Dnevnik vinopije

Kapešante (Jakobove kapice), pedoći (dagnje), dondole (brbavice), mušule (kunjke), kanaštrele (češljarke), oštrige (kamenice), srednjoškoljke (srednješkoljke)… sve treba probati u svoje vrijeme 🙂

Booya! Taj je čas kucnuo. Kažu da su školjke najbolje u ovo doba godine. Zato do 23. ožujka traju Dani školjaka u deset restorana i konoba Umaga, Novigrada, Brtonigle i …Buja 😀

4 grada, 4 manifestacije. Nakon školjaka bit će valjda Dani šparuga (šparoga 😉 ). Na jesen je sezona za Dane švoja (list) pa Dane jadranskih lignji (lignja, ne lignjun 🙂 ) pa ponovo školjke pa…

 

…za početak prnjavice, sirove i na žaru, limun, maslinovo ulje (Bjelica, CUJ) i biber (papar 🙂 ) po želji, uz Degrassi, Viognier Contarini 2012.

 

Zatim paniranje dagnje na podlozi od salate, Selekcija CUJ maslinovo ulje i Degrassi, Chardonnay Ferne 2013. koji još nije službeno na tržištu.

 

 

 

Moj drugi favorit su crni rezanci sa malim kapicama i cherry rajčicom. Črna CUJ maslinovo ulje, a vinska pratnja Degrassi, Terre Bianche cuvee blanc 2012.

 

Moj prvi favorit su Jakobove kapice sa vrganjima i umakom od malvazije na palenti. Ne znam kako jer inače nisam ljubitelj palente, ali ovo je bilo izvrsno. Dodatno dobro uz Bužu, CUJ, ulje jedne od autohtonih istarskih sorti maslina. Možda i zato jer je u tom trenutku na stol došla najšarmantnija Malvazija koju sam mogao zamisliti. Spoj koji je multiplicirao puki zbroj sastojaka.

Degrassi, Malvazija Istarska, Bomarchese, Riserva 2011. ipak je vrlo „strukturirano“ vino. Potrudio sam se za ovaj dojam nabaviti nešto što ne možeš kupiti jer nije u regularnoj distribuciji. Artizanalan pristup, mikrokoličine 500 magnuma koje će vjerojatno potrošiti sam Moreno u društvu svojih prijatelja, lovaca 🙂 Pitam se jesu li svjesni ove iznimne kapljice…

Malvasia Istriana s pozicije Bomarchese dobija mineralni input, salinitet kao temelj nježnom cvijetu akacije i korici mandarine na nosu. Uravnoteženost besprijekorna. Slast zarazna. Nedvosmisleno Malvazija, ali specifična, uzbudljiva.

Tonus, napetost, perzistencija… strast zbog koje je tijelo brzo, gipko i pitko. Nije to snoviđenje, to je bistar potok. Možda sam ponekad sklon i zažmiriti na povišenije alkohole, ali ovdje je paradoksalno gdje se sakrilo 14,5%

Ništa konfuzno, ništa komplicirano, ništa kompleksno. Vinska užitnost koja djeluje tako jednostavno. Briljantna Malvazija.

Uz desert je poslužen Degrassijev Moscato bianco San Pellegrin 2012., desert sam po sebi.

CUJ maslinova ulja ozbiljno dobra. Pamtim što je to bilo prije nekih blizu deset godina. Ovo danas stvarno izvrsno. Vina sve bolja također. Volio bi da isto mogu reći za Degrassija, ali on je bio izvrstan i prije deset godina i danas 😀

Kladio sam se sam sa sobom da ono što CUJ etiketira za konobu Buščina nje Teran nego Refošk ;-), ali nevažno jer je jako dobro.

Najugodnije iznenađenje je restoran Badi u Lovrečici kod Umaga. Praktički svaki slijed je nadopunjavao prethodni. Detalji izbrušeni, a da nije izgubljena cjelina pojedinog jela iz vida. Znam da nije to samo do kuhara, ali svaka čast. Zaboravio sam ime i prezime, ali stavim naknadno čim saznam.

Nenagradno pitanje dana glasi – koji je još narodni naziv za dagnje, pedoče, mušule…?

😀