Cijena: 149,98 kn
Ovog proljeća sudjelovao sam na neslužbenom, ali ipak ocjenjivanju Istarskih Malvazija u profi uvjetima, prema famoznoj WSET-ovoj skali 😉 Nakon 24 uzorka, posljednji se pojavio ovaj uzorak o kojem sam znao samo godište i to nije bilo jedino vino tog godišta, premda ih je većina bila tzv. mladih Malvazija iz aktualne 2012.
Da skratim, odmah sam, već po mirisu, prepoznao Anno Domini. Dodijelio sam vinu najvišu ocjenu od svih uzoraka toga dana iz razloga koje ću iznijeti u ovom dojmu.
Stoga sam bio neugodno iznenađen kad je u konačnom prosjeku toga dana ovo vino „prošlo“ skoro kao litreni Veritas!?! Uzorak je naime bio odbačen od strane stručnog ocjenjivača, a organizatori su zbrojili „nulu“ i podijelili s ukupnim brojem ocjenjivača 🙂
Ne ulazeći sada u matematičke nelogičnosti postupka, naknadno sam se potrudio doznati razlog odbacivanja jer radilo se doista o čovjeku od struke i to jednom od urednih članova organoleptičke komisije pri Zavodu 🙂 Uglavnom, razlog je bio „hlapivost“, „etil acetat“ ili tako nešto 😀 ?!? Dakle još jednom, upitnik-uskličnik-upitnik 🙂 A bio sam potpuno siguran da je vino bilo savršeno zdravo 😉 Barem ono u mojoj čaši. Još uvijek sam potpuno siguran u to.
Bilo je na ovim stranicama dosta diskusije o ne/prepoznavanju bijelih „maceriranih vina“ od strane struke. Umjesto mojeg komentara, radije ću zabilježiti sljedeće opservacije da ih i Đuro razumije 😉
Boja je izrazito zlatnožuta. Već tu ti je jasno da, kao što volim reći, „više nismo u Kanzasu“. Možda smo pošli kvragu, ali možda smo na još boljem putu.
Cvjetne medene arome (bagrem) jako su „visoko“, podržane svježinom citrusa, narančine kore i mandarine. Sve djeluje kao skladna cjelina. Ovo je jako bitna opservacija koja se može i drugačije iskazati 🙂 Znači da zaboraviš na sve analitičke podatke koje osobno nikad i ne znam niti želim znati, osobito ne prije kušanja vina. Dakle, na odličnom smo putu 🙂
Dok možda u čaši i izgleda kao ishlapjela piva, na nepcu daje puno života. Premda ide do orašaste gorkastosti u samom finišu, dojam u ustima zapravo je izrazito svjež. I suh. Skoro taničan. Zreli žuti tanin vrlo čistog „macerata“.
Intenzitet u skladu s tjelesinom 14,1% alkohola, ali uspješno nivelirano skrivenim kiselinama. Ne znaš je li robusno ili elegantno i u tome je velika draž. Anno Domini je i u 2009 godini jedno od najuravnoteženijih Malvazija produljene maceracije. Slatki nektar koji treba prepoznati.
Ako prepoznavanje te distinkcije ne uspije, a tko mu je kriv? More, naravno 😉
Dnevnik vinopije 
Neki dan citam u nekom starijem broju jedne talijanske vinske publikacije intervju s Francescom Valentini-jem, “Zen podrumarom”, u kojem sin i nasljednik velikog vinara kazhe sljedece: “Vino je kao poantilistichka slika. Valja ga sagledati izdaleka. Ukoliko ga sagledavash iz prevelike blizine, vidish tek mrlje”.
(Potpuno analogno nekim mojim glasnim razmishljanjima o tzv. bliskovidu i tzv. dalekovidu kojih cete se mozda prisjetiti s neke davne degustacije, druzhe direktore).
Iz daleka ili u cjelini? Iz iznesenog imam barem tri različite interpretacije rečenog. Osobito u kontestu komentiranja objavljenog dojma. Premda se sjećam bliskovida i dalekovida, mislim da me drug ifke tada isprovocirao na neku prizemniju temu pa ću potražiti eventualne bilješke 😉
Imam problem. Ako mi je nešto iz ovakvih izjava razvidno jasno čini mi se trivijalnim i općepoznatim. Ukoliko nije razvidno, nije ni u naznakama jasno tako da se ne upuštavam u odgonetavanje jer imam osjećaj da sam sebi dodajem zagonetke gdje ih nema.
Podsjeća na bračnu zajednicu, heh heh 🙂
Jedno od tumačenja u kontekstu ovog što sam iznio odnosi se na davanje prevelike važnosti analitičkim podacima koji ne mogu razriješiti misterij života, niti u vinu, niti će ikad moći.
Drugo tumačenje odnosi se na sklad i na “gestalt vina”, a opet, ne isključuje ni prvo tumačenje…
Treće sam zaboravio ili radije, ne mogu ga se sjetiti 🙂
Sjedi, jedan 🙂
(OK, ajde, dva, bar si probo muljat… 🙂 )
fbvhuvzbtzukvb*@§”#$%&!&*ߤ…
mrsko mi sad to spominjati, ali nekako mi teško doživjeti recimo Schonleber Mineral Riesling kao pointilističku sliku sagledavao je ja kao mravac na platnu ili kondor na grani ma koliko to neki trbljanom inficirani nasljednik smatrao univerzalnim i kao jedinu posljedicu vidim novu naviku da se prije degustacije sedamdesetosmog uzorka cijenjani ocjenjivač odmakne nekoliko metara od čaše i ukoliko s dvjesto metara zaključi je li prazna ili puna, njegovi bodovi vrijede duplo 🙂
reče Daley Thompson…
Da se razumijemo interpretacija po glavi uvijek je samo jedna…ostalo su sugestije i utjecaji okoline..da ne spominjemo onomatopeju
volim macerirane malvazije 🙂
Dok općenito doživljavam vino kao umjetničku formu, ne nužno umjetnost, poneko vino može biti “božansko”, može biti i jest umjetnost. Ostala su vina samo forma.
Dok u glazbi s lakoćom razlikujemo početničko sviranje po notnom zapisu od interpretacije virtuoza kojem notni zapis zaista nije potreban, u vinu to nije toliko razvidno. Ipak, u pokušaju da zabilježim neku impresiju vrlo rado ću koristiti kao usporedbu neku građevinu ili sliku ili slikarski pravac.
Definicija vina kao “poentilistička slika” vrijedi isključivo za vina vrijedna pažnje koja su u nesrazmjernoj manjini. Većina je vina tek nezgrapna brojka ili slovo na tom platnu i ništa više, zapravo tek bar kod na okviru. Neka od ovih vina koja su živa i vrijedna pažnje su “potez kistom”, čvrsta ispuna debelim nanosom boje i vrlo jasan i upečatljiv trag na platnu. Dakle, nenalik poentilističkom stilu, ajde tehnici u najboljem slučaju 🙂
Ujedno, razina vinara koji zna kad je pravi trenutak ne raditi ništa, sasvim je drugačiji crafsmanship i spoznaja od vinarenja prema priručniku i nerviranja oko “mrlja” 😉
Evo, oće bit makar trojka ili fakat moram pretresti još jednom “na čvoru crne smrče” 🙂
Onaj prethodni post ti je toliko bedast da se necu osvrtati na njega. Neobicno mi je drago da si se u ovom zadnjem postu ipak udostojio ponesto ukljuciti ganglije… “Dok u glazbi s lakoćom razlikujemo početničko sviranje po notnom zapisu od interpretacije virtuoza kojem notni zapis zaista nije potreban, u vinu to nije toliko razvidno” __ Mislish? Zar ne bi barem ostavio zadrshku da to koliko to jest/nije razvidno ipak pomalo ovisi i o onome koji kusha? ___________ “Definicija vina kao “poentilistička slika” vrijedi isključivo za vina vrijedna pažnje koja su u nesrazmjernoj manjini. Većina je vina tek nezgrapna brojka ili slovo na tom platnu i ništa više, zapravo tek bar kod na okviru” __ Mozda, ali problem nije u tome sto ovdje kazes, vec u tome da smo zbog precesto zbog mikroskopskog pristupa, koji je djelomice analogan modernoj kompulziji da saznajemo sve vishe i vishe o sve manje i manje, by trying to nail the sucker, nedorasli upravo tim vinima koja su ionako u nesrazmjernoj manjini. To je chinjenica. A za ona druga, koga ionako briga – neka se sama brinu za sebe. _____________ “Neka od ovih vina koja su živa i vrijedna pažnje su “potez kistom”, čvrsta ispuna debelim nanosom boje i vrlo jasan i upečatljiv trag na platnu.” __ Da, neka su Rothkova Houston Chapel, a neka su japanski akvarel na papiru, i tako dalje, ali iz perspektive para “miopija vs sagledavanje” nema nikakve razlike izmedju poantilistichke slike i Franz Kline-ovskog hijeroglifa. I u jednom i u drugom slucaju radi se samo o tome da se krene od pretpostavke da je vino u chashi shuma, a ne stablo. (Naputak za uporabu: treba prepoznati trenutak kad rijech treba osluhnuti blisko, ad litteram, kao i trenutak kad metaforu valja pustiti da rezonira u prostoru i oslushkivati njenu jeku),__________ “Ujedno, razina vinara koji zna kad je pravi trenutak ne raditi ništa, sasvim je drugačiji crafsmanship i spoznaja od vinarenja prema priručniku i nerviranja oko “mrlja” ” __ OK, ovo stvarno jest nesporazum za koji sam kriv ja. Prispodoba koju na pocetku citiram odnosi se na kritiku/percepciju vina, a ne na vinarenje. ____________ “Evo, oće bit makar trojka ili fakat moram pretresti još jednom “na čvoru crne smrče”” __ Idi ti meni lijepo u njezhnik, Trifunovicu: Chvor Crne Smrche su dobili svi, po rimskom principu margaritas ante porcos, a ti si valjda ipak dobio malo mnogo vishe od Cvora Crne Smrche. Ali kad vec pitash, znas kako je s klasicima, svakim novim chitanjem otkrijesh nesto novo :-). Evo ti -4 em da ne bude opet “Tvrle, pederu”, em kao podstrijek za marljivi rad i biljezhenje do samog kraja godine. 🙂
Upravo sam izgleda i ja pokušao “to nail the sucker” na pitanje što je pjesnik htio reći onom usporedbom. Odgovor mi je toliko blizak i zdravorazuman da mi se činio pre-očigledan. Zato sam tražio i druge kutove sagledavanja, npr. vinarenje. Pokušao sam upravo taj odgovor ilustrirati kroz “opipljivost” analitičkog pristupa, kao najkonkretnijeg dijela kako si nazvao – mikroskopskog pristupa.
Nadovezao bi se također i na ovo što sam također previše na brzinu i usput dotaknuo. Dakle, jasno da ovisi tko kuša vino. To je poanta cijele priče u mojem dojmu. Ono što sam usput pokušao reći je da kod glazbenog djela u većini slučajeva tako ekstremne diskrapance koju sam naveo i dijete razlikuje jednu izvedbu kao “bolju” od druge, dok kod vina ipak onaj koji mu pristupa treba imati sluha da čuje što mu vino priča, a netko bi rekao i da bi idealno trebao biti “dobar čovjek”, “koncentriran, širok, postojan i jak” 😉 “Malo dijete” ili indiferentno nepce će u uvjetima kušanja vina prije odabrati poluslatki Gallo Chard negoli Verdicchio 2006 Ampelio Bucci-ja mislim.
Mislim da ti zaslužuješ selekcije većine HR vinara, jer da nema tebe sva ta vina bila bi samo brojke na lakmus papiru…ovako neka postaju slike, potezi kista na partituri….zvuk koji traje i traje, da ne kažem neverending ditiramb 🙂
as usual: moji su komentari plitki, znanje upitno, a ljepota opisana…
u pijanističkom slučaju dobar prstomet ne vidi se iza zatvorenih vrata…ali može proizvesti čudo, kao i kod vina.
Primjer: http://www.youtube.com/watch?v=yepl8MG6vRg
(namjerno sam stavio Sicilianu jer je jedan Neromaccarj ove godine probudio umami osjećaj u meni, iako je te večeri nešto drugo pobudilo nepce).
Vino priča i u potpunosti se slažem s time, ali i oblikuje konzumenta…usmjerava prema nekim težnjama….svetom Musaru ili nečemu drugom poput Anno Domini.
Uz sve gore navedeno dolazi i sugestija…tvoja, Tvrletova; Decanterova, svejedno…(neke izazivaju zazubice kroz “opipljivost” analitičkog pristupa) koja izvedbu zaokružuje, ma koliko mi pričali o tome.
Moj kut gledanja može biti dijametralno suprotan od tvog ali ovo dijete prije b iodabralo Sirkovu Belu Terezu, negoli Rdeču. Što se tiče Ampelio Buccia vraćam se na početak…moje znanje je upitno 🙂
“Da bi se postupalo razumno – malo je imati samo razum” – Dostojevski