Cijena: nemam pojma, dobio sam na poklon, a ne vidim nigdje u distribuciji
Miris sirovog terana u meni budi „primordial hunger„. Još kad je isprepleten s rustikalnim karakterom, to je kao da udišem tu neku zamišljenu izvornost, autentičnost 🙂
Poznato je voće već u mirisu kiselkasto kako sorti i priliči, a i boja je tamna i neprozirna s ljubičastim odsjajem. Zagonetni herbalni kick podsjeća na list rajčice ili ipak bosiljak definirajući odmah ovo vino kao ultimativni začin jelima od mesa, mesnih umaka uz tjesteninu, idealno čak od divljači…
Na žalost se i neke nečiste arome daju registrirati premda ne narušavaju uvjerljivi integritet cjeline… toliko priče, a „tek“ sam na mirisu vina 🙂
U ustima nije tako divalj i čak je vrlo mekan za jedan „tradicijski“ teran. Berba 2010. bila je teška u Istri i jedini istinski izvrstan Teran 2010. bio je i još uvijek je onaj kuće Ritoša.
Bepo dolazi iz nedaleke Rovinjštine, iz „apelacije Mondelako“ sjeverno od Rovinja prema Limskom zaljevu koja je moguće vrlo specifičnih mikroklimatskih obilježja, ali je svakako na crvenici, istarskoj terra rossi i taj se karakter osjeti čak i u ovako pomalo „anesteziranom“ izdanju. Ukrotiti teran da ostane živ, a opet elegantan, sočan i podatan, izazov je na kojem i najveći majstori ponekad polome zube.
Ugodno, „domaće“ vino opg Poropat momentalno je u svojoj „tihoj“ fazi, još uvijek izrazito ugodnoj i autentičnoj. Uz miješani ovčji-kravlji sir mljekare Vesna iz Loborike, božanstveno.
Dnevnik vinopije 