Dnevnik vinopije

Cijena: cca 43 kn MPC / Selekcija Škrlet uskoro u ponudi Sherry`s-a 🙂

„Wines that are made for commercial purposes and exist merely as products have to take their place alongside all such commodities: soda, breakfast cereal, vacuum-cleaner bags. They can be enjoyable and useful, but they don`t matter. They don`t matter because they don`t live.“

Umjesto maslinovog ulja i dalmatinskog tvrdog sira, uzimam bučino ulje i zadimljeni Dragec sir… Uzeo bi i domaće kobase, a ni kineska kuhinja ne bi bila pogrešan odabir. Planiram uživati u versatilnosti Kosovčevog Škrleta više nego jednom. Uostalom, ovo je jedino bijelo vino koje sam unazad godinu i pol kupio u količinama većim od par butelja, ali đubre mi nije dalo da platim pa sam častio ručkom koji je koštao još više 🙂

Floralni su mirisi specifični. Jasno drugačiji od svih ostalih Škrleta, a opet prepoznatljivi kao inherentni identitet autohtone sorte Moslavine.

Ono što na nosu djeluje nježno i blago zbog skladne, homogene cjeline, iz dubine potvrđuje naboj koji sam priželjkivao na nepcu. Premda, manje prodorno nego u berbi 2011. A opet, nova je berba u svemu identična izvrsnoj 2011., ali bez „alkoholnog šiljka“ koji opterećuje 2011. Dakle, 2012. je dala idealni regularni Škrlet. Premda vino nema uopće neki „domaći“, rustikalni karakter, nekako odiše tim „laissez faire“ pristupom, „minimalnim intervencionizmom“, „neforsiranjem“ zbog čega vino odaje svojevrsnu odmjerenost i opuštenost… što ne znači da nema dinamike koja krasi prethodnu berbu, već je ta energija suzdržana i više do izražaja dolazi širina i raznovrsnost.

Mineral. Životnost. Uravnoteženost. Struktura iz neke druge priče. Pitkost bez banalnosti, već naprosto zato što je to Škrlet kakav treba biti, energičan i „brz“. Vrlo jasno, resko, ustrajno od početka do kraja u informaciji koju prenosi, informaciji koja smješta ovo vino u suvisli kontekst bijelih vina tog dijela Europskog kontinenta. Od suhih Furminta Mađarske do Gruner Veltlinera Austrije, jedan Škrlet Moslavine uspostavlja „poveznicu“.

Pojava ovih Škrleta, pri čemu mislim osobito na Selekciju Škrlet 2011. i uvjerljiv regularni Škrlet 2012., ne samo da uspostavlja Kosovca kao ozbiljnog „bianchistu“ kontinentalne Hrvatske, već predstavlja značajan datum za vinsku povijest Hrvatske.

Onim što predstavlja u totalitetu (uključujući cijenu) znam da bi se svidjelo i Terry Theise-u kojeg sam citirao na početku, čak i s 13,6% alkohola 😉