Cijena: 65 kn
Napokon nešto što miriši na vino 😉 U velikoj mjeri kao da je rađeno za mene. Od prvih dana ovog Dnevnika do danas, neke prirodne sklonosti očito su doboko ukorijenjene.
Spicy mirisi, čak lagano papreno; zatim mirodije i floralnost; voćno, sitno crveno bobičasto voće, višnje, brusnice, ribizl… šipak… neki tamjan i nježni dodir drva, taman koliko treba…
Lagani intenzitet na nosu ne dolazi od alkohola (13,1%) već vinozne hlapivosti. Prekrasno voće u ustima, sitni tanini koji se otapaju, mekane kiseline koje kao da nisu istarske 🙂 Teran bez naglašene acidičnosti, a s očuvanom prodornosti i sočnom svježinom. Naboj koji se ne može artificijelno stvoriti. Divlja trešnja i šumsko voće, s tučenim vrhnjem 😉 Retronazalna zemljanost i mineral. Prekrasno vino, predivna Borgonja. Opojni vinski začin.
Slutim i odličan razvoj u boci ne u smislu vanredne dugovječnosti, ali dodatnog razvoja definitivno. Bolonjez umak i dobra tjestenina. Bio je to jako lijep trenutak uz ovo vino.
Dnevnik vinopije 
Kako bi bilo lijepo staviti na istu hrpu ovu Borgonju, Šekoranjin Gamay (Bizeljsko u mom srcu) i recimo gradišćanski Kollwentzov Blaufränkisch Setz…
“Bolonjez umak i dobra tjestenina. Bio je to jako lijep trenutak uz ovo vino.” Ni Andrić ne bi bolje napisao….
Ma ne znam ni sam, evo baš pitam drugara, Gongaš se zove, da ko` je taj Andrić… kaže mnogo zajeban tip 🙂
Nema ni na fejsu sam tražio će da bude prijatelj od Šabana? ništa 🙂