Cijena: 145,00 kn u vinoteci Bornstein, Zagreb, Kaptol 19
Možda ovo nije prvi Šemberov brut rose, ali je još bolji Šemberov brut rose 🙂 Već boja je ozbiljna. Čak nije više ni „boja lososa“ već jantarno-narančasta bakrena sjaja, više boja „bijelog macerata“ nego ružičastog vina.
Nos je voćni i premda izražajan nekako je i smiren, ustrajnom perlanju unatoč ili možda baš zbog tih upornih sitnih mjehurića koji se uzdižu na površinu stvarajući pjenicu koja se zatim raspoređuje na stijenkama čaše.
Uz iste se stijenke, uz nježnu floralnost, uzdiže i sofisticirana te još prekrasno „sirova“ voćnost Crnog Pinota uz možda i jednu dobrodošlu razigranost koju bi više očekivao od Portugisca…
Prvi puni kontakt s nepcem stvara početnu iluziju da će iskustvo biti slađe, međutim to je bogatstvo i širina aroma koje se odmah discipliniraju i vrlo precizno vode u finiš. Sami završetak zapravo je tek početak uživanja u retrokokusima koje Šemberov ružičasti pjenušac ostvaruje.
Sočno, ali pedantno… voćna esencija posjeduje specifičnu mineralnu komponentu koja dolazi do izražaja zahvaljujući sjajnoj suhoj strukturi s idealnih 12,5% alkohola. Osjetljiva ravnoteža. Umjesto roze dekadencije i aristokratski pjenušavog užitka, Šember kao da je želio naglasiti taj materijal, plešivički terroir. Samo majstorstvo već je dokazano u pjenušcima njegovog prijatelja Tomca. Ovdje je naglašena neuobičajenost aroma, mistika i skoro ruralni karakter. Nešto mi govori da će s vremenom postati još bolji, istovremeno još zagonetniji i zaista fantastičan.
Premda je već s prvim komercijalnim rose pjenušcem Šember neformalno ušao u sami vrh hrvatskih pjenušaca, s ovim je potvrdio i učvrstio to mjesto.
Dnevnik vinopije 
Ajde, bas zanimljivo. Onaj prethodni je, uz odredjenu varijaciju kvalitete od boce do boce, bio jako zanimljiv. Sacuvajte mi koju bocu, direktore :-).
pridružujem se željama s obzirom na smanjeni priljev sredstava iz državnog proračuna 😦
Huh
O.K., samo bez kukanja molim. Na nivou kućanstva na mjesečnoj razini imam 30% niže prihode, a 40% više troškove u odnosu na dan kad sam počeo objavljivati dojmove 😀 Nadao sam se obrnutom scenariju 😉
nema tu kukanja….(koliko znam kod rose pjenušaca) samo uživanje… 🙂
Nije da se nadovezujem na ovo zhicanje :-), ali, kad smo vec kod toga, mogli bi s tom cijenom malo spustit durbin. (Narocito mi je nejasno kako cijena od Jaske do Zagreba poraste s nekih 90-100 kuna, sto vec nije malo, na 145?!). Sember je s onim prethodnim rose’ pjenushcem svakako imao odredjenu kvalitetu, autenticnost i sharm, ali, da skratim prichu, it wasn’t 20 EUR good, koliko bi u Zg duchanu htjeli da im netko plati. U europskim razmjerima radi se o, u kontekstu dobrih i odlicnih pjenushaca svih mogucih provenijencija od “nikad chuo” lokalnih apelacija do Shampanje, tragikomichnoj vrijednosti za novac.
A, uz rizik da navuchem bijes svog dragog prijatelja Gazde :-), budimo ozbiljni – Shember ipak nije Tomac (i dalje jedini hrvatski proizvodjac pjenushca cija su pjenushava vina, svako u svom zhanru, po kombinaciji autenticnosti, sofisticiranosti i uglavnom besprijekorne izvedbe dapache vrlo konkurentna citavoj seriji ozbiljnih igracha na planu europskih pjenushavih vina).
He he, Gazda zna što voli 🙂
Što se računice tiče, ako je 90-100 kod vinara, dodaj minimalnu maržu i PDV i eto ti iznosa… staro ime, novi vlasnik, nove cijene – da sumiram novi/stari Bornstein
Kakvo dodavanje PDV-a? Pa nije ta cijena kod vinara o kojoj govorim nesto ispod stola – vec ukljucuje PDV (ili bi barem trebala?).
Bi. Neobično mi je drago da smo suvremenici (kiseli smiley)
Ja vidim deklarativni i formalni svijet u kojem obitavamo i realni, stvarni u kojem živimo 🙂 Daleko veći apsurd od Camusovog egzistencijalizma
Ma dosta filozofiranja i ironije, brate. Rachunica je jasna. Ak imas u Zgb retailer-a koji ti bocu vina iz Jaske pokushava uvaliti za 50% visu cijenu, da se radi o ne znam kakvom kabalistichkom izrachunu po Linichu i rvackim muchenicima, pa taman da mu Tudjman babi kucao na prozor, tebi se, kao obicnom civilu, cak i po jednu jedinu bocu vise isplati sjest u auto i zapalit do Jaske. I jos usput taj dan i malo lijepe prirode vidish, umjesto da gledas glupu njusku jos jednog n-tog rvackog retailer-a koji ti prodaje muda pod bubrege.
U centru Trier-a ima jedan vinski bar/shop koji ima prakticki enciklopedijsku listu svega sto je u radijusu od 100 km: pravi who is who, ali onaj znalacki, ne onaj iz nekog glupog chasopisa (makar, da budem poshten, imaju, povrh svih ovih znalachkih, jos i sve te iz glupog chasopisa 🙂 ). Poanta: sve su cijene, od najjednostavnijih kabineta do tzv zlatnih kapsula, aukcijskih vina itd. u pravilu ili cellar-door ili pola jevra do jevro vishe. To je sigurno zato a) jer shvabo ne placa pdv, b) jer je shvabi lako jer mu majka nije, ko svakom rvatu, crnu vunu tkala, c) jer je shvabo seksi svakome vinaru pa mu daje dzhabe, d) dodaj jos sad nesto proizvoljno iz Matakovicevog repertuara rvacke svakudnevice.
Shalu na stranu, to je sigurno zato – kaj se to nikom ne isplati 🙂 🙂 🙂 : ni vinaru, ni preprodavachu, ni kupcu. Svi na kraju u banani u tom Trier-u, jasno ti je cim kroz Crnu Kapiju zakorachis u grad, nije ni chudo da im se tamo jos i Karl Marx rodijo. (U pozadini ide saundtrek, sjetna starogradska “Na tem Mozelu”)
Ne znam koliko u vinariji košta boca, ali ako si prije godinu dana čak i dobio nekakav račun, ne znači da je “uključeni pdv” doista bio uplaćen.
Istina, izlet na Plešivicu jako je lijepo iskustvo, ali ne isplati se baš ni po dvije boce otići ukoliko ideš samo po to. Barem ne meni koji si češće nego rjeđe dan planiram u minutama. To onda nije to.
Znači u Trier po Musara 2001 na akciji. Tog se nisam mogao sjetiti. Sad svi znaju 🙂
ja vozim, ti plaćaš benzin i cestarine 🙂 jedan musar meni, jedan tebi, ručak plaća buonsangue…valjda?
(Inace, kaj se tice Musara na akciji u Trieru, rekao sam da imaju sve zivo u radijusu od 100, a ne 100000 km. :-))
Pazi sad kako se izvlači čim treba gablec platiti 🙂
“Ne znam koliko u vinariji košta boca, ali ako si prije godinu dana čak i dobio nekakav račun, ne znači da je “uključeni pdv” doista bio uplaćen.” __ Oprosti, ali to su krushke i jabuke i fakat nema veze s time kaj ja govorim. Ljudi imaju najnormalniju listu sa sluzbenim cijenama koju ti stave na stol kad dodjes. Pretpostavio bih da su na otshtampanom, sluzhbenom cijeniku vinarije cijene s vec urachunatim PDV-om: morale bi biti, to bi bilo logicno, i ja imam svako pravo na tu pretpostavku. A sad – dal netko inace uopce placa porez ili ne, to je sasvim deseto pitanje i mene se, kao njegovog kupca, uopce ni najmanje ne tice u smislu cijene koju ja njemu placam.
@Alejandro – ak vas jedan i pol, pardon dvojica, ikad nekim chudom uspijete doci autom do Triera na rucak sa mnom, lunch is definitely on me 🙂
Ne znam, ja sam čuo da ako izađeš van bez računa, krimos si i gotovo. Čeka te dobro društvo u rehabilitacijskim ustanovama ako ne platiš neku suludu kaznu. Međutim, nevažno…
Malo me stvarno smeta što sam odveo diskusiju u krivom smjeru, jer nisam nikad još bio kod Šembera i ova priča nema veze s nijednim vinarom pojedinačno.
Upravo sam neplanirano (poslovnim povodom, nažalost) bio na Vinskom vrhu, napokon 🙂 Prekrasno mjesto. Pastorala 🙂 Pitoreskno i idilično 😀 Dva sata na onoj klupici gledajući u horizont iznad vinograda ne razmišljajući o ničemu osim sadržaju čaše bilo bi resetiranje samo takvo…
Istina, pitoreskno i idilichno, jedino, ako zelis imat u chashi vino o kojem ces moci dva sata razmishljati, predlazhem da ga prije puta na Vinski Vrh nabavish i donesesh sa sobom 🙂
Potpuno ste me krivo shvatili Predsjedniche… dva sata i kvantiteta, može i line up: rose, bijela i crno 🙂
3D Milla Jovovich rastura zombije uz neki bolesni surround i basove pod guzicom ili alternativa – Vinski vrh. Nikakve teške teme.
ili se vraćamo na Otta i raspjevani, premda jednostavni Gruner 🙂
P.S. (Ne sjecam se tocno koliko su prosle godine bile cijene pjenushaca kod Shembera ex-domaine. Nisam ih ni proucavao, jerbo sam ionako kupio samo nekoliko boca rose’-a – bijeli pjenushac bio mi je tada, kao i u prethodnim kushanjima, osjetno ispod razine na kojoj pjenushava vina pocinjem ozbiljno shvacati. No, mislim da su bila negdje oko sto kunicha. No, mozda se varam – )
mislim da je ovo dobar razlog da se otvori pjenušac- rose ili bijeli tak svejedno:
jučer sam na Terry Fox Run-u istrčao puni krug na Jarunu u vremenu 45:29 nakon više od godinu dana bez kilometra u nogama 🙂
Run, Fatboy, Run 🙂
drink, bubbly, drink 🙂
Mislim da većina vinara promatra isključivo lokalni kontekst i u tom smislu je nakon inicijalnih hvalospjeva za svoj rose pjenušac vjerojatno i sam vinar s novom edicijom “korigirao cijene na više”, praksa koju će mnogi morati malo prilagoditi.
cijena ovog pjenusca kod sembera je 97,00 +pdv (znaci 121.25 kn). prije je bio jeftiniji.
@putnik: Hvala na tocnoj informaciji. Na temelju toga sebi radim dvije mentalne zabiljeshke: a) maloprodajna cijena u Zgb i nije toliki skandal; b) za sada definitivno nisam kupac po toj cijeni. Kad kazhem “kupac”, mislim na to da necu kupiti 6 ili 12 komada, a 1 ili 2, kad se pruzhi prilika, ionako kupim iz znatizhelje, tek da vidim sto se dogadja. A ukoliko se ispostavi da je Shember u medjuvremenu na polju rose’ pjenushca iznenada nadmashio po mojoj procjeni u Hrvatskoj iz stotinu razloga u ovom trenutku nedostiznog Tomca ili, stajaznam, Vilmart :-), lako ja podvijem rep i revidiram svoju strategiju… :-). Shalu na stranu: 100 kunicha ex-domaine je cijena po kojoj se diljem Shampanje kod vrhunskih grower-a vec kupuju veoma ozbiljni shampanjci. Hrvatskim proizvodjachima pjenushca bi bilo mnogo pametnije da se, iz sto i jednog razloga, i bez obzira na to sto tu i tamo po web-u piskaraju pojedini dekoncentrirani zanesenjaci bez mentalne discipline i relevantnih repera, ugledaju na neke blizhe i mnogo korisnije i relevantnije uzore (kako stilski, tako i cjenovno). A Tomac je, ionako, “outlier” u svakom smislu. Ostalima bi bilo pametnije da zbog toga ne budu frustrirani i da im ne bude glavno mjerilo da dostignu iste razine cijene koje oni, s debelim opravdanjem koje nije od jucer, postizhu, vec da se malo vise skoncentriraju na stvaranje originalnog identiteta i vrijednosti.
(Just my 2 cts. No, nemojte se iznenaditi ako za 20 godina sami sebe uhvatite kako mislite “vidi, vidi, pa bio je onaj ludi buonsangue u pravu… steta kaj ga nismo slushali… a kaj ces, kad smo tak hiper-osjetljivi na taj izravni diskurs… It makes us do the exact opposite…” :-))
znaš što ću ti ja reći… možda su ti vanzemaljci stvarno toliko intelektualno superiorniji,
al` ne mogu čagati ovak dobro ko` ja
🙂
Daj se radije malo gradjanski hrabro i beskompromisno 🙂 osvrni koji put na sasvim izvjesnu stetu koju, medju tupastom i neumivenom -od samozvanih edukatora jos slabije obavjestenom- publikom (koja ukljucuje i odredjen broj samih hrvatskih vinara), manje-vishe neopazice pochinjavaju samoproklamirani kompetentni tzv edukatori koji baljezgaju citava mora potpuno inkontinentnih gluposti, poput one sharmantne poshalice Pleshivica = hrvatska Shampanja. Moze se tebi ili nekom drugom ciniti da ja karikiram, alu uvjeravam te da ima skvadre koja to procita, pa si onda misli “gle, gle, malo nam fali” ili “gle,gle, pa mi smo prakticki shampanja samo kaj to nismo znali dok nam Baretic nije rekel”… I onda sutradan ishchupa preko sto godina stari vinograd zato kaj ne zna kaj bi s njim… Ta tema orijentacije na analogna iskustva, koju ja uporno forsiram i uporno vec godinama upozoravam na raznorazne idiotarije koje se pishu od Butkovica do Baretica, uopce nije nimalo nevazhna: mnogom bi hrvatskom vinaru, a i kulturi vina u Hrvatskoj opcenito, moglo biti od veoma velike koristi da budu svjesniji postojanja analognih/slicnih/usporedivih situacija – i to ne kao “recept za rad/uspjeh”, vec kao prvo povod za promishljanje i studij (mrske li rijechi 🙂 ), a to onda -mozda- moze dovesti do smislenih dinamika.
Ali ne, umjesto toga se baljezga o Duckhornovom Merlotu, Shampanji i Moselle-i… 🙂
P.S. Kad razmishljam o vinariji Tomac kao potpuno apartnom sluchaju koji dosta drastichno odskache od vlastitog ambijenta, svjestan sam uloge krvavih prstiju i krvgavih ruku, podochnjaka i znoja, ali nekako mi se chini da je ono sto ih, povrh toga, jos i vise razlikuje od ostatka konteksta upravo taj mentalni i duhovni trud, taj uporna i predana meditacija, promishljanje, trazhenje, manijakalno inzistiranje na shirenju horizonata, i to u bas svemu sto rade. (Usput recheno, u Hrvatskoj opcenito jos nitko nije do dovoljne mjere istaknuo, analizirao i shire kontekstualizirao njihov za mnogo shire standarde od hrvatskih potpuno neuobichajen uspjeh u radu s “nekonvencionalnim/arhaichnim/marginalnim” posudama – sve sto se o tome pisalo je na nivou potpuno turistichkog shtiva. Prava analiza opet izostaje – uglavnom, kao i obicno, zbog viska samozadovoljstva i manjka znanja i pravih referenci. Na svu srecu, inspiracija i motivacija obitelji Tomac da rade to sto rade ne ovise o tome…)
(Na te se teme osvrni, o Trifunovicu. A ne da mi tu kvaziduhovito drkash o svemircima i chagici 🙂 )
samo da ovo ne ode u kožni uvez x 5 metara
To si reko, ono, ko da se bojish da ce se za kozhni uvez koristit tvoj cijenjeni prepucij lichno i osobno – 🙂
kako je krenulo i tvoj je u opasnosti 🙂 može vinopija pisati još 700 i kusur dojmova, a pride i zachagati uz svemirce koji mu prinose razne Olge 🙂
Aha, ok, kuzhim :-). Nego, imas jos eventualno kaj za dodat na spomenute teme, il bi samo malo blesavim one-liner-ima jos ovdje navlachio cijenjeni prepucij gore-dolje prije nego kaj ti ode u kozhni uvez? 🙂
a sigurno ne prima ni kartice 🙂
i ne skuplja štrumf sličice 🙂
@buonsangue…odgovor je “one linerski” ne