Dnevnik vinopije

Cijena: 85 kn

Drugo vino koje sam zapazio na prezentaciji BIN19 u Bornsteinu je Prinčićev Modri Pinot. Prepostavljao sam da će tada proći nezamijećeno u tom društvu daleko nametljivih vina, iz neidealne čaše u neidealnim uvjetima za Crni Pinot. Međutim je baš to vino bilo na mojem „must try“ popisu i to iz osnovnog razloga – nostalgije. Neko vrijeme sam prilično uživao u crnim vinima Goriških Brda, a specifičnu kategoriju predstavljali su „modri pinoti“.

Vino je vizualno „prozirno“ i tako i miriše. Vinopije koji inzistiraju na moćnim plavcima i vinima koja griju dušu i tijelo, neće tražiti okrjepu u suptilnom vinu poput ovog. Vino koje uvlači šnjofača sve dublje i dublje do točke u kojoj je teško razlučiti jasan aromatski deskriptor od halucinacije. Treba zaboraviti sunce i postupke očuvanja i naglašavanja svježine i aromatičnosti. Samo esencija je bitna. Posvećenost, strpljivost i koncentracija neophodni su za novo iskustvo, profinjenost i neko drugačije voće.

Nego zašto nostalgija… poput monovarijetalnih Crnih Pinota Goriških Brda, Modri Pinot Kmetije Prinčić utjelovljuje taj jedinstveni karakter, aromatski sklop specifične voćne zrelosti, zemljanosti, medicinalnosti i kulture vinificiranja, kakve nisam osjetio nigdje drugdje. Okus nedjelje popodne. Barem onog što je taj pojam predstavljao dok sam još bio sretno dijete.

Poput ozbiljnih uzora uskraćuje nebitne aspekte trivijalne voćnosti i fokusira na bitno. Rigidnost terroira Brda ne otkriva puno, ali to radi dovoljno zavodljivo i još važnije – jedinstveno.