Cijena: NA
Ako si rođen van okvira ovdje nećeš naći mira 😉 Na najbanalnijem zamislivom primjeru rečeno vrijedi i za sve stolce i stolice, visinu i gabarite umivaonika, dužine kreveta i ostale standardne stvari koje čovjek koristi. Upravo je taj „standard“ neopisivo iritantan. Srećom, nema ničeg standardnog u pravom Šampanjcu. Pravi Šampanjac nije neka wannabe tekućina željna brze zarade kakvima obiluje i ova izvorna regija svih pjenušavaca. Pravi Šampanjac je ovaj na fotografiji.
Odmah je jasno da je ovakva sjedinjenost, ovakav nos… šampanjski prožet i kompleksan. Aromatski sklop nevjerojatno je raskošan i konkretan. Svaki detalj ima uporište u tlu i besprijekornoj tradiciji.
Kako uopće nešto tako prodorno što se toliko duboko urezuje u nepce i memoriju, može biti tako nježno, suptilno i glatko. Supersitni mjehurići ne samo da ne grizu, već doprinose „svili na nepcu“.
Mineralna kičma s pečatom cru položaja Marne: Avenay-Val-d`Or, Bisseuil, Mutigny, Aӱ. Grande Reserve kuće Pierre Morlet je NV uobičajeno iz 3 godišta podjednakih omjera. Dominantna sorta s oko tri četvrtine udjela je Pinot Noir, a ostatak Chardonnay. Nemam pojma niti mogu pouzdano odrediti, ali čini mi se da bi moglo biti degoržirano prije tri godine 
Znam tko će me ispraviti ako griješim 😉 Tnx Tvrle!
Rigorozan pristup ostvario je strukturu i aromatsku zrelost koja će dugo ostati takva, zatočena u boci. Pinotnoirovske voćno-floralne arome boost-ane ciderovski jabučno-citričnom livadskom svježinom Chardonnaya šampanjskih cru-ova 🙂
Nije to tek mjehurić da uveliča proslavu, već šampanjac punog tijela u snazi koja će se nositi s cijelom večerom. Mogu doslovce uzeti fetu kulena i šampanjac će ostati jasan. Brut s 12% alc. koji postaje skoro „sladak“ zbog uravnoteženosti i neforsiranja u podrumu. Predstavlja produhovljeno, kremozno iskustvo jedne od osnovnih apelacija Champagne u režiji majstora obitelji Morlet. Vrlo blizu mojem shvaćanju „enciklopedijskog“ šampanjca. The stuff. Nikakvi ekstremi ni specifikumi izuzev činjenice da se radi o izvrsnom šamposu obiteljske tradicije.
Dnevnik vinopije 
Lijepo si napisao :-). (Degorg. je rana 2010. ili kasna 2009., ne sjecam se tochno) Jedino mi nije jasno sto si mislio reci s ” jedne od osnovnih apelacija Champagne”. Sto je “osnovna apelacija”? Avenay-Val-d’Or? Avenay je jedno od shachice sela po klasichnoj Shampanji kojoj je grah mogao past i tako da budu klasificrani GC (javna je tajna da neke od najvecih GM iz Ay i Mareuil-a ( 🙂 ) jedan dio svog voca source-aju od tamo…), ali eto nisu, pa su “samo” PC. Medjutim, na zove se Avenay badava Val d’Or, a kad s brda na vrhu Mutigny-ja gledash dolje, jasno ti je i zasto 🙂 🙂 🙂
Mislio sam na Marne, znači na podregiju zapravo, a kako mi podregija, općina i sl. ne zvuči najbolje :-), dopustio sam sebi tu nepravilnost. Ispravim u slučaju pronalaska pravog termina.
A pro pos Avenay-Val-d`Or… nije zlato sve što sjaji, ali u ovom slučaju je.
Treba malo opreznije, jer si i nakon precizacije jos uvijek pomalo u krivu. Marne je shirok pojam. U politichko-geografskom smislu, dakle, “Departement de la Marne”: pojam koji iz perspektive vina bas i nema neko prekonkretno znachenje (osim za distinkciju kontra “Departement de l’Aube”, ali to je ionako sama po sebi ochita banalnost). Ono sto ima znachenje jest pojam “Valee de la Marne”, kao jedna od tri glavne zone proizvodnje u “klasichnoj” Shampanji. Medjutim, Avenay se ne nalazi tamo, vec u sklopu zone koja se najcesce naziva “Montagne de Reims”. Zakljucak: bolje ne petljati previshe s Marne da slucajno ne zbunis nekog dobronamjernog namjernika dok ponire u Haiku 🙂
Ja sam samo precizirao “što je pjesnik htio reći” 😉 a koliko je to precizno pričat će tko preživi 🙂 Zaključak je bio i polazna premisa: ne diraj u Marne da te ne šamarne 😀
btw, ta “očita banalnost” je sedmi stupanj nekog tečaja ili sl. 😛 Upravo na tu bukvalnu distinkciju između tri glavne zone proizvodnje sam aludirao, ali “glavna zona proizvodnje” zvuči još gore
Uglavnom, ne diram u…
marne? da te ne šamarne? 🙂
štreberi podjelite znanje 🙂
…znanje se stječe, a mjehurići se dijele 😉 Mjehurići su ionako najvažniji, a ja se furam na Aube ionako, a zbog samo jednog Drappiera koji sam probao… prema tome, pomalo…
sad sam posramljen, šmrc
pozivam na mineralnu vodu pomirenja…to su jedini mjehurići koje posjedujem
veseli francuzi…daj ti nama nedjeljni dojam radničke klase 🙂
” (…) sometimes am I king;
Then treason makes me wish myself a beggar,
And so I am: then crushing penury
Persuades me I was better when a king;
Then am I king’d again; and by and by
Think that I am unking’d by Bolingbroke,
And straight am nothing: but whate’er I be,
Nor I nor any man that but man is
With nothing shall be pleas’d, till he be eas’d
With being nothing.”
Act V, Scene 5, haiku u nastavku
pokušaj haikua 🙂
Maginotova linija
Champagne u tetrapaku
Nedjeljom popodne
He he :-).
Kazhiprst u bespucima nosnice
Neil Armstrong
Sjeme, uzalud