Cijena: 65,00 kn u vinoteci Vintesa, Zagreb, Vlaška 63
Violića svakako ne manjka na Pelješcu, kao niti vinara uostalom. Ipak, od proizvodnje za obiteljske potrebe do vlastite etikete trnovit je put 😉
Prvi put sam čuo za Niku Violića prije nekoliko godina. Dingač, ocijenjen kao drugačiji, „terroirski“, ali kojeg nikad nisam probao. Mislio sam, još jedan vinogradar u potrazi za boljom srećom u vlastitom aranžmanu.
Zrelo suho voće, sušene smokve i cikla, kao svojevrsna zemljanost na nosu. U ustima je raskalašeno pitak.
Dok je npr. Špaletin težački tvrd i vjerodostojan u tom smislu, Violićev je Jurica podatan i mekši Plavac, ali još uvijek u kontekstu „muškog Plavca“ s Pelješca. Od slatkoće do gorkastosti tanina koji su nevjerojatno sitni i već zreli… Od tijela koje nije preteško, ali je prezentno… Od 13,7% alkohola uklopljenih u strukturi…
Ima onaj šarm domaćeg vina, ali bez očitih „mana“. Pomalo rustikalan karakter koji u ovom slučaju doprinosti autentičnosti. Nije jedno od onih Plavaca napravljenih da impresioniraju na slijepim kušanjima i ocjenjivanjima.
Najzanimljivije obilježje predstavlja mentolasto hladni retrookus vina koje je suho, međutim čija zrelost i ostatak sladora podsjećaju na neka ležernija vremena 🙂 Tako da „Ponos“, na kraju, poprima puni smisao 😉 Nazdravlje!
Dnevnik vinopije 
Ako je to Niko Violic na kojeg ja mislim, njega se stvarno tesko moze opisati kao “vinogradara u potrazi za boljom srećom u vlastitom aranžmanu”: radi se o covjeku sasvim desetog profila koji se bavio sasvim desetim stvarima i ostavio je na mene dojam veoma soldine financijske neovisnosti, a u vino je, toliko koliko je uopce ushao, ushao inercijom obiteljske poputbine i naslijedja. Ukratko – Potomje 🙂
Inace, istina je u nacelu to sto si cuo, neki Dingaci iz prosle dekade su bili vrlo dobri (narocito 2004., ili npr. jako zanimljiva 2007. iako opterecena ipak previsokim alkoholima). Potpuno sam zaboravio na ta vina: morat cu otvoriti nesto da malo vidim kako se razvija 🙂
Shvatio sam, ali ne bi se opterećivao vinarom i Potomjem jer namjerno nikad ne ulazim u tu pozadinu priče (ima tko je zadužen za to jelda Željko 😉
Pomalo sam iznenađen da imaš i Violić Niku u arhivi… zapravo nisam, ali pokušavam samom sebi opravdati zašto to nisam probao. Ovaj Plavac moguće ima nešto materijala s Dingača u sebi, najbalanalnije – specifična aromatska zrelost, ali svakako nije opterećeno alkoholima…
Pa cemu onda uopce spominjanje “vinogradara u potrazi za boljom srećom u vlastitom aranžmanu”? Ja sam ti samo ljubazno pritekao u pomoc s dvije-tri opce naznake :-).
Iznenadjen si da imam nesto u arhivi, he he… dobra :-). Sad samo jos cekam da mi dodjes s nekim novim random favoritom s Label Grand degustacije, pa da budes doista iznenadjen da sam i ja, antikviran i relativno slabo obavjesten kakav vec jesam, cuo za nekaj tak supercool kaj pijete vi cutting-edge mladi heroji 🙂 🙂 🙂
(Dingac iz 2007. ima 15,7% alkohola il tak nesto. Obzirom na to da vecinu vremena pijem ova vina za curice izmedju 7 i 13% alc, a vina s toliko alkohola jos mogu piti samo uz steak od brontosaura u umaku od najdivljih mogucih kopriva, morat cu zasukati rukave i krenuti u lov na brontosaura).
Pretpostavio sam da bi tako nešto pomislio regularan konzument u potrazi za karakternim plavcima… Što se Label Grand Karakterre-a tiče, zapravo sam skroz deprimiran jer mi Sofia Pepe nije otvorila Montepulciano d`Abruzzo 1977, a rođendan mi tako blizu 🙂 Zato te pozdravio drug Fulvio, nisam znao da ste istomišljenici 🙂 🙂 🙂
Pepe 1977 is overrated :-). A FUlvio, ma daaa… Znas kakav sam ja, Fulvio se jos nije ni rodio dok smo njegov chacha i ja na kontrolnom tornju u Auschwitzu pushili cigare, a chacha mu je vec tada ponosno sanjario o tome sto ce njegov korpulentni sin jednog dana radit crncima i homoseksualcima…
Seriously, direktore – big fail :-(.
Svježe vijesti kažu: “za kazneno djelo pozivanja na mržnju nije dovoljno da počinitelj samo kaže svoje stavove, nego da potiče druge osobe da misli kao on.” 🙂 Al, nećemo o tome radije na ovim stranicama. Sasvim je dovoljno veselih vinskih komentara (povremeno i onih malo studioznijih) Dakle, shala mala 😀
Pripremit ću svakako neki report, ovako usput mogu reći da mi je dan proveden u Kristalnoj dvorani Westina bio jedan od boljih u novijoj povijesti. Bilo je tu svega, ali i stvarno izvrsnih stvari.