Cijena: N/A
Suho, probirna berba, 13,1%. Hvala Klompa na raritetnom poklonu 😉
Već je miris čepa slutio na nešto drugačije, neuobičajeno za hrvatska vina, kamoli pošipe… nije da je bilo potrebe šnjofati čep 😉
Školjke, alge i more. Mineralna slanost i „slatkoća“ oksidativnog vina. Nije svaki salinitet na nosu automatski „mineralnost“. Ovaj je definitvno potvrda vrlo naglašenog karaktera terroire-a.
„Iako posjeduje karakteristike kasne berbe, radi se o jednom izrazito suhom vinu čija je posebnost da razvija miris i okus u dodiru sa zrakom, te se može osjetiti njegova izrazita aroma.“ Odličan tekst s poleđine, vinozofski 😉 koji nastavlja… „Radi svojih karakteristika vino je najbolje poslužiti na sobnoj temperaturi (18˚C)“.
Suho, skoro adstringentno… steže usta i stvara slinu u skladu žutih tanina, kiselina i ekstrakta. Vino kamene i žilave strukture što se prerashlađeno može činiti kao kruto, ali zapravo je potvrda perzistencije, ustrajnog karaktera… smola crnogorice, dunja, kadulja.
Ovo je prvi put da sam doživio pravu veličinu Pošipa! Začin je doista jak.
Nadilazi trendovske podjele na konvencionalna i prirodna vina. Nadilazi pokušaje „svrstavanja u kućice“… Definitivno vino „izvan svog vremena“ u smislu prepoznavanja i valorizacije. Moja valorizacija je – uvjerljivo najbolji Pošip koji sam ikad probao!!! Jedno od najupečatljivih vina koje se ikad vrtilo u ovoj čaši koju držim u ruci.
Nazdravlje, sretan Božić i ugodni blagdani 🙂
Dnevnik vinopije 
Dobro jutro… i Sretan Bozic 🙂
pa morao sam naći nešto što čak ni vi nemate gazda 😉 jedino je pitanje bi li ovo ikad završilo kod mene da nisam objavio ukradeni komentar u line up-u vinarije Smokvica svojedobno…
He he… Normalno da nemam kad sam vec popio svih 6-7 boca koje sam imao – to ti je tako: kad popijes, vise nemas, hi hi. Ili zapravo tek tada imas – na jedini nacin koji je zapravo uopce vazhan, i to na onom mjestu gdje zavrshe one dobre boce koje uopce zasluzuju da ih se pamti. Nema tu neke velike mudrosti – prirodna selekcija, moglo bi se reci 🙂
Kao sto sam onomad i napisao, u potpunosti se slazem s tvojom kvalitativnom procjenom: jedno od najboljih hrvatskih vina ikad, uopce.
http://www.youtube.com/watch?v=hqEDuDOWL8E
baš se pitam kome je ikad palo na pamet stavljati iglu u plast sijena 😛
(A sad, tko nije lijen i koga uopce zanima, nek se vrati na onu staru raspravu o Poshipu pod postom o Kunjasu, pa nek, onkraj mojih “obrachuna” s nekom djecom koja bezobrazno i uporno nesto bezveze seru ocito spremnijima i pametnijima od sebe, potrazhe i one zanimljivije i vaznije postove u kojima ukratko objashnjavam u chemu je problem. Post je mozda skoro cetiri godine star, ali jos je uvijek vise nego aktualan…)
da, čuveni Kunjas thread… štošta se dogodilo otad, tema uvijek relevantna, obrachuni uvijek dobrodoshli 🙂 fascinantno mi je sagledavati to iz današnje i ondašnje perspektive
U najmanju ruku, mislim da sad, nakon sto si probao ovo vino o kojem gore pishes, mozda mozes jos malchice zornije shvatiti i neke stvari koje govorim u onom thread-u, a i moju arkticku hladnocu i kritichnost naspram fenomena Poshipa as we, and the market, know it.
(P.S. Kao i uvijek, shirina vidika i poznavanje paralelnih konteksta, naravno, mnogo pripomazhe u shvacanju. Bas sam se neki dan sjetio svega ovoga pijuci Bianco Pomice vinarije Tenuta di Castellaro, napravljenog od Malvasia delle Lipari – the best Poship that never was 🙂 )
u ovom threadu vaš dijalog me vuče na filmski klasik iz 1969. (za koji je Pablo himself Picaso napravio plakat op.a.)…nas dva brata skupa….. 🙂 🙂 🙂
puno sunčanih dana u narednom periodu
Nemaš pojma koliko mi je drago što si uživao.
Naravno da sam do tih boca došao pročešljavajući ovaj blog. Danas mi se recimo strašno dopala ova, “kad popijes, vise nemas ili zapravo tek tada imas”.
Svako dobro svima
Ekipa iz jutarnjeg ne dijeli vaše oduševljenje.
To je vino na nosu gotovo neutralno; jedini jači miris može se opisati kao tipično vinski, što nije poseban kompliment. Na okusu je vino, usprkos 13,1 % alkohola, tanko, bezlično, s određenom mineralnošću koja donekle spašava cjelokupni dojam. Prije petnaestak godina ovaj bismo Pošip mogli mnogo bolje ocijeniti, već zato što nije pretežak i oksidiran, no danas su, srećom, mjerila mnogo viša.
😉 dobar!
Da se vodim “ekipom iz jutarnjeg” ili bilo kojeg, još bi cuclao Savannah Shiraz misleći da je to kraj svijeta 🙂
Osim toga, ovo se odnosi na Butkijevu recenziju, ali ne ovog konkretnog vina osim ukoliko nije tipfeler kod postotka alkohola jer godište u tom osvrtu nije navedeno.
Nešto me drugo, međutim, navelo na komentiranje, a to je “tipično vinski” miris, “vinoznost” i sl. Vinoznost se često tumači i često koristi u značenju “nema nikakve dodatne kvalitete, al je barem vino”, ali može značiti i obrnuto – “ovo je pravo vinsko vino, a ne voćni sokić”. Sam termin “voćni sokić” ne označuje vino tanjega tijela nedostatne snage za punjenje usta majstorima nakon 69. uzorka, već “overfruitness”, pretjeranu i artificijelnu te površnu i banalnu voćnost, onu koja ishlapi nakon nekog vremena u čaši i/ili u boci.
@Citatelj: He he he… Care 🙂