Dnevnik vinopije

Cijena: nepoznata

Savršen primjer zašto je ovo vinski dnevnik, a ne vodič za kupnju. Neočekivani poklon nečeg što još nisam imao priliku probati uvijek je razlog za sreću. Posebno kad se zrele voćne arome dunja i marelica oslobađaju iz sjajne, blago uljaste tekućine konzistentne zlatne boje. Ima tu i nešto začina i zrelih aroma, učinilo se i naznaka neke slojevitosti.

Tijelo je prozirno, tanko, ali ugodno i nekako primjereno, osobito kad je vino rashlađeno i posebno uz bianco pizzu sa sirom, pancetom, maslinovim uljem s češnjakom 🙂 Nije to predrasuda već predočekivanja, ali je dodatno interesantno jer se radi o vinu izvjesno zamišljenom da se konzumira mlađe, vinarije s Krasa koja je prepoznata po Teranu 😉

Međutim, kad popusti površni intenzitet, ostaje tek inherentni šarm, preplitak da bi se održao tako da mi se čini postignućem što je još sve koliko toliko „na hrpi“. Suho, 12.5%, kiseline koje su svoje dale i sad lijepo rječica postaje jezero, stajaćica. Zadovoljava rudimentarnu potrebu za vinom, ali nema energije biti puno više od toga. Ali, vinopija uvijek voli probati nešto novo pa mi je drago da je i ovaj dojam zabilježen.