Cijena: NA
Raboso sam ostavio za kraj. Čekao sam idiličan zimski dan, hladan, ali zasljepljujuće sunčan da otvorim ovo vino, premda ne znam objasniti zašto… ali dočekao sam rano proljeće pred sami kraj kalendarske zime.
Ovo mi je ostavio buonsangue jer je znao da je ovo moj tip vina… vinozno, vinsko prije svega, a toliko bogato svim floralno-voćno-začinskim senzacijama, samo na drugačiji način.
Sve djeluje dodatno autentično već time što na etiketi stoji Raboso, lokalna prastara sorta Veneto regije, preciznije Piave. Negdje sam pročitao da Raboso, Refosco i Terrano dijele zajedničkog drevnog pretka.
Premda danas Raboso više nije toliko opskuran i „pred izumiranjem“, slutim kako je u najboljim inkarnacijama jednako nepristupačan kao mlad i da je Ornella Molon kojoj ovo nije prvo pojavljivanje na ovim stranicama, ipak prava adresa.
10 godina od berbe, pravi materijal u pravim rukama ne odaje robusni karakter agresivnijih tanina u acidičnoj strukturi koji se pripisuje vinima ove sorte. Istinsko vino koje imam u čaši ne treba vrtjeti… mijenja se i transformira nakon otvaranja kao i sva vina koja su živa.
Primarna koncentracija voćnih aroma rastopila se u suhom vinu čvrste strukture s uklopljenim kiselinama, popunila prostor i drži na okupu još uvijek ćoškaste 😉 ,ali supersitne tanine.
Kiseline kao da čine tanine još „sirovijim“. Med. Ne u bukvalnom aromatskom smislu. Ali, vinski aromatični prirodni med kojeg kristaliziranog otapa već toplina usana. Takav med je prirodno acidičan, krepak. Ovo nije priča o aftertaste-u. Tu se osjeća perzistencija, unikatna aromatičnost, ona vrsta punoće koja ne umara već energizira.
Napravio sam moju tjesteninu s ragu umakom. Ne mogu zamisliti savršeniji spoj. Premda i neki odležani tvrdi sir pada na pamet.
Čvrsto sidro uzvišenom doživljaju, razapeto između prizemnog i božanskog. Imam osjećaj da je netko napravio nešto što se smatralo nemogućim iz sorte opstale u dobroj mjeri zbog svoje puke otpornosti i kao takve osuđene na dodatak kupažama svoga kraja. Ali, netko je poznavao Raboso u dušu, znao procijeniti važnost pravog trenutka prave berbe… recimo samo da sam sretan što živ i zdrav mogu prepoznati i uživati u nečem ovakvom, deset godina nakon.
Dnevnik vinopije 