Prevario sam se. Svi su izlagači toliko štreberski donijeli isključivo, ali isključivo ružičasta vina. Kakvi papci. Kakvi mamini sinovi. Kakve šlaponje… srećom su mnogima bile „ljepše polovice“ na štandovima dok su oni jamačno brali ruže povodom Dana žena 😀
Ali kakva vina… koliko različitih, svako na svoj način posebnih i koliko općenito ružičastih vina.
Vinari Istre skoro svi odreda izvrsno koriste prirodne pogodnosti svojeg podneblja i vješto vinarenje za pravljenje ozbiljnih rose vina.
Zagorje mi postaje omiljena rose asocijacija. Uz Bolfanov, meni jedan od najdražih rosea Hrvatske, novi Petrač rose je izvrstan!
Plešivica, uz provjerene igrače, tu je bilo zanimljivih stvari poput rose-a iz Sivog Pinota ili Portugisca. Jako zanimljivih.
Toni!?! Pardon, Philipecz 🙂 Najozbiljniji poluslatki rose ikad. Molim jedan uzorak za dojmove ako nisi sve popio zlikovče 😉 Svijet mora saznati 😀
Veliko, doista pozamašno u smislu količina, ali možda i najugodnije iznenađenje… Laguna!?! O da, suhi rose više nije isključivo Cabernet Sauvignon i izvrstan je, dok sam se po Ružu Porečku vraćao tri puta. Hik!
Volarević s Komarne jedno je od malobrojnih Dalmatinskih rose-a koja su nastupala. Primjetio sam, naravno, Spožu, ali dalje od toga ne pamtim… Što se Volarevića tiče, eksperimentiranje s drvom čini se logičnim, ali ne funkcionira u stvarnosti, dok je regularni rose jako jako dobar. Baš jako dobar J
Ipak, tri su vina bila na jednoj sasvim drugoj razini (osim Billecart-Salmona kojeg Dino, naravno, nije otvorio, barem ne dok sam ja bio). Ta tri vina su Rose 2009, Rose 2008 i Rose 2007. Sva tri od istog vinara – Roxanich. Ovo nisu vina koja bi preporučio baš svima. Bez uvrede, ali očekivana reakcija ljudi je „tri vina, četiri mane“ i slično tome… Vjerujte mi, ta tri rose-a su kao vino u svojoj cjelovitosti i onome što predstavljaju, uvjerljivo drugi svijet od svega što se tog dana uopće moglo zateći u toj dvorani. Nešto što bi možda prepoznao Mimara u čijem smo muzeju bili. Doživljaj koji će neopterećenog uživatelja transformirati u drugi svijet.
Kao usotalom i drugi Pink Day u Zagrebu, ljeta gospodnjeg 2014. Neka nam svima cijela godina bude ružičasta kao taj dan. Može i boja lososa 😉
Dnevnik vinopije 