Cijena: niža nego što bi pomislio za doživljaj koji je neprocjenjiv 🙂
Otvoreno u subotu, 07. rujna 2013. u 9 sati, pretočeno u veliki dekanter i probano od 13:30 nadalje 🙂
Ponekad u pokušaju kontroliranja vlastite opsesije čovjek pomisli „pa to je samo vino“. Onda se sjetim Chateau Musara. Osnovni razlog zašto je na današnjoj vinskoj karti Svijeta Libanon puno značajniji od vinorodne Hrvatske. Dolina Bekaa i Serge Hochar.
Čemu sve ovo kad će me okorjeli poznavatelji s pravom omalovažavati da su biseri bačeni pred svinje jer sam legendarnu berbu 2001. otvorio prije očekivanog optimuma? Onda sam pitao ženu da li želi probati, znajući da je ne zanima ni najmanje. Čak i kad sam je pitao bi li joj što značilo da je slučajno ovo „meni najbolje crno vino na svijetu“, odgovor je bio isti 
Zašto bi pomislio na Chateau Musar kad me netko pita koje mi je crno vino najbolje?
Ima sve. I upravo onoliko svega koliko treba imati i kako treba. Unikatnost. Naravno, ima vlastiti život. Čak vlastitu volju. Doslovno komunicira s tobom. Kakav karakter. Kakva zastrašujuća dubina. Posvećenost. Savršenstvo koje se možda neće ostvariti ako ga otvoriš na pogrešan dan.
Chateau Musar je vino potpuno drugog ranga. Autentičan iskaz neke druge vrijednosti. Živi spomenik artizanalnom pristupu neovisnom o diktatima tržišta. Izvornost, osobito u smislu povezanosti s drevnom kulturom podneblja, povezanosti vinara i loze, istinitosti aroma koje su, premda kompleksne, toliko smislene i jedinstvene.
Chateau Musar apsolutno je vino tople klime, ali i visoke nadmorske visine. Uostalom, kako nastaje i što čini Musar čovjeka 🙂 i većinu toga bitnog već je zabilježio Andrew Jefford u fenomenalnom članku: http://www.decanter.com/people-and-places/wine-articles/488404/understanding-musar
Za mene, ne postoji opis i nema riječi koje bi mogle opisati ovo vino. Svaki pokušaj je nedostatan. Lako je staviti sve „vrijednosti“ u kalup, ali niti najdetaljniji opis ne bi bio niti blizu onome što stvara istinski veliko vino. Za mene vino ne može biti bolje, ne može biti uspješnije ili uvjeljivije u onome što je. Može biti drugačije, možda čak i jednakodobro na svoj način.
Labor omnia vincit 😉
P.S. Vezano uz ocjene i nedostatak istih, naletio sam na članak tamo nekog pompoznog glupana, prava premijerna ekskluziva na temu dodijeljivanja ocjena: http://www.vino.rs/2013-07-13-12-19-32/vinopija/item/1080-danas-ljudi-znaju-cijenu-svemu-a-vrijednost-nicemu.html
Dnevnik vinopije 
lud čovek, skroz, a uz to je i ružan 😉
a sigurno i smrdi 🙂
Spoznao si Apsolut..:)
🙂 Luka, vidjet ćeš i ti svoga boga ako nastaviš ovakvim gnoseološkim provokacijama 😉
🙂 🙂 nisu provokacije, keve mi 🙂
a jel ima toga di za nabavit u hr? koliko vidim po netu, vani cijena i nije nesto strasno (<20 funti)
🙂 U RH do nedavno vjerojatno ne bi niti mogao uvesti jer bi ovakvo što “palo” na Zavodu 100% 😀 (btw, u 2001 ni traga “brettu” 😉
Danas su okolnosti nešto drugačije, ali cijene koje gledaš odnose se na regularno godište koje je u distribuciji, pretpostavljam 2007, možda 2008? Tako da danas konkretno godište 2001 košta ponešto više nego prije sedam godina…
Općenito, ne radi se o nenabavljivom ili basnoslovno skupom vinu, ali Musar još nije u RH distribuciji. Jedan kraći izlet (ili narudžba) u susjedne enoteke riješio bi problem, ali ukoliko nemaš uvjete za čuvanje butelja (poput mene, šmrc) deset i više godina… ne znam koliko ima smisla.
zasto da ja cuvam butelju kad to dobro rade enoteke 😛 kupujem da bi pio. kraci izlet u susjedne enoteke trenutno za mene nazalost ne dolazi u obzir (nemam auto), ali ako kojim slucajem imas kakav link za par tih “filthy xenos” 😛 prodavaca bit cu zahvalan (mozda se netki prijatelj ili poznanik jednom zaleti negdje u blizini gdje je to nabavljivo pa ovo ono… :)).
anyway, 20ak funti (brzim guglanjem. mozda se temeljitim moze naci i za manje ;)) sam nasao za ovo 2001. godiste, a iirc, na wine-searcheru sam vidio da ima i trgovina koji prodaju za ~150kn (ali pakete od 6 boca. sve u UK, naravno 😦 )
U distribuciji ti je tek 2005., i za crno i za bijelo.
hahaha preduhitrio si me! 😛 ..anyway ja našao čak za 14 funti (2000/2001), sam se mora uzet 12 boca, isto UK, ak shipaju tu zemem pa distribuiram dalje. i obv uzimamo 2000., čitam reviews i kažu da je funky XD
na wine-searcher pise da imaju world wide delivery 🙂 mozda se moze kombinirat pa da se naruci 6 2000, 6 2001? btw, sad sam skuzio da su tamo uglavnom cijene bez VAT-a (pdv-a) tako da se mora dodat jos 20-25% na to (nisam siguran koliki je porez na vino u UK) pa jedan paket od 12 butelja bi dosao cca 220-240 funti + postarina (koja sigurno nece biti mala)
obratite pažnju da li je to half-bottle ili 0,75… da li je sanduk 6, 12 ili možda 24 kom… poštarina/transport, porezi… ali dalo bi se to naručiti… mislim da ima bližih vinoteka s mogućnosti dostave
A koje bi to bile blize vinoteke sa dostavom? Na wine searcheru ih nema, pa je svaka pomoc dobrodosla )
…moje osobno iskustvo limitirano je na poznata mjesta poput wein&co i sl., a tu su obično aktualna godišta (dakle 2005)…
ili recimo: http://www.amazon.co.uk/Chateau-Musar-Rouge-2000-13-5%25/dp/B005UXOT1I/ref=sr_1_6?s=grocery&ie=UTF8&qid=1379441823&sr=1-6&keywords=musar
🙂
sinoć smo otvorili 2005. (vjerojatno) prerano. nema smisla tu ništa pisati, nema tu narativa… bilo je to lijepo finale darova s levanta (musar je došao nakon argyros assyrtika 2012 i alfa xinomavra vieilles vignes 2011?) ps. ovaj “bazni” assyrtiko nema onaj karakter one “pre-phylloxera” selekcije od prije koji mjesec…
Argyrou Assyrtiko ti je njihovo mid-range vino. “Estate” Santorini je vino na koje ti vjerojatno mislis. Sva bijela vina odlicna, razlika u nijansama koje, osim ionako besmislenog dekontekstualiziranog kushanja, dolaze do izrazaja poglavito u kombinaciji s hranom. Inace, Argyrou imaju i startnu liniju “Atlantis”, i ta je super – odlican rose’, npr. Na Santoriniju ti izraz “pre-phylloxera” ne znaci bog zna sto, obzirom na to da phylloxera do otoka nikad nije ni dosla: apsolutna starost trsja je druga stvar 🙂 (Usput receno, Argyrou su reputaciju izgradili poglavito na svom Vinsanto: ova suha vina su doshla mnogo kasnije… Ako ikad imas priliku, probaj njihov Vinsanto. Za grcke standarde je vrlo skup, no isplati se).
Ktima Alpha radi vrlo dobra vina (izmedju ostalog, mozda najbolji grchki SauvBlanc), impresivna, mozda malkice preushminkana i malkice previshe stila a malo premalo autenticnosti. Iatridis je studirao u Bordeaux-u i to se, po mnogochemu, vidi (do vece mjere nego kod, npr., Gierovassiliou-a). Medjutim, ako zelis stvarno vidjeti sto je Xynomavro i sto je Makedonija, to ne bush kod Ktima Alpha nauchil… 🙂
P.S. Koliko god Argyrou bili dobri (a jako su dobri), treba imati na umu da su na tom malom otochicu oni u najboljem slucaju br. 4, mozda cak i br. 5 🙂
hvala za savjete! ovo druženje je bilo po pravilu: drugi biraju, ja kušam 🙂 da, mislio sam na estate assyrtiko argyros kojeg smo kušali nedavno. cini mi se da je to bila selekcija grozdja sa starih loza ~150 g. — što i nije tako staro u kontekstu santorinija. ako je vjerovati yiannisu iz gaia-e, tamo ima i višestruko starijih vinograda…
Gospodin Nedeljkovic je veoma iskusan igrac i nema razloga lagati: ima i starijih, pitanje je koji im je smisao i imaju li, obzirom na prinose (cak i u kontekstu Santorinija, gdje su prinosi od tih majushnih starih “alberella” na najboljim polozajima ionako mali), bilo kakav smisao osim kuriozitetsko-muzealnog. Pa ipak, ima jedno vino… No, rekao sam vec i previse, obzirom na forum 🙂 🙂 🙂
(P.S. Kad si vec spomenuo Paraskevopoulosa i Gaia, njihovi santoriniji iz 2013., nedavno pusteni u prodaju, su apsolutno nevjerojatno bombasticno spektakularni: vjerojatno najbolji do sada uopce. Ako imas prilike doci do toga, kupuj u cim vecim kolicinama bez ikakvog razmishljanja. Bijela vina tog tipa i te sumanute kvalitete ne rastu na grani…)
2003 jako dobra, ispod navoja lagano gljivice (u stilu podruma;), čep savršen. 4 sata dekantiranja, makar sam svakih pola sata bacio tejst da vidim što se zbiva. definitivno za nabaviti još i probati kroz x(x) godina…
zavidim 😉 gdje si uzeo bocu?
U Londonu, vidi se da im je UK glavno export tržište, naletih na Musara svugdje – od vinoteke, preko supermarketa do aerodroma. U gradu su bile najčešće 2005., dok se na Gatwicku nudila 2003. To prije kojih mjesec dana kupih.
Kao što najavih, prije 1o-tak dana kušao Musar 2007. Nemam riječi! Vino je čudo! Uopće me ne iznenađuje, Vinopija, što ti je to najbolje crno vino. A upravo zbog tih tvojih izjava sam imao velika očekivanja. I nisam ostao razočaran. Naprotiv! Kupujem opet, čim bude prilike. Za takvo vino, 33 eura je bagatela. A i Gaia-in Assyrtiko WF 2013. je oduševio. Ah, bila je to lijepa večer! 🙂
Hvala Solinjo na javljanju. Drago mi je da su ti se očekivanja ostvarila. Jedino tih 33 Eur možda ne bi zvao bagatelnim, već iznosom koji osigurava da Chateau Musaru ipak ne pristupimo neoprezno 😉
A skoro je još zanimljivije da si nabavio Gaia WF Assyrtiko 2013. 😀 i uopće ne sumnjam u prodornu snagu te slane kapljice, premda, unatoč nekoliko komentara ranije navedenoj buonsangueovoj kvalifikaciji, Argyrou također rastura 😀 Krupni kamen soli bila je moja asocijacija koliko se sjećam te večeri 😉
http://www.wine-searcher.com/m/2015/01/serge-hochar-of-chateau-musar-dies-in-accident
sadness 😦
Ovu subotu se otvara Musar 99. 🙂 Baš me zanima… Kupio frend na aerodromu u Dubai-u. I da, starija godišta su skuplja.
🙂 Kakve su reakcije?
Vrlo dobre!:-) Naravno, i očekivanja su bila visoka. Budući da sam laik za opisivanje vina, samo ću reći sljedeće-savršena ravnoteža. Iako, moram priznati da je prvo kušanje Musara (god. 07) na mene ostavilo dublji dojam. Što je možda čudno, budući da je to godište, kako kažu znalci, još uvijek premlado, ali…
Prvi put je uvijek posebno govore ljudi 😛 Ali, kako laici ionako ne tragaju za Musarom 99, propustio si priliku da usporediš bilješke s Jeffordom koji je prije kojih desetak godina napisao:
1999 red – If the 1997 was Bordeaux-style, this definitely makes more of a nod to the Rhône. An enticing and dangerous scent of violets, game and incense, with a concentrated, assertive, full-throttle flavour of dense sweet fruits.
Ne možeš reći da ne zvuči kao Musar za ifke-a 😀 Ili Špiranca ako je sjevernoronska referenca u pitanju 🙂 🙂 🙂
Ponekad visoka očekivanja stvore neku nervozu ili žurbu u pristupu vinu koje je u ovom slučaju sve osim brze zabave… recimo ovu konkretnu bocu ne bi se usudio otvarati bar mjesec dana (a vjerojatno niti puno duže) nakon što sam je spremio da se smiri od puta.
Mirovala je ona cca dva mjeseca nakon što je sletila. Ne zbog tehničkih razloga kako bi smirila nego nikako da se skupe svi zainteresirani za kušanje vina. 🙂
pa javi se drugi put 😉
Naravno!Morat ću nagovoriti frenda da donese još koju bočicu! 🙂