Cijena: 50 kn
Proizvedeno iz lokalnih sorti Castille, Airen, Macabeo i Moscatel. Poptuno nebitno u ovom slučaju 🙂 Ovdje nije toliko bitno što je ni odakle je, već ono za što je napravljeno 🙂 Designed to enhance the flavors of sushi.
Ovo nije toliko dojam o vinu koliko o sushi-ju, odnosno prvom take away sushi lancu na ovim prostorima. Binimoto sushi ovaj japanski fetiš čini dostupnim poput fast fooda. Uz tu razliku što je sushi neusporedivo zdraviji i daleko ukusniji (barem meni), a također i zasitniji što me donekle iznenadilo.
Dok sushi ovisnici ili ne konzumiraju vino uz sushi ili im skoro sve paše, općenito se sushi ipak smatra zahtjevnim za kombiniranje s vinom. Dok Oz Clarke iz razumljivih razloga ljuti wasabi umak naziva „ubojicom vina“, mnogi zaljubljenici u sushi su razvili teoriju prema kojoj nečem tako sirovo morskom odgovara ono zemljano u vinu pa stoga traže vina koja su „more grounded“ ili više „connected to earth“. Zanimljivo, upravo isto što i ja tražim u vinu.
Oroya nije baš taj profil, ali je ziheraški odabir. Freixenet bez mjehurića, s okusom grejpa i stvarno idealan za sushi. slankast i sirov i zelenkast već na nosu u rasponu od vinogradarske breskve do citrusa.
Svježina, intenzitet, aromatska ne-prenaglašenost, hrskavost i „pH neutralnost“ koja većinu bento box-ova pretvara u gozbu. U mojem slučaju „bento 7“ sa 6 salmon nigirija i 4 california rollice za 49 kn smatram najboljom vrijednosti.
Dakako da vino mora biti lagano poput Oroye s 11,5% alkohola, ali i s majstorskim balansom između slankaste nezrelosti i slatkastog neprovrelog ostatka. Sve to uz poželjnu dominaciju acidičnog karaktera. Osjećaš da je balans pomalo industrijski, ali koga briga uz ovakav combo 😛
Riža im je savršena. Losos također. Kao i Kikkoman soja sos. Jedino je tuna srednja žalost što je za očekivati. Izlov jadranske tune je zabranjen, dok onu tunu uzgojenu u Istri na koju je odljepio i Anthony Bourdain ne mogu uzgojiti koliko japanci mogu kupiti. Japanci. Koji ne pitaju što košta. Enivej, ovo je koreanska i osjeti se 🙂 Međutim, zanemarivo, sve ostalo je idealno i baš mi je drago što sam bio na otvorenju Binimoto sushija i zato je ovaj dojam posvećen sushiju i vinu i dobrim stvarima u životu.
Dnevnik vinopije 
na štriku se suši šosić
😀 ..baš danas radio sushi doma (morski pas, dimljeni losos) i nema do tune (iako “pravu” vjerojatno nisam ni probao:P)
Wasabi mi se ne čini preproblematičan, nakon početne explozije (ono kad osjetiš kako isparava kroz nosnice XD) skroz nestane u ustima.
Pio se Wild Rock Sauvignon 2010. (NZ, bila zadnja boca 60-ak kn u pol cijene u dobrim vinima, ćisto solidno) i odlično je sjeo..inače polusuhi rizlinzi mi se čine kao idealan izbor (npr Tomac 2010.).
Filipe, na tvojem sam tragu u velikoj mjeri 😉
ありがとう
ne kužim ja ovo Sushi vino….što je sljedeće “Pašticada” ili “Burek” vino?!’?
Da su buregdžinice ili pašticadnice prisutne u cijelom svijetu poput sushi jointa, siguran sam da bi i tada (netko drugi naravno) napravio vino za tu svrhu 😉
mislim da je ovo vino (samo) produkt globalizacije i trenda sushia :(, a mislim da bi naš portugizac bolje legao uz koreansku tunu 😉
gledajući u brojkama u svijetu ima više pizzeria nego sushi barova, a vino Pizza Napolitana još nije na stolovima worldwide
Ali zato Chiantia ima svugdje 😉
defaultno piće uz pizzu je coca-cola. + sushi je svugdje bitno skuplji od pizze pa nekako traži i sofisticiranije piće (recimo sake/vino)
Meni je dobra pizza, stvarno dobra pizza, podjednak umami kao i sushi recimo… jedino u tom slučaju ta pizza baš i nije bitno jeftinija od sushija, ali ono što sam htio reći je da daleko više preferiram vino uz pizzu negoli uz famozni “barbecue”, odnosno “grill”, odnosno ono što se smatra grillom na ovim prostorima 😛
iza grilla jedino donat mg… 😉
skroz sofisticirano 😉