Miloš, Plavac, 2009.

Cijena: 69,25 kn   U ponudi u Sherry`s-u 🙂

Miloš_Plavac_2009Milošev Plavac je „slow wine“. Ljudi su se već nekako naučili na termin „slow food“, ali „slow wine“ ?!?

Predigra voća i tamjana.

Poljubac višnje i borove smole.

Duboka šljiva, asocira na neko vino koje pripada nekom drugom nasljeđu nekoliko meridijana zapadnije. Plemenita balzamična nota također 🙂

Još mladi tanin nije stigao dozrijeti i prirodno je pomalo grub. Takav stvara dodatnu uvjerljivost artikuliranom Plavcu s položaja Ponikve, još nepriznatom grand-cru Plavca Malog.

Svježina i punoća isprepleteni u strukturi koja je milimetar do uspostavljanja unutrašnje ravnoteže. Herbalnost, kao Milošev trademark. Slatkoća nalik zemljanoj slasti rogača, toliko čestog deskriptora Plavca Malog. Hladno srce kiselina u srži. Toplina idealno primjerenih 13,8% alkohola.

Ali, možda najvažnije je da ovaj Plavac doživljavam kao „slow wine“. Ne zato što se sporo otvara pa mu treba četiri sata da „proradi“ niti zato što ga eventualno treba dekantirati jučer za danas. Zato što je vino iskaz prirode koliko i vinara, a priroda je u Ponikvama i na Pelješcu u nekom drugačijem tempu.

Neću pokušavati „ocjenjivati“ vino kroz ustaljene obrasce jer nekim se vinima treba malo prilagoditi da bi nagradila vinopiju golemom energijom i spokojnošću. Blagoslov.

A to nema veze s tim što je boja slova P na etiketi istovjetna boji koju na podlozi etikete napravi kaplja vina 😉

42 misli o “Miloš, Plavac, 2009.

  1. Vox 18/11/2013 / 21:27

    Vinopijo, jel ovo pemijera termina “slow wine”? Nisam se sreo ranije. Sjajna odrednica za pojedina vina. Sve pohvale za inventivnost. Ostaje samo da se vino proba; opis svakako intrigira …

    • vinopija 18/11/2013 / 22:35

      Hvala, ali mislim da nije premijera, premda bi ga sad izmislio da već ne postoji 🙂 Ovo nije “party vino” za usputno opijanje, a mislim da dobar dio ozbiljnijih Plavaca također ne ulazi u tu kategoriju. Ima svoj tempo i ako mu pristupiš podozrivo i nestrpljivo, zaboravi. Potrebna je mala sinhronizacija i onda… čudo 🙂

  2. buonsangue 18/11/2013 / 23:56

    Kak to mislis “jos nepriznat Grand Cru plavca malog”? A tko bi ga to jos trebo priznat osim mene??! Svetlana? Onaj tvoj zavod il neko njemu neodoljivo slichan? 🙂

    • vinopija 19/11/2013 / 14:22

      Vash javni istup naizgled nakaradan isprva, postepeno poprima obličje uvelike utemeljene opservacije 😀

      • Alejandro 19/11/2013 / 15:01

        ali i standard izlaganja unatrag nekoliko godina na temu Plavac Grand Cru 🙂

        • vinopija 19/11/2013 / 15:06

          Ma nije to bitno, glavno da imamo stolni ili vrhunski kvalitet 🙂
          Umjesto Grand Cru-ova, ja sam uveo “Štrumpf oznaku” jer su plavi kao i Plavac dabome… evo, uz Miloša ide Papa Štrumpf

          • vinopija 19/11/2013 / 15:09

            Usto nije loše biti svjestan da većina konzumenata ionako misli da je Dingač sorta… Štrumpf oznake to rješavaju na idealan način, recimo koji štrumpf bi išao uz Mrgudiće?
            😀

            • Alejandro 19/11/2013 / 15:43

              malo si me bocnuo kod Mrgudića, zar ne 😉 Recimo Pjesnik bi odlično legao uz Buru (da nedostaje mi 🙂 ), Štrumfetu bi stavio uz Plavac Murvica, a Veksi kod Pepejuha 10.
              Da se nisi vezao uz Ronchije mogli smo dijametralno suprotno pristupiti Plavcima uz live stream buonsanguea 🙂

          • Alejandro 19/11/2013 / 15:45

            nekad mi dođe da kupim crni flomaster i na boce Miloševog plavca ( i još nekih) sam narišem Grand Cru, nešto kao HR Banksy 🙂

  3. ifke 19/11/2013 / 23:11

    Meni se čini da je Miloš više grand cru vinar negoli su Ponikve grand cru…

    • buonsangue 20/11/2013 / 00:50

      Naravno da Ponikve nisu GC. GC je eventualno Cmijeva glavica. Ali Trifke nikako da konacno ode tamo, pa da na licu mjesta vidi koja je razlika 🙂

      • ifke 20/11/2013 / 00:55

        …a neće skoro ni otić tamo ni igdje drugdje, jer vidim da si ga nakrco preko svake mjere francuskim draguljima, jadan, kolko ima posla šnjima. A ja ljubomoran i tužan… 🙂

        • vinopija 20/11/2013 / 09:52

          A kad je trebalo pakirati i prenašati tajanstvene i tegobne kutije bio je “pozdrav iz Zmijavaca” 😛

          • Alejandro 20/11/2013 / 10:41

            meni sve ovo vuče na Udruženi zločinački poduhvat…Štrumfovi, Peyo, Belgija, Zmijavci, Ponikve, francuski dragulji, ljubomora…

          • ifke 20/11/2013 / 13:52

            …jeeee….mene misliš farbat…vi ste to namjerno tak narihtali…osim toga di piše da ti to sam moraš sve popit? Al, dobro, evo ja idem za par dana u Austriju nakon preduge suše….i dvije dobre berbe….a veltlinci koje ja dofuram nisu onakve godlje za antireklamu kakve si ti cuclao nedavno. Stoga uživaj sam u svojim muscadet ottonelima, Harpagone… 🙂 čujemo se kad potrošim zalihe…

            • Alejandro 20/11/2013 / 14:10

              @ifke: ak naletiš na Arndorfer koji uzmi za mene 🙂

            • vinopija 20/11/2013 / 14:10

              Muscadete sam kupio sam prije desetak dana… nije svako strano vino iz Alibabine pećine 🙂 Samo onda dobra 🙂 Ali bez brige, mislim ja i na drugare…

              • Ivan 23/03/2014 / 13:03

                otvorio jucer ovog milosa, jos je dosta zatvoren, stisnut, definitivno premlad, mrvicu cak i grub.. i sve to je savrseno razumljivo i jasno ali ono sto mi fali u tom vinu je poznata miloseva “prljavost”, fali mi barnyarda, fali mi hlapivosti, fali mi oksidacije, fali mi pokoja mana.. imam osjecaj da je sa novim elegantnijim i modernijim etiketama malo i upicanio vino, bojim se reci i komercijalizirao, da se svidi vecem krugu ljudi.. kao da je zelio dokazati da i on moze napraviti analiticki i organolepticki perfektno vino, vino koje moze proci zavod bez problema.. moj favorit (u baznom segmentu) je i dalje njegov plavac 05, e to je pravi milos!

                • vinopija 23/03/2014 / 14:54

                  Mislim da smo previše inficirani tim “manama” i sad previše razmišljamo umjesto da osjećamo. Postoji prepoznatljiva poveznica kod svih Miloševih vina, a ta nema veze s “barnyardom” ili ne znam čim. Ima vjerojatno veze s Plavcem i volatilnošću, ali sorta je Milošu sredstvo, medij, prijenosnik. Cjelokupni postupak nastajanja je prepoznatljiv i gradi karakter kojem efermene asocijacije samo smetaju da se istakne. Taj karakter je rezultat usklađenosti terroire-a, vinara i sorte. U 2006 je bilo možda više herbalne aromatičnosti, u 2008 više voćne, u 2009 slično, dok je 2005 možda imala barnyarda kojeg uporno automatski odbacuju kao manu. Dakle, mislim da su sva ta vina “pravi Miloš” uz veću ili manju, ali uvijek i obavezno, različitost ovisno o obilježji berbe. Teza da “više nema baryarda” kod Miloša ne znači da je on odlučio pokazati da može napraviti “čisto” vino jer bi to značilo da radi unutar skučenih strogo kontroliranih okvira i da je, realno, “izgubio bitku” protiv ograničenosti. Ne, ako nema barnyarda, to je zato jer ga ne treba ni biti. Ako ga ponovo bude, to opet (vjerojatno) neće biti promašaj, već prihvatljivi kompromis u najgorem slučaju, a dobrodošli šarmantni deskriptor u očekivanom slučaju.
                  Nemoj se iznenaditi ako ga “bude” kad za godinu dana otvoriš istu bocu ili da ga “ima” u jednoj boci s istom etiketom, a “nema” u drugoj. Jer, vjerovali ili ne, Miloševa vina su živa u toj boci.
                  Da ne zaboravim, da nisam ograničio Preporuke od nove godine 2014., budi siguran da bi ovaj Plavac preporučio svima 😀

                  • Tibor 23/03/2014 / 16:36

                    Realno barnyard i je mana vina i tu diskusije ne bi trebalo biti. Pitanje je samo koliko je zastupljena u organoleptičkom profilu pojedinog vina. 😉 Ako iskače beyond limits of satisfaction onda ga i treba smatrati kao vino s manom. Primjerice Stagnum ’03. i ’06. nemaju tu notu i oba su po meni posebna vina. ’06. mrvicu više.

                    • vinopija 23/03/2014 / 22:02

                      Ne znam što je tu “realno” jer barnyarda recimo ima u nekim vrlo cijenjenim sirevima pa ih nitko ne eliminira zbog bretta 😉 postoji vrlo uvjetovan niz pretpostavki koje se trebaju ispuniti da bi nepogrešivo zaključio da je neki “farmyard” = diskvalifikacija, a umjesto toga imamo najčešći pogrešan razlog odbacivanja vina na svijetu, famozni brett. Vrlo je lako detektirati barnyard i većina automatski donosi pogrešne zaključke. Zanimljivo, imao sam nekoliko iskustava sa Stagnumom 03 i u jednom slučaju ta je nota bila izrazito naglašena, u ostalim nije, kao i u 06 🙂 A u svim je slučajevima bio nepogrešivo – Stagnum 😉

  4. Tomislav 01/04/2014 / 15:07

    Bože, kako teško vino. To ne bi bio moj fah.

    • vinopija 01/04/2014 / 21:24

      To sam skužio još kod Bakovića 😀

  5. torro 29/07/2014 / 20:17

    došao je Milošev plavac 2010 na tržište…prilično neugodno iskustvo, kiseo, alkohol peče, tanini stežu…npr. Ćurlinov plavac iz 2011, koji se također nedavno pojavio u Vrutku, puno je bolje vino, a jeftinije 25 kn od Miloševog…16% alkohola koji jedva da se osjete, tanini blagi i slatki, pun i gust

    • vinopija 29/07/2014 / 22:31

      Plavac po ovoj sparini 🙂 Moram probati 2010 (pa i Ćurlina zašto ne) pa mogu komentirati 😉
      Gust može značiti pun, ekstraktan što mi je jasno čim vidim Ston i 16%, ali može značiti i mastan ili težak, a slatki tanin može značiti npr. grožđe idealne ravnomjerne zrelosti, a može i polusuho vino, ali drago mi je da su ti alkoholi tako dobro uklopljeni, ako nisu “maskirani” itd. Uglavnom, slutim da niti jedno vino nije dekantirano?!
      S iznimkom pojedinih viških Plavaca, 16% alkohola obično ne sluti na dobro 😦 najčešće “…all brawn and no brains”

      • torro 29/07/2014 / 22:47

        mah, sparina…ujutro 17 stupnjeva, dobro da jaknu ne obučem :p

        ne, nisam dekantirao niti jedno, ipak su to bazični plavci, nisam mislio da vino tog ranga zahtjeva dekanter?

        Ćurlina svakako probati, baš me zanima tvoja recenzija….i mene je iznenadio tako visok alkohol koji jedva da se osjeti…ne znam jesu “maskirani” ili samo dobro uklopljeni, ali vino je iznimno pitko…ne mogu tvrditi da je ne znam kako kompleksno (ipak je to bazičan plavac-45 kn, ne može se očekivati ne znam što) ali gusto je svakako

        • vinopija 29/07/2014 / 23:05

          Vjerujem da je teško to prihvatiti, ali pokušao sam jednom taj paradoks cijena kod Plavca Malog prezentirati kroz cjenovno pozicioniranje “vina za Zagrepčane” i onog što stvarno pije vinar 🙂
          Zaista, kod Plavca to ovisi od jednog slučaja do drugog.
          Ako su “gusta vina” sve što tražiš, našlo bi se i još povoljnijih kupnji.

    • madiraza 02/02/2015 / 22:26

      evo baš pijem ćurlina 2012.g.
      cijena 50-tak kuna
      u odnosu na miloša ovo je mnogo snažnije i koncentriranije vino(tanini krupni i snažni,što volim,alkohol ne iskaće iako je preko 15%,koncent. baza je snažna i vuće na neke starinske uradke.međutim kod ovog vina kičma koju daje kiseline daje mogučnost ispijanja vina do određene granice.ovo je drugačije vino od nekih prekoncentriranih plavaca. (iako je polumonstrum… ali na neki drugačiji način ,davno utabani put,vino se ne pretvara i stvanro jest u svojoj osnovnoj i prirodnoj biti vrlo blizu ovog izražaja.. mislim da nijedan plavac nema tu formu i snagu ispod 80-90 kn.tko voli ovakav snažan plavac mislim da je to best buy.meni se dopao iako je za mene too much.ali vrijedi svake lipa.i zato pohvala

      • vinopija 03/02/2015 / 09:50

        lijepo napisano madiraza, zahvaljujem…
        tu sam negdje i ja po pitanju impresija oko toga vina i provjerit ću što se događa s tim vinom s vremena na vrijeme 😉

  6. madiraza 02/02/2015 / 23:52

    da ne bi bilo zabune… koncentrirano vino kao takvo je jedna stvar….i poželjna stvar..u odnosu na prekoncentr.vino u smilsu prenaglašenih aroma (šećera,meda,pretjerane ukuhanosti,vočnosti i ili bilo čega pretjeNOG na bazi praktičko svega ,što daje remen oko vrata …može i drvo…a molžei ine znam… iosim alkohola i kiselina…najbolji manifest je blokada pijenja istog nakon npr.1 dcl..ovisno o stupnju alkolizma u koje dotični …do recimo 2 litre istog kod totalno nesjetljivog nepca..pred starnica pred doktora hudolinaispijač zaglibio……ja samsve prevazišao pamelako shvatit i iščitat iz mojih komentara 🙂

    • torro 03/02/2015 / 02:04

      Vidim,dobro je odradilo tih 15+% alkohola 🙂 …drago mi je da ti se sviđa, 11 i 12 godina su primjetno različite,ne mogu se trenutno sjetiti u korist koje..uglavnom jak plavac, osjetljiviji želuci ce ga teško provariti ali meni se svidio, pogotovo u tom cjenovnom rangu

    • vinopija 03/02/2015 / 10:00

      Preekstraktna, prekoncentrirana vina, moćna su na prvu loptu, uz uglavnom “in your face” prezentnost… kad je takvo vino napravljeno iz prezrela grožđa za očekivati je da će biti premasivno, tanično, masno, s ukuhanim voćem. (nasuprot npr. Miloševog Plavca 2010 kod kojeg sam osjetio obrnuto – kao da je napravljeno iz nedovoljno zrelog materijala pa je gorkasto, tvrdo, suhih i teško probavljivih tanina), ali kod Ćurlina (koliko se sjećam) se moglo osjetiti nešto simpatično, nešto iskreno, možda arhaično, nešto što si lijepo dočarao s ovim “davno utabani put”. Svidjelo mi se to 😉

      • torro 03/02/2015 / 11:40

        Dobro si opisao milosev plavac iz 2010, kao da grožđe nije bilo dovoljno zrelo…ocito problematicna godina i na Peljescu…2009 plavac je neusporedivo pitkiji

        • vinopija 03/02/2015 / 11:57

          A opet, nekim vinima treba malo više vremena. Baš Milošev Plavac iz 2005. koji sam nedavno probao, bilo mi je ponajbolje iskustvo tog lineupa… meni bolji nego ikad ranije.

          • torro 05/02/2015 / 01:39

            Danas Stagnum 2006…2 sata u dekanteru,zbilja je posebno vino, miris propolisa mi se urezao kao najizraženiji…pola boce sam ostavio za sutra,da vidim kako ce se razviti… da je u cjenovnom rangu Murvice,pio bih ga na tjednoj bazi

  7. Filip 07/02/2015 / 00:35

    Otvorio i ja danas Stagnum 06, ajme 😀 ..onaj feeling kad pomirišeš vino i znaš da će biti spektakl..jednostavno ne možeš ništa drugo raditi, okupira te u potpunosti.. ..svaki tjedan?!..neznam da li bih si to mogao vremenski dopustiti..;)

  8. torro 07/02/2015 / 00:46

    Stagnum je baš za birana i manja društva, ili solo 🙂 …bilo bi idiotski takvo vino otvoriti na nekom kućnom tulumu gdje ljudi proljevaju u sebe što god im padne pod ruku…i sam sam prenaglio sa zaključkom o Stagnumu iz 2003 da je kiselo, naravno kada sam ga kušao na štandu, bez dekantiranja i nakon 20 drugih čaša….nije to vino za sajmove, ali eto…čovjek uči dok je živ

    i ovaj plavac 2009 je isto krasno vino, samo još Kiridžija ima tako dobar bazičan plavac

  9. Filip 07/02/2015 / 02:15

    pročitao još kad je napisan, ovo je bila zajebancija 😉

  10. Filip 07/02/2015 / 13:40

    pročitah ga opet i sad mi je puno jasniji..čini se da sam nešto naučio tokom godina 🙂

    • vinopija 07/02/2015 / 14:10

      😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s