno duplo manje od ovoga.
Nisam mislio ozbiljnu komparaciju uspostavljati, ovo je samo pokušaj ilustracije onog što sam želio zabilježiti o ovom vinu. Tarapace se nisam ni sjetio valjda jer mi nije u ovom nekom naglašeno voćnom registru. Solum sa svojim mikrokoličinama nije nikakva konkurencija planetarno popularnim etiketama koje sam naveo iz glave bez nekog reda i smisla. Doduše te količine dovode u pitanje smislenost takvog vina, ali s najbanalnijeg hedonističkog pristupa publike koja nalazi više nego što stvarno postoji u navedenim etiketama, mislim da je ovo blizu impresivnog. Karikirano, da piše Mondavinešto, Napa dobilo bi 89 u WS samo tako 😀