Cijena: 50 kn u vinariji
Pinot Crni. Na sto muka sam kad otvorim Pinot Crni. Možda je najgore kad mi se vino svidi iz niza razloga, od kojih je vjerojatno najvažniji da je jednostavno gušt uživati u njemu, ali kad mi naprosto ne daje niti može dati nešto što je isključivi privilegij burgundijskih climata.
Nešto slično pamtim upravo s Pinotom Crnim Kutjevačke vinarije Sontacchi godišta 2009.
U ovom Pinotu Crnom iz berbe 2011. isprva se osjeti dosta topline na nosu i čak više „ukuhanosti“ voća (maline i cvjetne arome) nego što bi želio… u velikoj mjeri neprikladan nos navedenom idealu Pinot Noira.
U ustima međutim, suzdržanije, a mekano, nježnije od očekivanog. Još mladenački voćno i pomalo „vanilizirano“, ali izvrsno zaokruženo.
Nježnije tijelo prirodno pristaje sadržaju boce s oznakom Pinot Crni. Lažan osjećaj sladora jednako prirodno pristaje punijem tijelu, ipak suhom, s 13,3% alc.
Malinovac s jonagold jabučnom svježinom 🙂 Pri hladnijim temperaturama konzumacije daje svježinu i bolji balans. Tada je prilično „svoj“, ali još uvijek nedovoljno uvjerljiv za visoka očekivanja koja sam si postavio od ovog vina. 87.
Drugi put ću ga dekantirati i svakako pričekati da još malo odleži 😉
Dnevnik vinopije 
In one word, a few bricks short of a decent wall. Nice try, though. Po cijeni bi se reklo da bar, za razliku od ovih nekih koji su potpuno sishli s uma, tipa Korak, ne misle za sebe da su Lalou Bize 🙂 🙂 🙂