Dnevnik vinopije

Cijena: 60,00 kn u vinariji

Je li paradoksalno da je vinarija s adresom na Trgu graševine najpoznatija po svojoj crnoj kupaži? Ne bih znao, ali „kitokret“ je daleko ozbiljnije vino nego što naziv i etiketa otkrivaju.

Nikakva senzacija, nikakav spektakularni eko/bio itd certifikat premda jest rađeno prema uzoru na Ivu Enjingija. Sontakiji su doslovno objavljivali dnevnik na internetu gdje se moglo pratiti što se događa u vinogradu. Taj pristup sigurno je ključni razlog zašto je cijena ove berbe skoro dva puta viša od prošlogodišnje.

Jasno da vino jako teško može biti dva puta bolje što god to kome značilo i premda ovaj put nisam imao kobasicu od konjetine 😉 skoro mi je nedostajalo ono prošlogodišnje prostodušno, a pošteno „francusko village vino neklasificirane apelacije“.

Novi Kitokret je još uvijek pristupačno vino, varijacija na temu s nešto više profinjenosti bez ispoliranosti, puno pravog voća, s nešto malo topline (13,3%) ali vrlo ugodno u cjelini koja zove na još… na gutljaj pun prodornog voća ravnomjernog intenziteta s tijelom koje kao da oživi podržano dubokim kiselinama, kako opojna tromost aroma ne bi postala ljepljiva i gorkasta. Jako dobro.

Dogodilo mi se da sam znajući bolje ipak podcijenio vino. Sad znam da sam ga trebao dekantirati. Tko bi očekivao da nešto tako neozbiljnog i prostodušnog naziva treba dekantirati 🙂