Cijena: 149,25 kn
Refošk, Cabernet Sauvignon i Merlot u jednoj od najistaknutijih istarskih crnih kupaža. Granitni odsjaj i „maglovitost“, dobrodošli u moju čašu 🙂 Suvišno je naglašavati na ovim stranicama, ali svejedno ću naglasiti kako je Clai ambasador tradicijskog pristupa vinarenju, poznati zagovornik vina koja „prirodno“ nastaju u vinogradu, umjesto podrumarskim intervencijama.
Nije nevažno napomenuti kako vino nisam dekantirao, nešto što je svakako preporuka učiniti prije konzumacije. Teško je objasniti zašto nisam, osim da nisam želio iskusiti „omekšanu verziju“, već baš čim robusniju…
Ta „nefiltriranost“ i staro drvo prvo je što izdvaja miris Ottocenta crnog. Isprva paljeni mirisi uz trunčicu topline, zapravo više prirodne hlapivosti alkohola, ubrzo postaju koncentrirano voće Istre, još uvijek tako privlačno „sirovo“ s jedinstvenim zemljanim karakterom u naznakama…
…ali zato vrlo konkretnim na nepcu! Mineralno-zemljana signatura bijele zemlje. Plus začinjenost. Elegentni „fruit&dirt“ ipak kao da je cijepljen od rustikalnosti koja meni čak nedostaje u aromatskom smislu. Lakirane cipele, poput logotipa na etiketi.
Tjelesina golema, pravi istarski Veli Jože… ipak dobro očuvane kiseline uklopljene su u pitku cjelinu, izvrsno rashlađuju gutljaj na svim pravim mjestima. Intenzitetu doživljaja doprinosi suhoća, što je u očito vrućoj berbi moralo značiti deklariranih nemalih 14,1%
A opet, vino lijepo „diše“, nivelirajući pitkost na razini pri kojoj mali div više uopće ne zahtijeva hranu osim samog sebe… premda neki boškarin pada na pamet, makar kao šugo uz paštu ili sl. 😉
Čini se kako je crni Ottocento vrlo blizu ostvarivanja neke unutrašnje ravnoteže i zavodljivoj svježini i „sirovosti“ unatoč, vjerojatno sam vino otvorio prerano. Struktura tanina je fascinantna priča za sebe. Nisu drveni. Ali se „mijenjaju“… poput brašna koje se stapa u tijesto.
Ekstraktno. Na koncu slatkastih tanina. Dovoljno autentično u smislu da sam uživao u mineralnom aspektu bijele zemlje, najprestižnijem tlu istarskog terroira. Istovremeno, godište za ljubitelje punoće, koncentracije, intenziteta, a koji se ipak daju konzumirati. Smioni ples po rubu, doživljaj kojem bi, ukoliko izdrži do dionice zrelosti, volio prisustvovati. 88
Dnevnik vinopije 
Svaka ti je na mjestu, Vinopijo!
Iskreno, ja sam očekivao nešto više, ali svakako je riječ o vrlo, vrlo dobro odrađenom vinu. Konzumirao sam ga uz dobar brudet i “leglo je k’o budali šamar”.
Ipak, moram reći da je 150 kunića svakako previše.
Kod svakog vina se pitam bi li ga ponovo kupio po toj cijeni i baš kod ovog sam na velikoj vagi i baš kod njega si našao shodnim dati ovakav komentar, zanimljivo 🙂
Više me čak zanima na što si mislio kad si upotrijebio “vrlo dobro odrađeno” vino…
Odrađeno…mislim da je kupaža apsolutno pogođena. Ništa ne strši i balans je fenomenalan. Drva ima taman toliko koliko treba da ga bez frke možeš potegnut iz boce, ali pola sata u dekanteru bi vjerojatno doprinijelo još boljem dojmu.
Novci…zapravo, kad usporediš ovo s plavcima teškašima koji su redom na 200+ kuna, onda nije puno, ali probaj zamisliti da organiziraš večeru za 12 ljudi (recimo, želiš konačno iskoristiti vjenčani dar) i služiš ovo vince. Morao bi biti privatizacijski šampion za takvu perverziju.:-D
Žao mi je što moji komentari često sadrže “novčani” aspekt, ali ne mogu si pomoći. Kad mi kolega donese bocu savršenog primitiva iz Puglie za 5 eura, duša me zaboli kad vidim kako Hrvatski vinari precjenjuju svoje proizvode. Mislim da sam već negdje komentirao kako su mi Vrutku opravdali cijenu Capo Ariesa (170 kn) riječima “To su male količine.” WTF?
Na koncu, imam dojam su prodavaonice potpuno zakrčene domaćim vinima koja se ne prodaju. Evo, nekidan vidim da su Dobra vina u Avenue Mallu zatvorena. Očito je da se nema para. Dokle tako?
nevezano za vino (nisam ga jos niti probao), dobra vina u avenue mallu su zatvorena vec najmanje 2 mjeseca i bila su otvorena jako kratko jer je konzumu trebao prostor (naravno) pa su im ga oni “ustupili” tako da su zatvorili vinoteku tamo..
AM je logična lokacija, ali tamo dolje na minus 1 ne idem ako ne moram i više sam vina dolje kupio u Bio&Bio nego u Dobrim vinima u AM. Premda mi je Novi Zagreb bliži i elegantniji (unatoč idiotskoj politici o 5kn parkinga bio ti 15minuta ili 5 sati) uvijek sam bio skloniji otići u Dobra Vina u Green Gold, zanimljivo 😉
MOžeš se sparkat uz rub glavne ceste, gdje nije označeni parking, znači kada gledaš prema istoku 😉
A sad je i dobar dio konzuma ustupljen Mulleru…
Jučer sam spremno ostavio nekih 99,90 kn baš u Dobrim vinima za vino koje mi osobno nije baš toliko napeto za konzumaciju, ali ga želim imati u Dnevniku vinopije. Hoću li ga ponovo kupiti je jedino pravo pitanje… također, sve se uvijek podvuče mojom omiljenom definicijom cijene – cijena je iznos koji je netko spreman platiti 🙂
Tim tragom, naletio sam nedavno na jedan članak koji mi je dao razmišljati o nekoliko stvari…
http://www.winespectator.com/webfeature/show/id/48587?icid=em_com
E, pa recimo da sam ja za ovo vino spreman to platiti…jedanput.
korlat na vidiku? 🙂
E, taj dojam želim vidjeti!
O Korlatima sam pisao (2od3, prve komercijalne berbe doduše) i ishod je upravo taj trenutak istine o kojem diskutiramo, nisam spreman platiti ih ponovo 😉 Naravno da novija godišta mogu promijeniti stav, ali slutim da to nije za mene. Premda mi je stvarno žao što se nisam mogao odazvati na jednu vertikalnu degustaciju Korlata svojedobno.
Nešto drugo iz tog kraja imam u pripremi, a ako ste propustili neke od najkomentiranijih dojmova, samo upišite “korlat” u pretraživač na site-u i Go!
“Jučer sam spremno ostavio nekih 99,90 kn” …to mi je bila asocijacija na korlat…probao shiraz 07 i tu sam stao……..
a što se tiče novog dojma iz benkovačkog kraja da li je to G&J ili Vrsaljko?
Nisam probao ni jedno ni drugo, pa jedino mogu lupetat’ 🙂
možda da amater osigura neko vino za koje je “spreman to platiti…jedanput, dvaput, triput….”
B. Bačić Asseria cuvee čeka na red već neko vrijeme 😉
povratna bazinga 😉
E, ta nesreća G&J isto ima neku bolesnu cijenu…
Ova zadnja ideja nije uopće loša. Mogli bi jednom godišnje organitirati neki Vinopija party, svatko donese po neku bočicu i lijepo se zabavimo…
Pa ja svako malo imam Vinopija party, ali kad pitam hoćemo li zvati amatera, svi odmah protestiraju 🙂
A sad, najozbiljnije, razmišljam o nekom kulturološkom šoku povodom 1000 dojma ili nešto slično 😀 Evo, 2/3puta su ostvarene i ovim tempom tamo negdje u proljeće 2015. možeš planirati party 😀
Michael Broadbent je već potvrdio da dolazi ako još bude živ 🙂 Pretpostavljam da isto vrijedi za nas dvojicu 😉
Komentirat ću 2012. berbu. Ukratko, razočaran sam. Zadnji put sam kušao 2009. i bio sam fasciniran. Ovo je totalno različito iskustvo. Sve je nekako naglo, očito, s brzim završetkom. Velika je greška gospodina Claia da neuspjelim berbama ne snizi cijenu. Tad bi mu naravno mogao oprostiti. Ovako ne.
Bojim se da g. Clai ne smatra to neuspjelom berbom 🙂 Većina Clai vina ispije se i prije nego se formiraju, a neizbježna alkoholnost zna postati obamrlost i tremplavost… možda je nevolja kad se jednom navučeš na cigare, tražiš konjak ili nešto jače 😉 Crni Ottocento 2007 čini mi se, bio mi je zaista drago vino koje sam smatrao posebnim.
Znaš, Ivo, onu od Pipsa….na putu prema doooole… Problem sinjora Klaja je kae na početku stavio previsoku cijenu….a za to je naravno kriv gosp. Zoran Vakula koji je uspio doć do NASA-ine dugoročne vremenske prognoze za Istru za razdoblje do 2018. godine, koju je za karton sv.Jakova prodao Klaju. U njoj je stajalo da će sva ljeta i jeseni do 2018. bit idealne za lozu, i Klajeva vina će bit samo sve bolja i bolja……BAM!!!!! Vejk aaaaap! Tisuće poštenih vinara u svijetu imaju više kvalitativnih rangova i ak im je grožđe zakurac ko ove godine, sve strpaju u Juru, Bobana, Velog Jožu i Ribara. Il kak veli narod u Dalmaciji…OJ, VINARU SPUSTI DURBIN, IL ĆEŠ ISPAST SIN KURB….. 🙂
ifke, ti si najveći hipster od svih 😀
Samo to još nitko nije skužio,
na žalost
on vodi svoju malu na couchsurfing
svestran je čovjek kao Vladimir Putin
baca šale i viceve, na nikog se ne ljuti
voli igrati Pictionary i Twister
…Ifke ti je hipster!
…haha….dobar si…gay-friendly čovječe koji ide na gastro-feštice, ima vinski blog i prezire chard i sve mainstream mirisne komponente u vinu… 🙂 …tu titulu ti ne bum zel…..al dobar pokušaj… 🙂
zaboravio si i ifke-friendly 😀
gej frendli….ifke frendli…..piškiću kakiću….daj se odluči za nekaj, nemreš sve u đuture….ak si sa svima dobar, onda ni s kim nisi dobar. Evo, recimo, ja ne volim ljude koji ne vole fileke i ne družim se s njima jer su totalno u k..cu… 🙂
a kaj je onda s tripašima?
ali uvijek dopuštam mogućnost da mi se svide neki fileki 😉 ako se odlučim da ne volim fileke i gotovo, propuštam mogućnost da mi to možda postane najbolji gablec ikad… nešto ko s Chardom 😛
…nego Alejandro, radije reci ti nama što misliš o blendanju Aglianico-a s Piedirossom u Benevento-u, drugom DOCG-u Campanije nakon neprikosnovenog Taurasija što niti ifke neće osporiti te o osamostaljenju Škotske i tome što mi veš vonja po kiši 🙂
Ja bih prije spojio Vranac i Refosco dal peduncolo rosso u blend “Trst via Skoplje”, te samim činom potaknuo pan-jadransku inicijativu rješavanja višeljetnog traganja identiteta plemenjače u Lowlandu.
Što se tiče vonja, ako ti je tako lakše, možeš baciti spiku da si nabavio novu sušilicu obogaćenu ozonom… 🙂
Kako bih nadopunio ovu temu, obznanjujem javnosti da u životu nisam popio ništa od Claia… a i čudim se sam sebi koliko sranja mogu generirati u post laboralnoj fazi…. 🙂