Ronchi di Cialla, Picolit, 2009.

Cijena: NA

Ronchi di Cialla_Picolit_2009Koliko znam, premda ih je sve više raznoraznih u sjevernoj Italiji, nema baš puno monovarijetalnih Picolita, a u Hrvatskoj niti jedan nije bio u distribuciji. Picolit je jedan od istaknutih sinonima fascinantne regije Colli Orientali dei Friuli. Uglavnom poznat kao osnova za slatko vino zbog osobina nakupljanja visokih razina šećera istovremeno s očuvanjem visokih kiselina. Sami naziv asocira na sitne bobice, ali ne i na još važniji detalj prirodno prorijeđenih grozdova!

Ronchi di Cialla pravi i „Sol“, suhi Picolit, ali u mikrokoličinama manjim od 1000 butelja i to vino vjerojatno nije dostupno izvan samog podruma.

Niti ovih 0,5L bočica nema baš na bacanje. Otvorio sam 885. od 1723 ukupno napunjenih u ovoj seriji ili vjerojatno čitavoj berbi i otvorio sam je puno prerano, ali nadam se na zadovoljstvo one uvijek malobrojne publike koju zanima nešto više. Slatko je ono što se očekuje od tradicijskog Picolita koji je u cijelosti ili dijelu dobiven metodom prosušivanja bobica.

Bitter nos isprva pun oraha i badema postupno oslobađa floralne mirise, cvijet bagrema, med od naranče i lavande, čak i petrolej.

Nakon gutljaja sam pomislio da se sigurno ovako osjeća pčela koja skuplja pelud 🙂 Lagano, elegantno, profinjeno, a traje u beskraj… doslovce oblaže nepce floralno-voćnom aromatikom lišenom „uljnosti“ i „debljine“. Toliko puno aroma, premda ne toliko ekstraktno, osobito ne koliko bi se očekivalo od slatkog vina s 14% alkohola. Istovremeno je i vrlo opušteno, širi se nepcem s lakoćom, zbog čega se stvara privid kraćeg finiša, ali s upravo obrnutim učinkom… s povratnim okusom koji odjekuje još dugo nakon gutljaja.

Već sad vrlo zrelih aroma, ali zamišljeno da traje još desetljeća i da se razvije u svoj puni potencijal.

Zanimljivo je da mnoge lozne podloge za izvorni klon ovog sortimenta nose oznaku Rapuzzi, upravo po vinaru (Paolo Rapuzzi) kuće Ronchi di Cialla. Zašto je to važno ostavljam za eventualne komentare i pitanja 😉

Oglasi

3 thoughts on “Ronchi di Cialla, Picolit, 2009.

  1. Alejandro 29/08/2013 / 13:15

    zašto je to tako važno, reci ti nama! Imam ja i pitanje jedno:
    S obzirom na 1723 boca, da li to povlači da svatko ima jednu bocu ili netko ima dvije/više? Bilježim se s štovanjem!

    • vinopija 29/08/2013 / 22:35

      Za početak, obratit ćeš pozornost na “prirodno prorijeđene bobice” i klonove Picolita koji su 70ih bivali popularni 🙂
      Ali ako te stvarno zanima…

  2. Alejandro 29/08/2013 / 23:39

    znaš mene… bbb= bizarno, bizeljsko i bosansko 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s