Cijena: 86,75 kn
Premda ni za godište 2008 još nije nastupio optimalni „drinking window“, berba 2011 Donatellina Chiantija „Fattoria il Cole“ već je tu. Sve štima, DOCG klasifikacija, oznaka Superiore…ali za svaki slučaj, ajmo u dekanter 😉
Nakon dva sata dekantiranja još miriši na mat plastifikaciju ili crni gumirani papir 🙂
Nakon tri sata, pomalo se otvara 😉 Boja je karakterna rubin crvena, ali voće je na nosu mračno, crni ribizl, crni dud, kupina, crna 😀 Cikla i zemljanost… Premda sam godište 2009. nesmotreno „preskočio“ u dojmovima, pamtim ga kao dosta drvenog na nosu.
2011. uopće nije opterećeno drvom. Ako bi morao zamišljati u kakvom je drvu dozrijelo razmišljao bi o višestruko korištenim i danas savršeno neutralnim, ogromnim hrastovim bačvama.
Međutim, „dozrelost“ je ovdje uvjetna. Sok je još jako koncentriran, bez one unutrašnje ravnoteže, ali na pravom putu. Besprijekoran materijal „s dubokim korijenom“, naglašeno mineralno-zemljanim aspektom koji se može žvakati…
„Prirodni“ su tanini još pomalo nebrušeni, sitni poput prašine i vrlo brojni. 4 sata nakon otvaranja, već je tu i ljubičica na nosu… sluti na mekanije i podatnije nepce. Sad nastupa usklađenost tijela, kiselina i alkohola (13,5%).
Umjesto zaključka, vino je još uvijek pomalo nepristupačno i prerano otvoreno, ali izuzetno. Dan nakon otvaranja bilo je, očekivano, idealno. Uz biranu tjesteninu i juneći ragu za obiteljski ručak, ovo je vino još uvijek prva asocijacija cjenovno prihvatljivog ozbiljnog Chianti-ja u domaćoj distribuciji.
Dnevnik vinopije 
Je li se netko možda odvažio i kupio Alexander-a 2005, sada je 70 ćuna? Ko zna, možda mu je godilo višegodišnje odležavanje na konzumovim policama..:p btw ako već kupujete u svima nam omiljenom trgovačkom lancu imajte na umu da reklamacije uvažavaju u roku tjedana dana (da, to vrijedi i za vina..), osobno izbjegavam, ali da se zalomit neki half price deal, tipa sad Plančićev Pharos 07
jel to onaj koji je koštao preko 200 svojedobno?!
Imaš, ubd, dosta regula u tim dućanima-koje-iz-niza-razloga-izbjegavam-premda-ne-i-ostale-članice-koncerna, recimo ukoliko nađeš proizvod na mjestu s pogrešno istaknutom cijenom, unatoč onome što kaže blagajna, obvezni su ti prodati proizvod po cijeni oja je na polici. (npr. Plenković Grand Cru stave iznad cijene za barrique ili regularnio Plavac i sl.)
Onda recimo, ukoliko više nemaju besplatnih vrećica, obvezni su ti dati one koje se naplaćuju besplatno i sl.
Ovo je doduše, samo u najvećim “super” dućanima.
Ovo s reklamacijama me tjera da uzmem neki piton od vina, doma iskapim iz flaše i napunim praznu bocu nekim rinfuznim čudom i vratim se po novu… to je već 2 za cijenu 1 🙂 Srećom se nemam vremena zafrkavati s takvim makinacijama, a i tjedan dana mi stvara totalni presing 🙂 mislim bottle shock i to 😛
Uzeo ja dvije flaše, na frendovu preporuku. I sad čekaju, na red. Ali Plančićev Pharos, koji sam uzeo prošle godine, isto na akciji u S…., bio je čisti oak monster. Strašno. Ko da žvačeš dasku. Ali me je bazni plavac (koji baš i nije jeftin) ugodno iznenadio. Puno bolje vino od Pharosa. Kad smo kod akcija, hoće li se gazda obračunati sa Lidlovom novom ponudom Francuza?
kresimir, sve si rekao 🙂 ove pretenciozne etikete Plančića u pravilu su promašaji poput spomenutog spaljenog triput prelakiranog parketa, dok “bazni” Plavac nije tek generičko vino (što su u pravilu Lidlovi Gravesi slutim 😉 već jako dobar Plavac… bez brige za “francuze” 😉 Bit će jedan osvrt ako posluži zdravlje i sreća junačka možda već do kraja tjedna. Strepite! 😀
Ha,ha,ha… Tako lutam ja, danas, jednim velikim supermarketom, i na policama s vinima naiđem na Donatella Cinelli Colombini, Chianti Superiore, 2002.!!!! Za 75 kuna. Uzeo ja sve 3 boce. Svjestan sam rizika, ali mislim (nadam se :))da su boce friško stavili iz nekog zaboravljenog sanduka. To bi mogli otvorit, jednom prigodom, uz neku dobru spizu.